Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

super uho

Odličnim svirkama sinoć je otvoreno četvrto izdanje Super Uho festivala. Sam rub Primoštena po drugi je put ugostio probrane bendove i glazbenike za sve željne hrabre, eklektične i iskrene glazbe koju tijekom godine slušamo na Žednouhim koncertima.

Dobra vibra među posjetiteljima festivala osjetila se još u subotu, kad je otvoren kamp te kad je s programom započeo primoštenski dio DORF festivala. Glazbeni dokumentarci prikazivat će se sve do kraja Super Uha u srijedu, a zasad je najviše pažnje privukao 'The Man from Mo' Wax', film o Jamesu Lavelleu, koji svojim nastupom zatvara festival u srijedu. U subotu je dokumentarni dio popraćen nastupima Repetitora i Diskodelije. Diskodelija me nije uvjerila da puca na sam vrh domaće (i regionalne) post-punk/r'n'r scene. Radi se o slušljivom bendu koji se ipak previše naslanja na svoje očite uzore. Repetitor je, naprotiv, od prve pjesme krenuo silovito i oduševio prisutne pred manjom pozornicom. Iz nekog razloga tek sam ih prvi put gledao uživo, iako sam bio na barem dva festivala na kojem su svirali. No, nije samo mene iznenadilo koliko njihova inače kvalitetna glazba još bolje zvuči uživo. Trojac iz Srbije glasna je i moćna mašina koja je odsvirala ponajbolje sa svoja četiri albuma i od nas se oprostila pozivom na ponovni susret dogodine.

lounge

Nedjeljne sam nastupe bendova Ippio Payo i Šahtofonija Rumorista odslušao iz malo veće udaljenosti i mogu reći da mi je drago zbog toga. Koliko god mi zanimljivi bili avangardni sastavi poput Swans, The Godz ili pak James Chance & the Contortions, glazba ranije navedenih bendova u svakom slučaju ne mazi uši ni neurone.

Sam Super Uho festival službeno je otvoren jučer i nije našao vremena za prazni hod. Izvrsne nastupe održali su kantautor Gracin, energičnio trio Straight Mickey & the Boyz, prekaljeni Albinijev Shellac, M. Ward u pratnji naših My Buddy Moose, ludi Liarsi te, za kraj, Blanck Mass.

straight

Gracin je jedini pravi domaći predstavnik festivala. Splićanin porijeklom iz Primoštena jednosatnim je setom otvorio festival i, vjerujem, ugodno iznenadio mnoge koji vjerojatno nisu bili upućeni u rad ovog kantautora. Predstavio je pjesme s albuma 'Mono' i nadolazećeg albuma, od kojih je nekoliko i na solidno otpjevanom engleskom jeziku.

Beograđani Straight Mickey & the Boyz odlično su se nadovezali na subotnji nastup zemljaka im Repetitor. Iako ne zvuče toliko slično, isporučili su nam podjednaku količinu sirove energije i čistog r'n'r ludila. Dečki su odlično usvirani i dobro raspoloženi, a raspoloženje su prenijeli i na publiku koja je dobila odličan uvod u središnji bend večeri, Shellac.

shellac

Kakve god legende dolazile na Super Uho, teško da ijedna može zasjeniti lik i djelo Stevea Albinija. Možda i najiščekivaniji nastup ovog festivala opravdao je, pa čak i nadmašio očekivanja. Albini, Weston i Trainer vrsni su glazbenici, no istodobno i vrlo zabavni momci u čijim smo šalama i pričama sinoć zaista mogli uživati. No, ono važnije, glazba, nije nimalo patila. Dobili smo najbolje iz repertoara Shellaca, što je uključivalo 'Squirrel Song', 'Prayer to God', 'You Came in Me', 'Steady As She Goes' i 'All the Surveyors', između ostalih. Posebno oduševljava Steveov monstruozno sirov zvuk gitare i Trainerovo lupanje po bubnjevima koje je izgledalo vrlo primitivno i opušteno, no zvučalo je za pamćenje. Ako niste bili tu, izmolite jedan 'prayer to God' da opet dođu. U ovom žanru jedino bi bolje bilo čuti Fugazi, no to vjerojatno nećemo dočekati...

m ward

Mislio sam da će me nastup M. Warda nakon prošla dva benda ohladiti i spustiti na zemlju, no to se nije dogodilo. Živahni Ward u pratnji je odličnih My Buddy Moose održao topli i prisni jednosatni nastup uz presjek bogate kantautorske karijere koja traje gotovo 20 godina. Priznajem, doduše, kako sam bolje upoznat samo s njegovim ranijim albumima, no nije tajna kako oni bolje kotiraju i među kritikom i među publikom.

liars

Najveći šok glazbeno i vizualno priredili su Liars, posebice onima koji su bili na Terraneu 2011. godine. Mnogo se toga promijenilo otada: otišla su dva člana s dugim stažem u bendu, a priča je ove godine spala na jedno slovo, odnosno jednog čovjeka. Angus Andrew u pratnji je dvojice glazbenika na glavnu pozornicu izišao odjeven poput vestalke i svježe obrijan, a pored sebe je imao samo naramak 'autića' i oscilatora s kojima je tijekom čitavog seta radio kaos. Ovim nastupom i našoj je publici postalo jasno kako Andrew i ekipa pokušavaju raskrstiti s post- i art-punk težnjama ranih Liars te ih uvesti u novu, rave-rock epohu pogodnu za uši onih koji vole neortodoksnu elektroniku. Lepršala je haljina Agnusa Andrewa dok se repertoarom doticao jedne ili dvije pjesme sa svakog od studijskih albuma grupe, s blagim naglaskom na novijim uratcima. Iz raznih razloga, ovo je također bio show za pamćenje.

blanck

Na novo ruho Liarsa lijepo se svojim setom naslonio Blanck Mass, pravim imenom Benjamin John Power, poznat kao član dua Fuck Buttons koji su nedavno nastupili na Super Uhu. Power je u Primošten stigao promovirati album 'World Eater',  a njegov set nije prošao ni bez ranijih stvari iz njegovog relativno bogatog opusa pod ovim pseudonimom.

Prvi je dan, dakle, prošao odlično: gotovo besprijekorne svirke s ogromnom količinom pozitivne energije, fantastično ozvučenje, ispoštovan raspored nastupa gotovo u minutu... Kad se tome doda lijep i ugodan ambijent festivalskog prostora i općenito civilizirana, ali i opuštena atmosfera koja ovdje vlada od subote, čini se da nas čekaju još dva izvrsna i nezaboravna dana na četvrtom Super Uho festivalu.

publika