MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 1992
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Noise pop / Alternative/Indie Rock
Dodano Utorak, 29 Kolovoz 2017
Žanr Rock
Length 53:03
Broj diskova 1
Edition date Veljača 1992
Država SAD
Etiketa Alias
Edition details Objavljeno: 28. veljače 1992. / Producent: Gene Holder
Tags Yo La Tengo Gene Holder

Review

Četvrti album Yo La Tengo, "Fakebook", bio je svojevrsna prekretnica u radu benda, ali ne takva da bi odredila buduće djelovanje ili skicirala glazbeni pejzaž za buduća (remek) djela. Ne, ta intrigantno lijepa folk-rock zbirka podcrtala je tek korijene iz kojih je moglo niknuti gotovo svašta, ali – najbitnije – bez opasnosti da se pretvori u nešto ružno, pa ni loše. Ira Kaplan, njegova draga Georgia Hubley i napokon stalni basist James McNew nakon tog radnog oduška i istovremeno stvaralačkog trijumfa trebali su i tražili su pravi način da pobjegnu onome za što se Yo la Tengo mogao prodati i da jurnu ususret svemu onome što je bend mogao biti. U nizu kontinuirano ključnih albuma, i peti je postao presudni ili bar potencijalno presudan; "May I Sing with Me" takvu je ulogu i prihvatio i pretvorio u svoju korist.
Zaboravite "Fakebook" i zaboravite folk-rock jednom kad uronite u ovaj album. Ili bar ne očekujte takve fusnote. "May I Sing with Me" vježbaonica je u svim aspektima te riječi, početak za bend koji je to sebi usprkos već solidnom radnom stažu znao i mogao priuštiti, a nakon zadnje odsvirane/odslušane note takva etiketiranja i zamagliti do razine nevažnosti. Vrativši u svoju zvučnu sliku distorzije i feedback, lomeći melodije kako im se prohtije, zaronivši odvažnije u vode alternativnoga rocka, bio je to ujedno i pravi recept za život u glazbenim devedesetima. No, tek je trebalo istražiti kuda i kamo je s takvim planom rada bilo moguće doći, u čemu leži sva draž, ali i – bar za one manje strpljive ili blagonaklone – sve manjkavosti "May I Sing with Me".
Jer, vrlo brzo, već nakon dvije uvodne, guste, ali i tečne, lakoklizeće pjesme, od kojih je "Upside-Down" pravi pop-dragulj i malo remek-djelo ove faze djelovanja benda, društvance iz Hobokena gurnut će nas u bučni gitarski vrtlog devetominutne "Mushroom Cloud of Hiss", koji već i naslovom sugestira guste, neprohodne teksture. I tu su Yo La Tengo naprosto iskočili iz (samo)utvrđenih pravila i ospustili sve kočnice, nadopunjujući se međusobno kao da slažu instrument na instrument. Sloj po sloj, u tom rastakanju, sastavljanju i ponovnoj dezintegraciji melodije našli su poligon za vježbu i zabavu, ali i nove kalupe u kojima će širiti svoj glazbeni vokabular. "May I Sing with Me" zapravo kroz cijeli svoj repertoar ispituje gdje i kako može i smije izletjeti iz tračnica da bi s vremena na vrijeme uistinu izletio poput kaskadera spremnog na svaki rizik. "Mushroom..." tako ima i parnjaka u čak nešto dužoj "Sleeping Pill", koja pak nije ni preslik ni obnavljanje iste recepture, već gotovo eterični – bar koliko znatiželjna Kaplanova gitara to dopušta – instrumental na tragu sličnih komada pjesmarice legendarnih Sonic Youth. Ta dva polueksperimenta, uz spomenuti gitarski pop "Upside-Down" povezuju album u mušičavu cjelinu koja se opetovanim slušanjima ne iscrpljuje, već se razgrće. Tako se "Swing for Life" otkriva kao svojevrsna uvertira u "Sleeping Pill", a sugestivno nazvana "86-Second Blowout" nešto kao zakašnjeli priključak na "Mushroom Cloud of Hiss", čineći u naoko neurednom pozicioniranju efektan kreativni nered.
Nije, dakle, "May I Sing with Me" savršen album i čak sam dojma da mu se pristupalo kao nepredvidljivom oblikovanju sirovog materijala. Nabrijani gitarski premazi "Five-Cornered Drone (Crispy Duck)" ne teže briljatnom soliranju već pokušavaju oblikovati gusto bojenu sliku kakva može dočaravati svjetove i priče, baš kao što furiozne "Some Kinda Fatigue" i "Out the Window" nisu tu tek da pokažu kako Yo La Tengo znaju "rokati", već da jednostavno kao takve bombe budu sastojni dijelovi njihove poetike, vezivno tkivo vrlo rastresenog glazbenog organizma. Kaplanov vokal još tu, kroz te slojeve buke i njezine jeke, djeluje donekle nedorečeno, taman koliko Georgijin vokalni doprinos djeluje smirujuće, ali ovdje je riječ ionako inferiorna glazbi. "May I Sing with Me" je prije svega slikovnica, glazbena kutija, zapravo, koja će tražiti strpljenje jer joj sirovi materijal još strši kroz pore, ali koja će svojim glazbenim krajobrazima uvijek nagrađivati blagonaklone uši. Da, pokazujući usput koliko je alternativni rock mogao i znao biti zabavan. I koliko je bogata geneza ovoga nevjerojatnog, "malog" benda.

Toni Matošin

Hits 359
Fakebook « Fakebook Yo La Tengo Albumi Kronologija Painful » Painful

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42