Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

peglica

U KSET-u se drugog veljače 2018. godine ponovno dogodio blues rock SF spektakl. Na Zemlju su se u svojoj peglici spustili momci iz benda Peglica i Komandos: Rštr, Feget Nebesky, Profesor Cvilgad, Dr. Porno i Vuljakomba, kako bi promovirali svoj drugi studijski album Fleševi s Keftera. S obzirom da ovaj nevjerojatno zanimljiv i spaljen bend ima razrađenu posebnu priču iza svakog člana, pjesme i albuma, savjetujem da si prije odlaska na njihov koncert ili čitanja ovog izvještaja malo poslušate što se tu svira i proučite terminologiju na njihovim bandcamp i facebook stranicama (https://peglicaikomandos.bandcamp.com/album/kefter-gatha).

Koncert su započeli s pjesmom Robokonj u kojoj su se Kefterovi junaci predstavili publici i objasnili kako se Gadur-Gadur stvorovi tjeraju zrakama elektrosintersajzera. Prve tri stvari su odsvirane povezano, jedna za drugom. Sound je bio prekrasan i na momcima se vidjelo da guštaju i točno znaju kaj rade. Profesor Cvilgad se zahvalio što smo došli u tako „lijepom“ broju te su dvoranu počeli pucati fleševi iz Rštrovih padova. Između svake stvari su na razglas puštali intergalaktičke nebuloze na koje je publika kolektivno urlala od smijeha. Ljudi su kapali u KSET kroz prvih sat vremena svirke i fino ga napunili. Gledao sam ekipu oko sebe kako se u transu ljulja i gušta svaki ton. Njihove koncerte redovito pohodi jedan momak kojeg nazivaju majstor ceremonije koji začini njihovu svirku sa svojim upadicama iz publike. Na live albumu Sjeti se rokenrola, govorio je snimljenom u KSET-u prošle godine čak je dobio i posvetu, ali je ovaj put bio nešto tiši i više koncentriran na čagicu. Soliralo se i pržilo kroz čitav njihov opus odsviran te večeri. Oduševljena publika ih je čak pozvala na bis pa smo za nagradu dobili pjesmu Fatalne Rašlje koja se u jednom trenu pretvorila u tuc tuc štancanje istarskih melosa.

Jako mi je teško opisati koliko mi je Peglica i Komandos jak bend. Glazba mi je vrh, ful su čvrsti i usvirani. Ne govore puno između pjesama al kad padne neka forica uvijek je plakanje. Htio sam napisat da bi se oni lako svidjeli fanovima Zappe i oldskul blues rocka, ali generalno ne vidim razlog zašto se ikome ne bi svidjeli. Hrpetinu puta sam čuo dečke kako sviraju i svaki put je sve bolje. To je jedan od onih bendova koji jednostavno ne može ne pošnitat svirku. Imali smo priliku uživati u preko dva sata masnog rokenrola. Jedno je sigurno, Gadur-Gadur rasu u Zagrebu neko vrijeme nećemo vidjeti.