Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Cult1

Nakon Prophets of Ragea koji su na Šalati napravili kaos i dobro je prodrmali, večer poslije smo skrenuli u nešto mirnije vode s legendarnim The Cultom.

Nekada nam je dnevnik na televiziji počinjao u pola 8, a sinoć nas je na Šalati u to doba pozdravio Pišta, ni sam ne znajući bi li rekao dobra večer ili dobar dan i to kako je sam rekao frendovima koji su ispred pozornice. Prostor se polako ispunjavao, tribine možda malo više, Hard Time je prašio svoje uz novog čovjeka na bini – Lea, koji je izgledao kao najsretniji čovjek na svijetu.

„Rock'n'Roll“ je sve što ima on, „Nema povratka“, „Tvoja tajna“, „Rockin' in the Free World“ Neila Younga, „Ja nisam normalan“, „Everybody wants to be Alone“ i „Kiss my Ass and go to Hell“ je ono što smo od Hard Timea čuli.
Nakon kratke stanke na binu je izašao sinjski M.O.R.T. Znam da se bend vrti po muzičkim emisijama, televizijama, znam da su voljeni od određene publike, cijenjeni kod nekih kritičara, pa sam se zainteresirala za ovaj nastup da vidim u kojem grmu leži zec, no, koliko god sam se trudila pratiti ih, ničime posebnim mi nisu privukli pažnju. Pjesme su im miks svega i svačega, tekst mi je bio nerazumljiv jer mi je pjevač nerazgovijetan, više se posvetio svom osebujnom plesu i mikrofonu kao stvarčici koju treba dobro protresti, nego do toga da pjesma dođe do publike. Gledajući ljude oko sebe, rijetko da sam ugledala nekoga zainteresiranog. Svi su uglavnom držali pozicije za The Cult. Žanrovski, M.O.R.T. je u ovom sendviču kao list papira između dvije šnite kruha.

Cult4

Oko 9:30 prostor na Šalati - kako stajanje dolje, tako i tribine gore - je bio dobro popunjen, tonci su počinjali izgledati sve nervoznijima, slutio se izlazak The Culta na stage. Prve tri pjesme „Wild Flower“, „Rain“ i „Dark Energy“ su odradili bez prekida, da bi nakon njih Ian Astbury pozdravio okupljenu publiku. Slijedile su „Spiritwalker“, „Peace Dog“, „Honey From a Knife“, a prvu pravu rock energiju i odličan feedback od publike su dobili izvodeći „Sweet Soul Sister“. Negdje između pjesama, Ian Astbury nam je otkrio da bubnjar John Tempesta i klavijaturist Damon Fox imaju hrvatske korijene što je naravno izazvalo simpatije. Slijedio je „mali smiraj“ pa potom kulminacija nastupa izvodeći „Lil' Devil“, „G O A T“, „She Sells Sanctuary“ i  „Fire Woman“. Astbury se sjetio ubaciti i stihove „Black Hole Sun“ prisjetivši se Chrisa Cornella. Na bis smo dobili „King Contrary Man“ i „Love Removal Machine“.

Cult2

Sve u svemu, vrijeme nas je poslužilo, bilo je idealno. Posjetitelja par tisuća, zvuk dobar, energija pozitivna kao i interakcija benda i publike.

The Cult je bend koji živi, snima, stvara, nastupa preko trideset godina. I dok bi neki rekli da žive na staroj slavi i da im je vrijeme za mirovinu, neki se ne bi složili s time, a vjerojatno i većina okupljenih sinoć. Zašto ne bi slušali pjesme u kojima smo uživali od prvog trenutka kada smo ih čuli i uspomenama koje nas eventualno vežu uz njih, dokle god su korektno izvedene? I zašto se ne bi stvarale nove? The Cult zvuči dobro, profesionalno. Energije, motivacije i publike im ne nedostaje, pa zašto ne nastaviti i dalje?

The Cult set lista:
Wild Flower
Rain
Dark Energy
Spiritwalker
Peace Dog
Honey From a Knife
Sweet Soul Sister
Nirvana
Deeply Ordered Chaos
The Phoenix
Lil' Devil
G O A T
She Sells Sanctuary
Fire Woman
Bis
King Contrary Man
Love Removal Machine