Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Seine

Varaždinsko-zagrebačko-beogradska grupa Seine nedavno je u Tvornici održala koncert, a tom prigodom zaustavili smo Dimitrija Petrovića da nam iz rukava izbaci sedam albuma koje smatra presudnima za formiranje njega kao osobe, za izbor njegovog glazbenog puta i formiranje glazbenog ukusa. Što nam je odgovorio i zašto su to baš ti albumi, provjerite u nastavku.

Morphine - "Cure for Pain" (1993.)

Osobno, jedan od genijalnijih bendova koji su postojali. Iako mi je i debitantski album Good (1992.) jako drag - kao i kasniji radovi - ovaj album sam poslušao najviše puta u razdoblju srednje škole kad su me tukli i kad sam tukao slabije od sebe. Genijalni Mark Sandman u kombinaciji s Dana Colley na saksofon/ima su napravili potpuno ludilo od muzike koje se utapaju u suptilne, ali vampirske bubnjarske ritmove. Za slušanje i maštanje o životu i smrti s Bandićem.

Faraquet - "The Anthology" (1997./98.)

Jako dragi album koji sam slušao na repeat oko 2010-ih nadalje. Radi se o skoro demo snimkama benda Faraquet iz Washingtona, koji me polunasilno uveo u divote njihovih kasnijih math-rock albuma i projekata, poput "Medications" i The Effects (trenutni projekt). Obavezno za poslušati: Faraquet - The View from This Tower (2000.)

Captain Beefheart & His Magic Band - "Trout Mask Replica" (1969.)

Jedan od poznatijih i genijalnijih albuma kapetana. Ovaj album je potpuno u skladu s vječnosti. Potpuno idealan album za opredeljenje ljudi. I danas nakon skoro 50 godina rijetko tko je toliko duboko ušao u materiju rokenrola. Vrlo dezorijentirana muzika, potpuno ludilo od tekstova i intimni izraz ekscentrika praćen u stopu jednako ekscentričnim i kaotičnim (ali kontroliranim) tonovljem. Preporuka za sve ljude koji promišljaju o životu nakon samoubojstva.

The Residents - "The Third Reich 'n Roll" (1976.)

Napredak i uskrsnuće ludila genijalnih Residentsa. Imao sam sreću vidjeti ih na zadnjem koncertu u Zagrebu, a zatrovao sam se njima poprilično rano u životu. Prvi put kada sam poslušao cijeli album sam se smijao i plakao do granice boli. Genijalna iskontrolirana satira svih hitova najjačeg doba rokenrola. Sastoji se od dva dijela "Swastikas on Parade" i "Hitler Was a Vegetarian". Slušajte jedan za drugim i očekujte preklapanje raznih poznatih tema i melodija u potpuno iznenađujućem i savršeno nenormalnom aranžmanu. Obavezno slušanje cijelog albuma uz prikladno društvo starijih osoba.

Jarboli - "Suvišna sloboda" (2000.)

Teško je za odlučiti se koji album Jarbola mi je najdraži. Buđanje proljeća, Dobrodošli, Zabava? Kada voliš neki bend, čak i "lošiji" album ti izaziva osmjeh i srčanu aritmiju (igrom slučaja ga nemaju). 19 (devetnaest!) pjesama koje voze i skupljaju ljude koji autostopiraju i bježe od kuće. Kroz album upoznaješ protagoniste neke lude priče koju osjećaš kao svoju. Vrlo iskreno i zajebano svirački - što se može željeti više? Mogao bih pisati o genijalštini pjesama poput Atmosfera, TN-DN, Malignitet, itd. - (zapravo sam se začudio koliko mi je omiljenih pjesama na ovom albumu) - ali niti ima potrebe, niti to treba s pričama koje još uvijek traju. Album za odlazak u gdjegod.

John Frusciante - "Curtains" (2005.)

Akustični album genijalnog Frusciantea. Pjesme su potpuno nevjerovatne i predivne u izvedbi. Mislim da se Fruška gora zbog ovog albuma zove po njemu. Snimljen je skoro potpuno u njegovoj sobi, zbog čega roka intimna atmosfera. Tužno je da se čovjek morao razoriti heroinom kako bi se vratio nazad i govorio s tolikom ljepotom o tužnim i ružnim stvarima. Nježno, predivno i vanzemaljsko svjedočanstvo o boli i istini koja se krije iza nje.
Odličan Turingov test za određivanje srčanosti čovjeka.

The Beatles - "Abbey Road" (1969.)

Da li treba išta reći? Jedan od najboljih radova velikog umjetnika Georga Martina u povijesti glazbe od praskovijeka (vijeka velikog praska).