Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DG Photo 01

Umjesto klasičnog uvoda koji uvijek pišemo u ovoj rubrici, ovoga puta dopuštamo da svoje uvodno razmišljanje ispriča sam bend. Demolition Group - 7 presudnih.

Izabrali smo sedam albuma koji su sigurno bitni i kojih se miris može osjetiti u muzici Demolition Group.
Nisu jedini i nisu svi. Ograničenje je broj sedam. Jednako iskren i istinit spisak bio bi i s ponekim ili možda posve drugih 7 ploča.

U početnim godinama Demolition Group bilo je dobro, prihvatljivo i inspirativno, isključivo sve što je nudilo drugačiji pogled na rokenrol (sve ovo prije nas nije vrijedilo ništa, srušimo sve i počnimo od nule). Kasnije se to mijenjalo i promijenilo do spoznaje, da to nije najbolji put. Nismo mi toliko pametniji i pametni da bi bilo baš sve prije nas krivo i bez veze. Nema smisla da svako posebno počinje smišljati povijest na novo. Mislimo naprijed, tražimo novo, tražimo istinu, ali ne odbacujmo ono što je već pronađeno i što je iskreno, pošteno i dobro.
U tom smislu izabrani su sljedeči albumi:

Buldožer - "Pljuni istini u oči" (1975.)
Odavde sve počinje. Bar na našim područjima. Album, koji je odvojio rokenrol od popa. Album, koji je rokenrolu, pukom zadovoljstvu dodao svijest o svjetu u kome živimo. Album, koji je pokazao, da se može uživati i otovorenih očiju. Da nije nužno, da se za užitak zažmuri. To je dovoljno. I to je osnova, suština rokenrola posle tog albuma. Da li je Buldožer okretao rokenrol u tom pravcu ili je samo uhvatio pravo vrijeme sa pravom pločom? Zar je važno? Bio je tu i od njega i sa njim se moglo krenuti drugim, drugačijim pravcem.

Dead Kennedys - "Fresh Fruit for Rotting Vegetables" (1980.)
Čiji punk je upečatljiviji? Sex Pistolsa ili Dead Kennedys? Naša vaga nagnula se na stranu DK.
U stvari, bitan je punk. DK daju osječaj, da su nešto udaljeniji od pop-muzičkog okruženja, biznisa. Više podzemni, više alter. Sex Pistols su plovili po scenariju Malcolma Mclarena sa manje ili više skrivenim ciljem, da se što uspješnije uklope u pop biznis. Punk je ubrzao rokenrol. DK su bili brži. Punk je ufurao nervozu u rokenrol. DK su bili nervozniji. Sa svakom pjesmom otvaraju novo pitanje. Očajno tužno je, kako se svijet po pitanjima koje se tiču bogatih i povlaštenih uopšte ne mjenja. Sva pitanja, svi prigovori DK upučeni njima, mogu se sa jednakim značajem i težinom uputiti i danas. Za sve ostale, promjene su nažalost drastične.

Razni izvođači - "Novi punk val" (1981.)
Kao što je več pomenuto kot prijašnjih albuma, vrijeme punka je u pop-rock pjesmi uravnotežilo značaj sadržaja (o čemu pjeva) i muzičkog užitka (kako pjeva). Na taj način u rokenrol ušli so i oni koji su imali jasne i oštre ideje, a bili su tanji na muzičkoj spretnosti. I govornici, ne samo muzičari. Sa punkom je rokenrol dobio na širini. Pošto je punk dijete unredgrounda, otovorio je vrata relevantnoj muzici i u sredinama, gdje je infrastruktura pop glasbe bile manje razvijena. Ako Jugoslavija nije mogla biti ravnopravno sa najravzijenijim (i najbogatijim) u pop glasbi, u panku je to bilo moguče. Punk kod nas nije samo maštao o svijetu tamo negde daleko na zapadu, nego je bio ravnopravan dio toga svijeta. Isto tako, kao što znatiželjan mlad čovjek, gotovo, da mora probat travu, tako je u osamdestim i devedesetim prošlog stolječa, morao slušati (ako ne i više) punk.

Šarlo akrobata, Električni orgazam, Idoli - "Paket Aranžman" (1981.)
Ploča slična Buldožerovoj. S tim, da je Buldožer više otvarao oči u opštem društvenom smislu, a Paket aranžman (Šarlo akrobata ipak izrazito više od ostalih) možda više u muzičkom smislu. Ako je punk za rokenrol narodnooslobodilački rat, Paket Aranžman je ono, šta i kamo posle rata. Absolutno ploča koja pokazuje da rokenrol trio može zvučati posve drugačije, a da je to još uvijek rokenrol. Velike promene, da obranimo, sačuvamo isto. Da sačuvamo rokenrol.

Talking Heads - "Remain in Light" (1980.)
Praktički u isto vrjeme i u istoj kategoriji u našim životima su se pojavili i albumi Grace Jones Nightclubing, David Bowie Scary Monsters, King Crimson Discipline i Talking Heads Ramain in Light.
Sva četri albuma možda su pojednako značajna za odmak od muzičkog mainstreama (uključujči i pank) i povratak u područje eksperimenta, koji je u to vrijeme bio aktualan i u bendu Gast'r'bajtrs – predhodniku Demolition Group. Sva četri albuma nose u sebi sličan artistički naboj toga vremena, koji je možda najznačajnije kulmijirao baš kod Talking headsa.
Ploča Remain in Light utjeljuje suštinu rokerola. Sa svojim eksperimentalnim zvučnim pristupom, mješanjem različitih utjecaja, tako u smislu muzičkih žanrova kako i kroz ekipu muzičara i producenata, a i sa svojom konsistentnošču, aktualnošču i artističkom tjeskobom, odražava bit rock muzike na granici eksperimenta….a to je uvjek bio poligon koje je i danas jako blizu Demolition Group.
Izuzetno značajna ploča, koja je bila u to vrijeme dakako u komercialnom smislu jako zahtjevna i kontradiktorna….

Yello - "You Gotta Say Yes to Another Excess" (1983.)
A i kompilacija - One Second (1987) koja sadržava njihovu muziku iz istog razdoblja je u neku ruku kontrapod rokenrolu. U muzici Yello možemo pronači utjecaje od Kraftwerka do Afrika Bambate, od Punka i manstream popa, od etna do elektra, od rocka do disko muzike…. Njihova poruka je uvelike, da život možda i nije toliko ozbiljan, koliko neki misle.
Uz genialan prispup u mješanju svega i svačega Yello su napravili prepoznatljiv opus tako u artističkom kako i u produkcijskom smislu. U svojoj genialnoj bizarnosti Yello su pravi Monty Python rokenrola.

Butthole Surfers - "Electriclarryland" (1996.)
Bend koji se ne stidi nespojivo različitih svijetova i drastičnih promjena, zbog toga, da uvjek zvuči dobro. Od svih albuma i bendova sa ovog spiska, možda je baš kod Butthole Surfers najizraženiji razvoj i prepbrazbe, koje su navedene u uvodnom pasusu. Od drugačijeg isključivo zbog drugačijeg i zbog rušenja svega prethodnog, do drugačijeg na način drugačijeg pogleda na prethodno. Nadgradnja namesto rušenja. Prihvatanje činjenice, da je svet postojao i prije tebe i da baš sve u njemu nije bilo loše, pogrešno, pokvareno, za bacanje. Na albumu Electriclarryland je njihov največi i najpopy hit Pepper. Ko nije čuo nijedne druge njihove pjesme, ne može ni približno zamisliti o kakvom je bendu riječ. (Jednako kao o Demolition Group, za nekoga, ko je čuo samo Dež). Ali to je to. Izgleda pitomo i sladko, al još uvijek je tu duša i eter Butthole Surfers.
Da li bi bez takve pjesme na javnom radiu uopšte bilo moguče pomenuti ime benda.
Da li bi na javnoj televiziji bilo moguče pokazati nekoga, ko klizi po čmaru?