Iz|∠SLUŠATELJA

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

ivica CD

U ne baš velikoj poplavi hrvatskih blues izvođača jedno ime svakako strši - Ivica Kostelić. Da, kada su u pitanju skije i sve oko toga "Ivek" je tu i više nego doma. On je tu faca, ali kada je u pitanju glazba, gitara, blues, kada je u pitanju njegova druga strast, tada se tu se postavljaju neka pomalo čudna pitanja. To je zapravo glavni povod ovom tekstu, jer, na kraju krajeva, i tu je Ivek u potpunosti svoj.

Njegova svirka gitare i njegov vokal iskreno podupiru njegovu glazbenu priču, on je stalno prisutan na hrvatskoj blues sceni, on nastupa, snima u studiju i potom s provjerenom ekipom objavljuje album "Užas je naša furka". Već u ovom naslovu dade se osjetiti koliko mu bitna ta prisnost s glazbenim stilom kojeg vole samo odabrani, mada osobno radije volim riječ privilegirani. Da, u tome nikako i nije moguće da smo svi jednaki. Ovaj glazbeni stil ipak morate osjetiti, morate to nešto imati u sebi a upravo to Ivica ima.

Da, znam, mnogi bi sada rekli, ma neka se on drži skija i snijega, ali osobno sretan sam što se Ivica Kostelić nije ostavio bluesa, već ga i dalje svira, nastupa i ne propušta ga promovirati gdje god može. Skije je objesio na zid a svoju gitaru skinuo je sa zida i krenuo svirati blues. Zato je Ivek veliki hrvatski promotor bluesa. Čak i oni koji ga nisu slušali ili ga ne vole, zbog njega će poslušati o čemu se radi i onda priča kreće i cijela stvar dobiva veliki zamah.

Krutov (usna harmonika), Jozara (klavir), Truli (bas), Clearey Christmas (gitara), Pišta (bubnjevi) i nažalost pokojni Neven (usna harmonika) su bluzeri (luzeri B-kategorije), koji su "Iveku" pomogli da snimi ovaj album. 14 obrada itekako dojmljivo dočaravaju ljubav i želju samog Kostelića kada je u pitanju ovaj glazbeni žanr.

ivica

U dugim noćima kada koljeno mora mirovati, u dugim satima imobilizacije kada se čovjek zapita ima li svemu tome kraja, u tim trenucima u nekom kutu bolničke sobe zabljesnu žice gitare i ruka sama krene prema njoj i svirka spontano krene. Kada nije bio u prilici da se niz padinu baci "naglavačke" Ivica je svirao blues i pronalazio se u tim plavičastim tonovima koji su dolazili iz ruralnih područja američkog Juga, ali i iz urbanih središta na sjeveru Amerike. Tradicionalizam i moderna, urbana glazbena previranja dali su ovaj nadahnuti spoj. Jednako tako, rock n' roll , rock i blues bili su tu uvijek kada je trebalo proslaviti velike sportske uspjehe!

Blues kojeg nam izvode Ivica Kostelić & Gegenschulter Band odlična je prilika da se percepcija bluesa shvati i primi s jedne druge strane, s drugog, drukčijeg aspekta i da se uživa u dobroj svirci. Baš prije nekih gotovo mjesec dana održan je koncert posvećen pokojnom Nevenu Mijaču , gdje je itekako bilo vidljivo koliko su njegov lik i svirka bili uvažavani i od kolega i prijatelja glazbenika i od publike ali i službene kritike. Upravo blues kao glazbeni žanr odigrao je važnu ulogu u svim onim trenucima kada je teško, kada sumnjamo u sebe i u svoje stavove i postupke. Taj nimalo jednostavan glazbeni stil u sebi krije brojne načine da se iz nečega stvori nešto tako lijepo i svestrano!

Moje viđenje cijele ove priče ide u smjeru da se Ivica itekako dobro zakopao u blues, u rock i rock n' roll, i to se čuje na ovom albumu. Svoju prvu gitaru dobio je od svoga dede, koji mu je rekao: "Čuj, Kostelići sviraju, mogao bi i ti početi". A kako to obično bude, najprije nije bio previše zainteresiran. A potom, ozbiljnije se uhvatio sviranja nakon djedove smrti i potpuno sam sve naučio, a sada svoje znanje prenosi sinovima. Nakon itekako uspješne skijaške karijere Kostelić se sada svakako okrenuo sebi, obitelji i glazbi.

I je li Ivica Kostelić bluesman? Što vi mislite? Njegov album "Užas je naša furka" svakako ima svoju priču… samo je pitanje kako na nju svatko od nas gleda. Osobno, na nju gledam izuzetno pozitivno i znam da je Ivica na prvom mjestu čovjek, a je li i bluesman... iskreno, vjerujem da jest!

Yours,
Mladen Loncar - Mike