Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

tram11 dom sportova 00040

Zagreb, barem do jučer, skrivao se iza betonskih zgrada preko Save. Skrivao se u kafićima svakog zagrebačkog kvarta povezanog linijama od 1 do 17, skrivao se u uredima od Radničke do Prečkog. Taj Zagreb se skrivao u svima nama, klincima sa školskog igrališta, drugim klincima za koje smo mi bili klinci, a i onima koji su i bili stvarni akteri tog Zagreba grada opjevanog od  dvojice iz jedanaestice.

15 godina kasnije, u brisanom prostoru podno Medvednice, Dom Sportova je okupio taj Zagreb. General Woo i Target, glasnici izgubljene generacije devedesetih spojili su dva kažiprsta u zrak i u ekspresnom roku rasprodali veliku dvoranu koja se pokazala premalom za taj Zagreb.

tram11 dom sportova 09739

Sinoć smo kolektivno pritisnuli REW na kazetofonu. Sinoć je Dinamu na dresu sponzor bio CRONET, sinoć u Zagrebu nije bilo novih tramvaja, već samo onih praških. Sinoć je okretište bilo u Dubravi a ne u Dubcu, a vjetar je zbilja sve sfućako niz Prašku. Sinoć je na novčanicama naših velikana bio potpis Rohatinskog, sinoć se išlo van u Aquarius.

General Woo i Target su sinoć oživili duh Zagreba, i to od A do Ž. Ispekli smo se na vrućini gradskog asfalta, ganjali te velikane kao što ih i lovimo svaki dan, upirali prste i zazivali pad sistema. Sinoć smo i pjevali s Bolesnom Braćom, klanjali se Renmanu i skandirali Funksterima.  Sinoć smo bili jebena mamutica, Vjesnikov neboder i Cibonin toranj u jednom.

Sjećam se da je jedan rapper pred koju godinu opjevao ovo:
Volim staru gardu, ali htio bih da odu
jer prvi macici se bacaju u vodu
pošmrkali su svoj san, glazba zajeban je poso
većini sam bio fan sve dok nisam ih upozno

Sinoć je takve jedanaestica pregazila i pomela. Jer u Domu Sportova nije bilo osobe što krade, ja te volim Zagreb grade.