Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Hellfest

Da može biti još paklenije pokazao je treći dan Hellfesta. Temperature su se još digle, trava je bila potpuno nestala a prašine je bilo more. Nije ju čak niti vjetar toliko dizao koliko neumorna ekipa ispred pozornica. Ona umornija i iscrpljenija ekipa znala je bauljati po kampu i festivalu i pasti te malo „zadrijemati“ usred prostora kojim je prolazila masa ljudi pažljivo birajući korake kako bi izbjegla spavače i kako ih ne bi ometala ili ozlijedila. Srećom, bilo je ipak više ovih na nogama do „palih junaka“.

No, bilo kako bilo, i treći je dan krenuo u 10:30 s Ray Brower, Northiane, SHVPES, The Devil Wears Prada, Prong, Motionless in White, Skindred. Što zbog vrućine, što zbog umora, što zbog nezainteresiranosti, u odnosu na prošle dane publike i nije bilo toliko puno, a i oni koji su bili nisu baš bili ludi. Tu i tamo potaknuti od strane benda bi digli ruke u zrak ali cupkalo bi se uglavnom na mjestu. Neki od nas su bili i nezadovoljni izborom bendova za treći dan i nazvali smo ga „američkim“ jer je nekako udovoljavao ukusu ljudi koji su skloni Linkin Parku, Five Finger Death Punchu itd…
Black Star Riders su u usporedbi s onima koji su nastupali u isto vrijeme dva dana prije imali mlaku publiku, Ill Nino je dignuo prašinu, A Day to Remember pozivao na circle pitove, dok je Devil Driver digao temperaturu na više i više.

Alter Bridge predvođen Mylesom Kennedyjem je nakon prethodnih luđaka djelovao sramežljivo. Istureni dio pozornice koji je išao u publiku iskoristili su tek kada je ostavio gitaru izvodeći Metalingus pa je tim dijelom pozornice prošetao malo do publike. Of Mice and Men je nastavio sa svirkom na drugoj glavnoj pozornici. Atmosfera je bila fantastična, iako mene nije ponijela jer kad se cijeli dan na dvije glavne bine izmjenjuje ono čemu baš i nisi sklon, plus umor… teško da će me išta „osvojiti“.
Prophets of Rage su dali izvrstan šou, a Five Finger Death Punch je dosta prašine podigao svađom na prethodnih koncertima zbog pjevača Ivana Moodyja koji je morao odstupiti na neko vrijeme, nego samim nastupom. Istina da je masa divljala, da neki možda i nisu opazili da je drugi vokal, no… bar su novinari više pričali o razbijanju gitare na stageu i zamjenom pjevača nego se bavili samim nastupom.
Linkin Parku je dopala čast i odgovornost biti headlinerom trećeg dana. Od „Talking to Myself“ do „Bleed it Out“ u više od sat i pol, držali su se odlično, a svaka čast frontmenu Chesteru Benningtonu koji je izvodeći „Crawling“ sišao do publike i pjevao dok su ga svi nastojali dotaknuti.

I to je bilo što se tiče glavne bine 1. Glavnu binu 2 za kraj su razvalili Slayer. Na Warzoneu od jutra do skoro zore su se izmjenjivali Harm Done, While She Sleeps, Trap Them, Deez Nuts, Candiria, Trapped Under Ice, Integrity, Every Time I Die i The Dillinger Escape Plan.
Hellfest je i ove godine ispunio sva moja očekivanja a dao i puno, puno više. Organizatori su svjesni konkurencije pa nam zato ugađaju sve više i više uvažavajući svaku kritiku i nastojeći se svidjeti svima koliko je to moguće. Hellfest 2018. je već najavljen za 22.-24.6. što je nama Hrvatima k'o stvoreno, budući da pada na vikend između praznika (petak 22.6. je praznik, te ponedjeljak 25.6.). Zato, tko može neka se uputi putem Francuske, rock city Clissona, Hellfesta…

Treći dan iz Borisovog kuta…
Treći dan donosi nove bendove i nova uzbuđenja već od ranog jutra. Na Altar pozornici dan kreće s francuskim death bendom Mortuary, a nastavlja se s belgijskim eksperimentatorima Emptiness koji su izdali nedavno odličan novi album. Stvari skreću u teatralno nastupom američkih thrashera Ghoul koji nastupaju pod maskama, a na pozornici se odvija svojevrsni kazališni komad koji uključuje više različitih maskiranih likova. Dan se nastavlja old school thrashom američkih veterana Hirax, tehničkim čarobnjaštvom kanadskih Beyond Creation te ubojitom kombinacijom heavyja i powera američkih Sanctuary. Pred kraj dana nastupaju švicarski metalcore bend Nostromo koji navodi cijeli šator na skakanje, potom vrlo popularni američki Metal Church i kao posljednji švicarske thrash legende Coroner koje trijumfalno izvode svoj klasični materijal pred velikim brojem publike.

Treći dan na Valley pozornici je počeo s mladim nadama Bright Curse i Vodun koji su opet usprkos svojoj relativno manjoj slavi privukli respektabilan broj ljudi na svoje koncerte. Procesija se nastavlja nastupima islandskih The Vintage Caravan i odličnih engleskih progresivaca Crippled Black Phoenix. Talijanski Ufomammut podiže tenzije i svojim sporogorećim rifovima tjera ljude u gibanje. Pentagram nastavlja u istom ritmu svojim old school doom metalom, a trenutno im nedostaje legendarni frontmen Bobby Liebling koji se nalazi na liječenju doma u SAD-u. Nakon njih na pozornicu se penje još jedan legendarni bend, Blue Öyster Cult. Usprkos vrućini i godinama svoja dva preostala originalna člana, Donalda "Buck Dharme" Roesera i Erica Blooma, bend svira kao na vrhuncu snage i gori kroz neke od svojih najvećih hitova poput Godzille, Burnin' for You i (Don't Fear) the Reaper. Tešku ulogu za nastaviti na Valley pozornici je pripao miljenicima publike Clutchu koji svojim nastupom potvrđuju status jednog od najjačih live bendova trenutno. Za kraj dana su ostavljene još jedne legende i na pozornicu slijeće Hawkwind koji svojim svemirskim ritualima prikladno završavaju ovogodišnji Hellfest na Valley pozornici.

Posljednji dan na Temple pozornici otvaraju francuski Déluge svojim modernim black metalom s umiješanom dobrom dozom post-hardcorea. Iza njih nastupaju WelicoRuss, paganski black metal bend koji služi više kao uvod u ono što slijedi, ali je i njihov nastup dobro primljen. Nakon njih na pozornicu se penje francuski black metal bend Regarde les Hommes Tomber i bilo je zanimljivo vidjeti reakciju publike na njihov nastup, obzirom da se u jednom trenutku činilo da pola posjetitelja nosi njihove majice. Publika nije razočarala i napravljena je jedna od najboljih atmosfera na festivalu, a bend odrađuje vrhunski nastup u želji da se oduži fanovima. Nakon ovoga se činilo da su američki Ghost Bath primljeni prilično mlako, no i oni su našli publiku, ali su imali i težak zadatak svirati između dva jaka francuska imena, jer se nakon njih publici predstavlja Arkhon Infaustus sa svojom izvorno zlom interpretacijom black i death metala. Očekivano, publika i opet ludi i atmosfera se opet diže. Njemački Equilibrium nakon njih dokazuje popularnost svog epskog folk metala i u šatoru nastaje sveopći kaos, a sam bend odrađuje jedan od najboljih nastupa na Temple pozornici. Poslije njih Scour se činio kao nepoznanica, međutim sve sumnje su brzo raspršene jer se zapravo radi o supergrupi koja sadrži članove Cattle Decapitationa i Pig Destroyera, a frontmen im je nitko drugi nego legendarni Philip Anselmo čiji rad u Downu i Panteri svi poznaju. Scour je njegov black metal projekt i bend rastura šator svojom interpretacijom klasičnog black zvuka koji publika odlično prihvaća. Naravno prave zvijezde večeri su norveški carevi black metala, Emperor. Odavno prestali s aktivnim radom i izdavanjem nove glazbe, okupljaju se svakih nekoliko godina da bi obilježili godišnjice svojih klasičnih albuma. Tako je 2017. došao na red drugi album „Anthems to the Welkin at Dusk“ kojega izvode u cjelini na sveopće oduševljenje publike. Na bis izvode još tri stvari s drugih albuma od kojih koncert zatvara neizostavna Inno a Satana. Kao posljednji izvođač na Temple pozornici nastupa Perturbator čija elektronika odzvanja iz šatora duboko u noć.
Time je završen Hellfest 2017. i dok organizatori već gledaju u 2018., mi fanovi imamo cijelu godinu za srediti uspomene i osjećaje doživljene u ova tri dana, a usput odraditi i fizičke pripreme za izdržati tri dana tjelesnih napora svih oblika na ovom jedinstvenom događaju.