Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

nl

Jučerašnja večernja blasfemija zagorskih blackera Manheim i furiozni sonični desant Narednika Lobanje i Voda Smrti sjeli su kao šaka u oko adventskom programu glavnog grada ove trule republike. U paklu kobasica iz kotlovine, instant kuhanog vina i precijenjenih fritula koji u ovo doba godine tradicionalno okuje pukom preplavljen Zagreb, ovakva manifestacija došla je kao naručena kako bi čovjek u okrilju mraka Vinatage Industrial Bara ispustio bar mali dio nakupljene gorčine i frustracije u vrtlog nesvetih zvukova.

Kada je koncertna večer počela, Manheim je svoju crnu uvredu krenuo pljuvati po vrlo malenom broju posjetitelja, te je sve skupa u tih prvih dvadesetak minuta svirke izgledalo pomalo tužno. Pred sobom imamo bend koji na stageu prži solidan i kvalitetan black metal sa povremenim izletima van okvira ustaljene forme i dvadesetak ljudi koji tako nijemo gledaju prema njima, kao jedva čekajući da sve prođe. Cjelokupna situacija nije obećavala mnogo u startu, međutim, kako je koncert odmicao, Manheim je isporučivao jednu kvalitetnu izvedbu za drugom i nekako uspio do tad indiferentnu publiku natjerati na prve osjetne znake odobravanja. Što su momci dalje svirali, njihov nastup je samo rastao, a isto tako i broj ljudi u dvorani. Do kraja njihovog nastupa, Vintage se uspio skoro polovično napuniti. Uvjerljiva svirka ovog trojca na kraju je ipak, bar djelomično, naišla na prijem kakav zaslužuje. Na momente momci stvarno odlično manipuliraju disonantnim navalama zvuka i onog momenta kad vas iste pogode, nekako zapamtite da ste slušali Manheim. Njihova etapa odrađena je korektno, dobar warmup za nadolazeće slavlje patnje i dekadencije.

Kada su ubrzo nakon Manheima na stage umarširali Narednik Lobanja i njegov Vod Smrti, nismo baš imali puno vremena da se sklonimo. Bez poštede za ikoga, bez razlika i diskriminacije, svatko je dobio jednako efikasnu porciju smrti iz najdubljih paklova rata. Neumoljiva paljba po okupljenima krenula je odmah i nije prestajala tijekom cijelog nastupa kroz koji je ova paklena vojska upriličila superiornu svirku koja ostavlja u nevjerici, isporučila nestvarnu količinu energije i po tko zna koji put iznova oduševila okupljene smrtnike koji vjerno svjedoče njihovim brutalnim ratnim operacijama. Svaka moguća pohvala mora se izreći ovoj fantastičnoj trash/death paklenoj mašini, ovdje svaki od protagonista jede svoj instrument i kada ovi muzičari u kombinaciji krenu sa upriličenjem zvučne slike Narednika Lobanje i Voda Smrti, rezultati do kojih dolaze su upravo nevjerojatni. Fluidno jezdeći preko brojnih promjena ritmova koje se čine teško, ako uopće izvedive, čovjek vanzemaljske kontrole udova - Vodnik Teror, svakako je faktor koji ostavlja bez daha i budi sveopću nevjericu. Pitanje je koliko je ljudi unutar naših granica sposobno izvesti takvo što. Dakle, Vodniče, tvoj narednik i ekipa u vodu imaju biti sretni što te imaj, jer s tobom, killrate je na vrhuncu. Gitaristička nadopunjavanja drugi su dio priče o nevjerojatnosti liveiskustva ovog smrtonosnog benda. Kostur Ratnik i Göri to čine toliko automatski da na kraju sve izgleda krajnje jednostavno, no kompleksnost njihove suradnje je prosto predivna za gledati i slušati.

Možda se ne radi o muzici za svačije uho, no ono što momci izvode na momente se doima baš kao da ne pripada svijetu smrtnika. Kroz izuzetno naelektriziranu i nabrijanu svirku, Narednik i njegov Vod redali su svoje bezvremenske uspješnice na opće oduševljenje svih okupljenih pa su tako u Vintageu pustošile Rafalna Paljba, Đavolja Utroba, Pičke, Nuklearni Nož, Siroče Rata, Nagazna Mina, nenadmašivi Grobocop i Usmrtnuće. Sve everblack do everblacka. I što sad reći, kako je jučer bilo u Savskoj 160. Baš kako su Narednik Lobanja i Vod Smrti željeli - silovito, potresno, furiozno i na kraju - bez preživjelih.