Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Seven

Relativno neugledni Niko Potočnjak, jedan od pionira zagrebačke i hrvatske, u najširem smislu riječi eksperimentalne glazbe, preksinoć je sa svojim Seven That Spells zaključio još jednu koncertnu sezonu. Ne tako česti gosti u metropoli, iako u njoj nisu gosti jer dolaze iz Zagreba, zaokružili su studijsku i koncertnu trilogiju nastupom u fino popunjenoj Tvornici, te tako označili kraj jednog određenog kreativnog procesa.

Nekoliko godina unatrag, skupina je najavila smrt i uskrsnuće krautrocka albumom AUM, potom je uslijedio IO, te za kraj čekamo i posljednji dio slagalice OMEGA. Oba albuma su na neki način pokazala sukus stvaralaštva Nike Potočnjaka, glazbenika i persone koji ne štedi na sebi, pa tako ni na svojoj glazbi. Sve na tim albumima je, nevezano na samu objektivnu vrijednost rada, napravljeno „kako spada“, a pripadajući koncerti koji su tradicionalno dolazili pretposljednji tjedan kalendarske godine, svaki su put podizali letvicu na razinu više. Repeticija obogaćena istočnjačkim napjevima, uz prženje gitarskih solo dionica davala je poprilični „wow“ efekt, a kako svemu lijepom jednom dođe kraj, tako je i krautrock STS-a sinoć otišao u vječna lovišta.
Neke ideje umiru polako, upakirane u mediokritetna izdanja gdje se duhom lišena glazba prodaje „dok ide“, a Seveni to mrze. Zato i jesu preksinoć u 60 minuta svirke, odmjerenije, preciznije i općenito prezentnije odsvirali svoj objektivno najbolji materijal. Omega je ako sam dobro primijetio odsvirana u cijelosti, a trenutno dostupna Future Lords i ovog je puta ukrala show. Bio je tu i izvrstan drum solo u režiji Stanislava Muškinje, groovy bas dionice i sve ostalo što smo već navikli slušati na njihovim koncertima. Nikina dirigentska palica ovog puta je bila manje diktatorska,  samoprozvani posljednji lord Atlantide unio je malo demokracije u svirku, pa smo tako gledali nešto opuštenije izdanje STS-a. Vjerojatno dolazi s godinama.
Suma summarum, Seveni su još jednom svima dali do znanja da misle ozbiljno. Omega će vjerojatno iduće godine zaživjeti na playlistama, no prema Nikinim najavama, neko dulje vrijeme ih nećemo vidjeti u Zagrebu. Apsolutno se slažem s odlukom, njihov krautrock je u posljednjih 7 godina urlao kroz razglase regionalnih i europskih klubova. Vrijeme je za dulji počinak jer smo sinoć gledali posljednji izdisaj jedne megalomanske ideje. U kojem smjeru će se njihov rad kretati, može li se uopće dalje zaroniti od ovog, te koliko više je previše, samo su neka od pitanja na koje ćemo dobiti odgovor u idućoj godini.
Do tada, vani je već najava za koncert Otrovne Kristine, no ta demencija je jedna posve druga priča.