Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Publika Vedran

Petu godinu za redom, pored rijeka Soče i Tolminke, ispod južnih padina Julijanskih Alpa, odslavio se MetalDays. Peti put ova dionizijska svečanost razveselila je metalne glave širom svijeta koje su se skupile slaviti ono što im je svima zajedničko - HEAVY METAL.

Ove godine novost je New Forces Stage na kojem su od 22. srpnja prašile nove snage metala. New Forces su otvorili ovogodišnji metal days te su bili vikend zagrijavanje (subota i nedjelja) i tako najavile otovaranje dvije velike bine - „Boško Bursać“ i „ Ian Fraser 'Lemmy' Kilmiter“. Dok su nove snage svirale, kamp zona se ubrzano punila, sve je polagano dolazililo na svoje mjesto. Zabava je započela još u subotu 22. srpnja. Jedino je prognoza vremana kvarila dojmove, naime približivao se ponedjeljak i početak vrhunca festivala, a vremenska prognoza je bila neumoljiva – kiša, nevrijeme, jak vjetar. Nažalost tako je i bilo, rano u ponedjeljak ujutro naišlo je nevrijeme, razbacalo nekoliko desetina šatora, oštetilo binu za nove snage i tlo pretvorilo u blato. Kiša je povremeno padala do srijede, ali metalci se nisu dali smesti. Došlo je do nekoliko promjena u rasporedu nastupnanja, ali sve je odrađeno vrhunski i šteta koju je prouzročila kiša bila je minimalna. New Forces koji su trebali nastupiti u ponedjeljak, nastupili su u utorak, par bendova je otišlo s Lemmijeve na Bursaćevu binu... Najavljeno je 38 bendova koje možemo svrstati u nove snage, 50 bendova na Bursaćevoj bini i 30 na Lemmyvoj. Ukupno 118 bendova!!! Prava metal fešta ili veselica.

DSCN0017

Ponedjeljak, 24. srpnja, kao što je gore napisano, započeo je vjetrom i kišom. Usprkos svemu, u kišnim pauzama, glazba je grmila na sve strane. Na Bursaćevoj pozornici u popodnevnim satima nastupili su nizozemski Dool. Zanimljiva kombinacija gothic popa, darka, metala i psihodelije. Predvođeni pjevačicom i gitaristkinjom Ryanne van Dorst, Dool su odradili četiri ili pet pjesama, a onda je njihov nastup prekinuo jak pljusak. Ipak i kroz ovih nekoliko pjesama, zainteresirali su publiku za svoj rad. Nakon kiše, na istoj bini nastupili su Suicidal Angels. Ovi grčki thrasheri su dobro raspalili publiku, kojoj je blato bilo dobar dodatni stimulans. Nakon njih nastupili su američki Absu (podzemni ocean u sumerskoj mitologiji). Usprkos dobrom nastupu, nisu uspjeli održati divlju energiju u publici. Za vrijeme Absuova nastupa  dio publike je otišao na Lemmyevu pozonicu, koju su radi promjene rasporeda uzrokovane kišom otvorili Iced Earth. Loudness je premješten na Bursaćevu pozornicu. Legendarni japanski bend odradio je odličan nastup s kojim su pokazali kako se i u Japanu praši heavy metal još od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća: brzo, žestoko, s ubijajućim solo dionicama, beskompromisno. S druge strane, na Lemmyjevoj pozornici svoj nastup su započeli Jon Schaffer i ekipa, odnosno Iced Earth. Publiku ni ispred Lemmyeve bine blato nije spriječilo da nakon prvih taktova započnu sa svojim metal plesom. Iced Earth su potaknuli prvi ovogodišnji val crowd surfera. Nakon Iced Eartha  ogromna zavjesa je prekrila binu jer se ona pripremala za Merilyna Mansona. Kad je zavjesa pala, na ogromnoj crnoj fotelji publiku je dočekao Manson sa svojim bendom. Redale su se pjesma za pjesmom (Revelation #12, This Is the New Shit, Mobscene, The Dope Show, Great Big White World, No Reflection, Sweet Dreams (Are Made of This), Disposable Teens, We Know Where You Fucking Live, The Beautiful People, Coma White). Nakon Coma White, Manson je rekao „Thank you“, ispustio mikrofon i pola sata prije predviđenog kraja napustio Lemmyevu pozornicu. Publika je ostala pomalo šokirana čekajući nastavak koncerta kojeg nije bilo. Cijeli nastup, barem se tako činilo, Manson i band su odradili rutinski bez onog istinskog žara, tako da očekivanja publike ni približno nisu bila ispunjena. Veliki dio publike presilio se pred Bursaćevu binu, koja ih je dočekala okupana crvenim svjetlom, mnoštvom upaljenih svijeća, ikona i ostalih religioznih artefakata. Spremao se nastup poljskih Batushka. Gledajući samo binu nije se moglo pretpostaviti čeka li nas crna ili pravoslavna misa. Službeno nitko ne zna tko su članovi ovog pravoslavnog black metal banda. Batushka upotrebaljavaju pravoslovnu ikonografiju kako bi izrazili svoj antikršćanski stav. Dvoje pozadinskih vokala pjevaju u stilu staroruskih pravoslavnih crkvenih napjeva, a onda ekipa na bini navali u iskonskom black metal stilu. Pjevač ima svoj mali oltar s kojeg pjeva i ispušta krikove. Batushka nisu crkvene napjeve ili načine pjevanja koje upotrebljavaju izmasakrirali do neprepoznatljivosti niti su ih učinili dugim i dosadnim, već su našli mjeru kako crkvene napjeve ubaciti u žestoki black metal. Zanimljiva je ovo kombinacija stilova, koja daje novu dimenziju black metalu.

DSCN0072

Utorak, 25. srpnja – opet kiša, koja je poremetila raspored događanja. Lemmyevu pozornicu pohodili su i austrijski Vision of Atlantis. Uživo su vrlo dobri, imaju dva izvrsna vokala (muški i ženski) koji se dobro nadopunjuju. Glazbeno podsjećaju na Nightwish, ali i na talijanske Lacuna Coil. Preporuka svima koji preferiraju ovakvu vrstu glazbe. Na MetalDaysima predstavio se i Sanctuary, band koji je bio aktivna od 1985. do 1992., da bi se ponovo okupili 2010. godine i publici isporučivali svoju viziju heavy metala. U godinama između 1992. i 2010. pokretačke snage Sancturya svirale su u Nevermore. Oni su standardno dobro odradili svoj nastup uz svesrdnu podršku publike. Svojevrsni incident (koji to nije bio) dogodio se na potpisivanju ovog benda. Jedan veseli metal fan je na potpisivanje došao u kupačim gaćicama, te tražio od Warrela da mu se potpiše na muškost, što je ovaj i učinio. Na Bursaćevoj pozornici nastupili su i švedski deatheri Firespawn te još jedan predstavnik poljskog black metala Mgła (naravno Mgła znači magla). Oba benda su svoje nastupe odradili više negoli dobro, a privukli su i dobar dio publike koja je uživala u njihovoj glazbi. Zvijezde večer bili su dobro poznati vikinzi Amon Amarth. Skoro u potpunosti drugačiji show negoli u Tvornici prije nekoliko mjeseci. Velika bina, pirotehnika, vikinzi, streličari, mačevi... Sve je započelo suvrmenom ratničkom molitvom Odinu, pjesmom „The Pursuit of Vikings“:

Odin! Guide our ships
Our axes, spears and swords
Guide us through storms that whip
And in brutal war.

Nastavilo se As Loke Falls, First Kill, The Way of Vikings, At Dawn's First Light, Cry of the Black Birds. Deceiver of the Gods, Tattered Banners and Bloody Flags, Destroyer of the Universe, Death in Fire, Father of the Wolf, Runes to My Memory, War of the Gods, Raise Your Horns, Guardians of Asgaard i Twilight of the Thunder God. Gotovo svaka pjesma je imala svoju scenografiju i svoje artefakte. Amarthi su pokazali kako su danas jedna od najboljih live atrakcija u heavy metalu. Možda jedino završno ubijanje zmaja (ili zmije) Thorovim čekićem (od strane Johan Hegga) ispada pomalo smiješno. Utorak su, na Bursaćevu stageu, zatvorili brazilski deatheri Krisiun.

DSCN0163

Srijeda, 26. srpnja – kiša je tu, ali ne pada?! Na maloj bini nastupili su riječki Nord. Publika koja ih je podržala zadovoljna je njihovim nastupom. Čini mi se kako su oni bili jedini predstavnici Hrvatske na ovogodišnjim MDima. Prošle godine na maloj, a ove godine na velikoj bini – Gutalax. Najavu njihovoga nastupa odradili su njihovi fanovi. Kroz kamp zonu i ostale zone festivala primječeni su ljudi u bijelom s pakiranjima wc papira, četkama za WC, daskama za wc koje služe umjesto ogrlice. Svi oni su se sakupili ispred bine i WC zabava je započela. Kratke pjesme, roktanje i sveopća veselica. U publici mnoštvo wc papira u zraku, veliki falusi i svašta nešto. Veselo, smiješno i degutantno. Kad je Maty (pjevač grupe) vidio da imaju još pet minuta do kraja nastupa, obratio s publici riječima: „Imamo još 5 minuta, dakle imamo vremena za još 25 pjesama“. Češki Porno Gore Grind, onakav kakav jest i kakav treba biti. Najbolji nastup dana odradili su Abbath. Olve Eikemo ili Abbath Doom Occulta sa svojom ekipom odradio je izvrstan nastup. Možda najbolji black metal bend danas publici nije dao sekundu odmora. Na samom kraju nastupa Abbath se spušta s bine trči do publike. Publika u delirijumu. Abbath se opet trčeći vraća na binu. Od silne želje zapinje i pada, što ga naravno nije spriječilo da nastavi po svome. Snimka njegovog pada među metal publikom postaje viralni hit (kako bi to nazvali naši neinvetinvni i nekreativni mediji). Ulazak među publiku i sam pad, samo je pojačao dojam izvrsnog nastupa. S druge strane na maloj, Bursaćevoj bini, svoj žestoki nastup odradili su Grave Digger. Započeli su sa „Healed by Metal“, a završili sa „Heavy Metal breakdown“. Sve odsvirano bio je iskonski heavy metal, onakav kakav je bio u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.

"Old Nick" Holmes, koji je usput rečeno i pjevač Paradise Losta, sa Anders "Blakkheim" Nyström, Jonas "Lord Seth" Renksom i ostalima odsvirali su svoju dozu death metala s ratničkim (krvavim) tragovima na licima. Bloodbath su započeli svoj nastup sa „Let the Stillborn Come to Me“ i prašili su tako svih četrnaest ili petnaest pjesama koliko je trajao njihov nastup. Na kraju dana, na Lemmyevoj pozornici ukazala se Doro. Od prve pjesme „Raise Your Fist in the Air“ do kraja nastupa („Earthshaker Rock“), Doro nije posustajala. Toliko pozitivne energije, animiranja publike na akciju jednostavno nije prestajalo. Osim standardnih Doro pjesama (iz doba Warlock i Doro), otpjevala je i Priestevu „Breaking the Law“, kao i himnu Wacken festival („We Are the Metalheads“). Lemmy i Dio i sve ostale ranopreminule metal legende nisu bile zaboravljene tijekom njenog nastupa. Sa pozornice je otišla uz zvuke „Alone Again“.

Opeth3 Vedran

Četvrtak, 27. srpnja – bez kiše. Dan je zasigurn obilježio Abbath. Najprije se na susretu s njime (meet and greet) stvorio ogroman red. Toliki red za autogram nije dosad viđen na MetalDaysima. A onda je na Bursaćevoj pozornici sa svojim cover Motorhead bandom Bombers rasturio. Odsvirali su klasičan motorhead set, bez kompromisa, bez stanke i s puno, puno energije. Povremeno se moglo učiniti da je umjesto Abbatha na mikrofonu s basom u ruci uskrsli Lemmy. Izvrsno! Na Lemmyevoj bini odvijale se malo sporija večer. Najprije su nas švedski Blues Pills  bez vremeplova, vratili u sedamdesete godine prošlog stolječa. To ne treba značiti ništa loše, Blues Pills svoju verziju hard rock blusa izvode izvrsno. Svaki ton je kristalno čist i važan za pjesmu. Elin Larsson, svojim glasom ali i umjećem plesa, jednostavno plijeni, kao i čitav band. Nakon njih opet su stigli Opeth. Oni su svojom kvalitetnom mješavinom progresije, blusa, folka, jazza, hard rocka i metala odradili vrhunski posao. Završne pjesme „Heir Apparent“, „The Drapery Falls“ i „Deliverance“ su bile baš ono što je ova večer trebala. Na Bursaćevoj bini dan/noć je završio/la također u laganijem stilu. Ovdje su Shining odsvirali svoju veziju avantgardne glazbe koja povremeno koketira i s čvršćim zvukom. Svi oni koji vole ovakvu glazbu, 13. rujna imate priliku pogledati Shining na djelu jer gostuju u Zagrebu.

Equilibrum Vedran

Petak, 28. srpnja – vruće! Na New forces stegeu nastupili su i nizozemski Selfmachine.  Odradili su vrlo dobar nastup i dobrano zabavili publiku ispred bine. Selfmachine su miks metal žanrova izveden u suvremenom stilu. Više o njima uskoro. Zadnji dan je i pomalo depresivan dan, dan nakon kojeg Tolminska metal kolonija ide na pauzi godinu dana. Grand Magus je na Lemmyevoj pozornici odradio standardno dobar nastup. Postavlja se pitanje je li moguće da Grand Magus odrade loš nastup?! Svoju verziju hard n' heavya odradli su maestralno, šteta je što nisu imali barem još pola sata. Pretpostavka je da ćemo ih vidjeti na nekom novom izdanju MetalDaysa. Equilibrium su započeli pjesmom „Pray“. Vrlo dobro su odsvirali svoj set u kojem pjevaju o germanskoj mitologiji, a u pjesmama upotrebljavaju i melodije njemačke tradicionalne glazbe. Nakon njih je nastupio Pain. Od početka do kraja njihov nastup je zaokupio sve prisutne. Pjesme su se redale (End of the Line, Zombie Slam, A Wannabe, Call Me, It's Only Them, Suicide Machine, The Great Pretender, Monkey Business, Same Old Song, Pain in the Ass, Dirty Woman, I'm Going In, On and On, Shut Your Mouth), atmosfera se usijavala. Komunikacija s publikom kratka, ali efikasna. Od publike su se rastali uz taktove Sinatrine verzije My Way... Za kraj, na Lemmyev stage stigli su Heaven shall burn. Oni su svojim melodičnim metalcoreom natjerali fanove na wall of death, mnoštvo croud surfanja, circle pita....Odličan izbor za zatvaranje velike bine. Zadnji band koji je nastupio na Bursačevom stageu bili su legendarni thrasheri Death Angel. Oni su odradili, kao i uvijek, brzo, žestoko, precizno – ono što publika od njih i očekuje.

Osim sve sile raznorodnih bandova, MetalDays publici pruža pravu metal veselicu od 00 do 24 sata dnevno. Rano ujutro započinju jutarnje vježbe na plaži, radionice slikanja, odbojka u tangama, vježbe u kojima se liječi heavy metal glazbom. Ove godine bilo je nekoliko zanimljivih novina. Jedna od njih su i novine „Metal Daily“ koje su objavljivane i dijeljene publici svaki dan. Na legendarnoj plaži pojavila se ogromna statua MetalDays ratnika. Kad se sve ovo spoji sa svim onim što se događa za vrijeme Metal Daysa, nije ni čudo da je ovaj festival izabran među 13 najboljih festivala u svijetu za 2017. godinu po http://www.nme.com.

Vidimo se sljedeće godine!