Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC 9927

Pitali su me zašto nakon Balaševićevog koncerta nikada ne kritiziram. Nekako mi se čini da njega jednostavno ili voliš ili ne. Ovih u sredini nema, barem ih do sada nisam srela. Ja bih se svrstala u ove prve i upravo je to ponekad razlog nedostatka moje objektivnosti.

Kada idem na Balaševićev koncert točno znam sto očekivati, ali ipak mislim da nitko nije očekivao toliku gužvu. Dvorana Gradski vrt je bila krcata i doslovno se nisi mogao kretati, a neki su čak stajali i po hodnicima dvorane jer se u istu jednostavno nije moglo ući.

DSC 9483

Predblagdansko ludilo šoping centara se preslikalo i na koncertne dvorane i upravo bi tu gužvu izdvojila kao najveću manu ovog koncerta jer, ako si htio otići po piće ili na toalet taj pothvat bi trajao minimalno pola sata. A vidjeh i nekoliko verbalnih okršaja zbog naguravanja i nagaženih cipela. Iako nas relativno često u zadnjih nekoliko godina gospodin Balasević počasti svojim prisustvom uvijek se traži karta više.

Đole ima vjernu vojsku fanova i nikome, baš nikome, ne smeta što "starog" panonskog mornara ne krasi više stas, glas ili scenski nastup. To uostalom nije ni bitno. Bitne su priče iz djetinjstva s kojima se možemo poistovjetiti, iskrene emocije koje nekada jednostavno ne možeš sakriti, bitna je glazba...i ono sto ona u nama budi.

DSC 0317

Ovom mini turnejom Đorđe Balašević, zapravo, slavi 40 godina uspješne karijere i neupitno je da nakon toliko godina provedenih na sceni ima pjesama i hitova koje jednostavno ne stanu u koncert od 3 i pol sata. Meni osobno setlista nije bila najbolja moguća, ali to je posljedica već gore navedenog. Đole uz svoje bend, koji se pri tome izvrsno zabavljao, izveo je neke stare (D-moll, Devojka sa čardaš nogama, Jednom su sadili lipu, Namćor...), neke prastare (U razdeljak vas ljubim, Hej haj baš na briga...), ali i nove i buduće hitove (Bože, Bože, Stih iznad svih...).

DSC 9402

Da ne duljim, koncert je bio sve ono što uvijek i bude, hrpa talentiranih glazbenika, hrpa Đoletovih pošalica, hrpa razdraganih fanova i hrpa bijelih zečeva.... hrpaaaa zečeva. Moja ekipa se zabavila, a vjerujem i svaka druga koja je došla otvorenog uma i srca. A ne sumnjam da je većina bila takva.. jer ipak smo mi, što bi  Đole rekao, "ravničarski narod".