Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

5T8C9222

Od 23. do 25. lipnja u prijestolnici renesanse i "glavnom gradu" čarobne regije Toskana, talijanskoj Firenzi, održalo se prvo izdanje jakog trodnevnog rock-festivala upečatljivog naziva Firenze Rocks. Glazbene veličine Aerosmith, Placebo, Eddie Vedder te System of a Down bili su mamac za sve ljubitelje odličnog rock zvuka stoga i ne čudi što je posjetitelja Visarno Arene bilo iz svih dijelova Europe, pa i šire.

Da organizator ima ambiciozne planove vidjelo se iz samog popisa izvođača, koji je zaista impresivan, a odličan odabir termina (petak, subota i nedjelja) samo je bio dodatni mamac da sve one eventualno neodlučne privuče u Firenzu na vikend isprepleten glazbom, zabavom, poviješću i ljepotom toskanske regije (nedaleko od Toskane nalaze se predivni gradovi, pitoreskni krajolici i vrijedne znamenitosti).

5T8C9158

Brian Molko (Placebo); foto: Dragutin Andrić

Svaki festivalski dan otvorili su talijanski izvođači, da bi nakon 19 ili 20 sati uslijedila svima poznatija glazbena imena. Tako je petak bio rezerviran za Placebo i Aerosmith. Iako su započeli oko 19 sati, Placebo su ipak nastupili po neumoljivoj vrućini i suncu koje je udaralo u pozornicu. Šaljivi komentar o tome dao je i Brian Molko, no bendu sunce nije smetalo da set sastavljen od najvećih hitova i pjesama iz raznih segmenata njihove karijere odradi na vrhunskoj razini i oduševi obožavatelje. U redu, izbor pjesama i ne treba čuditi s obzirom da su na turneji kojom obilježavaju 20 godina karijere i koja nosi upravo taj naziv – "20 Years of Placebo". No, ima nešto u tom njihovom pitkom alternativnom rocku koji je odmah prvog dana baš odlično otvorio festival i grmio svakim kutkom Visarno Arene dok je okupljena masa ili ludovala u prvim redovima ili ležerno uživala izvaljena na travi i s pristojne udaljenosti upijala ono što je dolazilo s pozornice. Niste trebali biti (zagriženi) fan benda da do vas dopre ono što su isporučili. Pjesme neću posebno izdvajati, jer su niže pobrojane, samo ću konstatirati da je odrađeni set bio vrlo dobar te da su na bisu još izveli svoju inačicu velikog hita Kate Bush, "Running Up That Hill".

5T8C9180

Stefan Olsdal (Placebo); foto: Dragutin Andrić

Setlista

Intro (Ion)
Pure Morning
Loud Like Love
Jesus' Son
Soulmates
Special Needs
Too Many Friends
Twenty Years
For What It's Worth
Slave to the Wage
Special K
Song to Say Goodbye
The Bitter End
Nancy Boy
Infra-red

BIS
Running Up That Hill (A Deal with God) (Kate Bush cover)

5T8C9200

Svako ima svoju zanimaciju dok čeka nastup Aerosmitha; foto: Dragutin Andrić

Inače, sama Visarno Arena nije ništa drugo doli hipodrom pretvoren u koncertni prostor. Nešto slično zagrebačkom hipodromu, s otprilike sličnom udaljenošću od središta grada (oko 3-4 km) i prilično dobrom povezanošću gradskim prijevozom. Doduše, dolazak taj prvi dan trebalo je planirati ranije zbog velike prometne gužve u gradu nakon završetka radnoga dana, što je opet sličnost sa zagrebačkom prometnom špicom, dok je ostala dva dana promet funkcionirao odlično, pa je dolazak do Arene, primjerice, osobnim automobilom iz bilo kojeg pravca grada išao glatko.

U festivalskom je prostoru, osim glazbe, ponuda bila tipična festivalska, s raznolikom hranom, pićem i šatorom gdje su posjetitelji mogli kupiti radove lokalnih proizvođača i umjetnika, odjeću i sl., šatorom sa službenim festivalskim "merchandiseom", free wi-fi prostorom, šatorom za skrivanje od sunca itd.

5T8C9296

Furiozan početak Aerosmitha; foto: Dragutin Andrić

Vani još sunce nije sasvim zašlo za horizont kada su pozornicu zauzeli Steven Tyler, Joe Perry, Brad Whitford, Tom Hamilton i Joey Kramer, poznatiji kao Aerosmith. Turneju su nazvali simboličnim nazivom Aero-Vederci Baby! Tour, iz čega bi se dao iščitati njihov konačan oproštaj s fanovima. No prema izjavama koje su dali nekim medijima čini se da to baš i neće biti tako. Na sreću, rekao bih, jer prema onome što smo te večeri imali prilike vidjeti i doživjeti bila bi velika šteta kada bi svoje kofere bacili u podrum i rekli konačno "arrivederci".  U ovim momcima ima još energije, ima još mnogo baruta, špirita, eksplozije za još nekoliko turneja. Gledajući Rolling Stonese, pa ajde, uspoređujući Tylera i Jaggera po količini energije koju ostavljaju na pozornici, jer nije velika razlika u godinama, a niti u veličini pozornice (osim velike produkcije i jedni i drugi imaju "catwalk"), nepošteno bi bilo ne zaključiti kako je Tyler neopravdano zapostavljen u medijima koji svako toliko donose superkul članke o Jaggerovim pripremama za još jednu turneju, o njegovim jogama, meditacijama, privatnim trenerima, kad s druge strane imate Tylera koji je od prve do gotovo zadnje minute koncerta na nogama, aktivan, trči s jednog kraja pozornice na drugi, baca stalak za mikrofon, vrti ga i izvodi još koješta zbog čega se možemo samo nakloniti do poda. Uz to, odličan je showman i često je koristio priliku kako bi dao šaljivi komentar, a nije se propustio niti podružiti s najzagriženijim fanovima čiji je prostor bio smješten na samoj pozornici.

5T8C9380-2

Aerosmith; foto: Dragutin Andrić

Ako ste malo pratili setliste Aerosmitha na ovoj turneji tada možete primijetiti da nije bilo prevelikih rošada među pjesmama. Bilo je tu odsviranih Beatlesa, Fleetwood Maca, velikih hitova ("I Don't Want to Miss a Thing", "Livin' on the Edge", "Cryin'", "Dude (Looks Lika a Lady)"...) i veličanstvena "Dream On" na otvorenju bisa (Tyler za bijelim klavirom, a Perry na klaviru da bi potom Perry sišao, a Tyler se popeo klavir). A bis, tj. reakcija publike prije bisa - mlaka i dosadna. Čini se da su svi već prihvatili bis kao sastavni dio koncerta ili kao priliku da bend uzme malo zraka do konačnog završetka pa tako te večeri i nije bilo poziva bendu da se vrati. Pitao sam se tada, a pitam se i sada, što bi bilo da je bend odlučio ne vratiti se? Jer, poanta bisa upravo je u tome da obožavatelji žele još "mesa" nakon regularnog dijela koncerta, žele još malo svirke pa ako tog poziva nema, čemu se onda vraćati? I da se nisu vratili, a već ste mogli zaključiti da jesu, moj dojam o bendu bio bi i dalje pozitivan, a osvrt na koncert afirmativan.

5T8C9586

Steven Tyler (Aerosmith); foto: Dragutin Andrić

Koncert su nakon oko dva sata svirke zaključili s "Walk This Way", energično i furiozno. Siguran sam da nije bilo osobe koja se te večeri nije pošteno i kvalitetno zabavila na njihovom koncertu. I nećemo reći Aerosmithu "zbogom" na kraju, nego "do skorog viđenja".

Setlista

Let the Music Do the Talking
Young Lust
Rag Doll
Livin' on the Edge
Love in an Elevator
Janie's Got a Gun
Nine Lives
Stop Messin' Around (Fleetwood Mac cover)
Oh Well (Fleetwood Mac cover)
Sweet Emotion
I Don't Want to Miss a Thing
Come Together (The Beatles cover)
Chip Away the Stone
Cryin'
Dude (Looks Like a Lady)

BIS
Dream On (With "If I Fell", The Beatles cover, as intro)
Walk This Way (With "Mother Popcorn", James Brown cover, as intro more )