Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Beth Hart bogaloo 09358

Svaki pokušaj da se zamisli bolji kraj radnog tjedna u svojim bi povojima odmah pao u vodu. Oni koji su prisustvovali onome što se 10. studenog navečer dogodilo u Boogaloo klubu itekako će se imati čega sjećati. Vrlo je vjerojatno da će utjecaj ovog koncerta na prosječni organizam trajati još danima. Dok ove riječi nastaju, koža se ponovo ježi i trnci prolaze kroz kičmu, baš kao nebrojeno puta sinoć.

Već oko 19 sati ljudi su polako krenuli pristizati u Boogaloo, a jedino što je moglo dati bar slabu naznaku da će se tamo dogoditi nešto monolitno bio je veliki bus nizozemskih registarskih oznaka parkiran ispred. Prostor se već pristojno napunio kada je u  20:30 Tina Kresnik sa još četiri momka iz pratećeg benda zauzela stage. Tina nam je vjerojatno svima vrlo dobro poznato lice iz Parnog Valjka, a njen odličan vokal nebrojeno je puta lakoćom ispunjavao i puno veće prostore od ovog pravokutnog kluba. Odmah je iskoristila priliku da svima jasno da do znanja koliko joj znači nastupiti prije Beth te je najavila mix obrada provjerenih klasika i autorskih stvari za ovu priliku.

Krenulo je plesno i živo sa "Take me to the River" Talking Headsa koju su popratili Stonesi i "Gimme Shelter". Sam bend djeluje čvrsto i prilično uigrano, kemija među njima evidentno postoji, no ekipa iza instrumenata ipak je u ovom slučaju u drugom planu. Tinin glas je kostantno u fokusu, a kao takav, on to i zaslužuje. Prodoran, snažan i zvonak, baš kao što i pristaje zagrijavanju za Beth Hart. Nakon dva covera na red je došla i autorska "Prvi Put" - nadahnuto izvedena, odlična stvar sa zanimljivom i upečatljivom, vjerojatno prekratkom gitarskom solažom, koja baš kao i "Tajni Znak", još jedna autorska koju su izveli, zvuči izuzetno radio "friendly". I u ovom slučaju opet gitarist ima svoj moment i definitivno ga je uz Tinu ugodno slušati. Eto, bar kad se o live nastupima radi, možda bi se čovjeku moglo dati malo više slobode da se izrazi, čini se da iza tih prstiju stoji mnogo zadovoljstva za uši slušatelja. U ovom momentu postaje nam jasno da je zvuk u klubu odličan – kristalno jasan, svaka pohvala ide ton majstoru, da je ovo standard na koncertima u nas, audiofili ne bi mogli biti sretniji. Nakon "Tajnog Znaka" lagano dolazimo do svojevrsnog klimaksa u nastupu ove grupe. Kreće" Dok je tebe" Parnog Valjka, a na stageu se bendu pridružuje ni više ni manje nego jedan jedini Aki Rahimovski, publika odlično reagira na pojavu jednog od najprepoznatljivijih vokala ovih prostora i svima se na licima razvlači lagani osmjeh. Njegov dolazak na "stage" je djelovao kao poštena injekcija pozitive i naravno da se atmosfera instantno, gotovo opipljivo podiže. Svi pjevaju, Aki i Tina razvaljuju, a ljudi, naravno vole čuti hitove. Dobitna kombinacija i krasan čin potpore i zahvalnosti Rahimovskog za svoju dugogodišnju voaklnu podršku. Mora se reći da je Tina kao pojava na stageu jako simpatična i lako se zavuče pod kožu slušatelju.

Tina Kresnik 09007Za kraj priuštili su nam Led Zeppelin i njihovu dobro poznatu "Rock and Roll", koja je, istini za volju, mogla biti i bolje izvedena, malo su je isfušali u procesu, ali to je rock’n’roll, ne mora sve biti savršeno, samo neka pršti energijom i stavom, a to je ipak, nedvojbeno postignuto, tako da se ne uzima za zlo.

Mora se reći da je dinamički koncept cijelokupnog nastupa Tine Kresnik i benda bio odličan. Energija stalno u porastu, vokalna izvedba na nivou. Pola sata kratkog i slatkog. Publika zadovoljna. "Warmup" odličan. Sada je samo trebalo pričekati da Beth i njen bend preuzmu stage.

A kad je na scenu stupila Beth Hart, kao da se dogodio tektonski pomak. Beth je sila prirode, drugačije se to ne može reći. To što ona uživo isporučuje nikako nije svakidašnje. Na stranu njene vanserijske vokalne sposobnosti, prepoznatljivo fraziranje i jedinstvena boja glasa - ova žena je rođena za veliku scenu. Koliko god velika ona bila, svojom pojavom, karizmom, scenskim nastupom i prije svega glasom, ona je u stanju s lakoćom učiniti  ama baš sve. Ma što izvela, bila pjesma nabrijani rock’n’roll, blues koji para srce ili slatko kiseli soul, ova žena je u stanju podići svaku dlaku na vašem tijelu, natjerati da adrenalin u vama podivlja lakoćom ispijanja čaše vode, doista u velikom stilu i sa stavom. Njen cjelokupni nastup jednostavno nema slabu točku, nema praznog hoda. Od početka do kraja ona samo raste i sa svakom novom pjesmom koju izvede, donosi novi val oduševljenja.

Beth Hart bogaloo 09269Poslušati uživo ovakav vokal je istinska privilegija. Prateći bend je odličan, iako i ovdje u drugom planu, međutim Jon Nicholas dobiva pristojnu dozu slobode i svaki puta kada mu se pruži prilika zalazi u inventivne gitarističke eskapade, koje često i  izlaze van ustaljenih okvira zadane forme u kojoj određena stvar egzistira, a upravo to i daje cijelokupnoj zvučnoj slici prilično jedinstven EKG. To je odmah došlo do izražaja kod prve stvari koju su izveli, a prijem kod publike nije mogao biti bolji. Bilo je to jako lijepo gledati, pogotovo kada se uzme u obzir da se radi o premijernom nastupu u RH. Beth doslovno sija energijom, zrači, vidno je uzbuđena i pomalo hiperaktivna na pozornici. Naime, od početka pa do kraja koncerta nije se mogla dovoljno nazahvaljivati na fantastičnom prijemu. Iako je nakon uvoda na red došla pjesma laganijeg tempa Close to my Fire, oduševljenje u klubu samo je raslo. I to s razlogom. Hart vlada pozornicom dok s lakoćom isporučuje maksimum u svim atmosferama, u svakoj je u potpunosti kod kuće. Usput zavodi, zeza se, pleše, potpuno opuštena i na očigled uživa u svakoj sekundi.
Nakon Close to my Fire prvi puta sjeda za klavir, i izvodi jednu od prvih pjesama koje je napisala za suradnju sa Bonamassom  "Swing my Thing Back Around". Lijepo ju je gledati za klavirom, žena je potpuno unutra, jedno s njime dok swing samo teče, gotovo organski. Beth puno priča publici, a što god radila svi luduju. Kod "Chocolate Jesus" Tom Waitsa fantastično se poigrava svojim vokalom i demonstrira koliko je zapravo ta ‘zečja rupa’ duboka. Odličan i maštovit "cover" u kojem je Jon Nicholas ponovo demonstrirao onaj prijekopotrebni bluzerski osjećaj i izbacio izuzetno inspiriran solo. Nakon igre glasnicama, njegova igra žicama i distorzijom i  slideom sjela je savršeno.

Beth Hart bogaloo 09213Hart je najavila "Lay Your Hands On Me" te je predstavila kao pjesmu o napaljenosti. Ona itekako uspjeva dočarati tu seksualnu napetost vokalom. Publika joj jede iz ruke dok pjeva o tome kako je spavala sa bratom svog dečka. Sve konce drži u rukama i suvereno vlada situacijom što kulminira u "Cant Let Go", koju je iskoristila kako bi publiku u potpunosti ufurala u priču i već sljedećeg trenutka;  svi pjevaju kako ona diktira. Dinamična laganica "Your Heart is as Black as Night" izvedena je sa puno duše, gotovo nestvarno, a Beth je doslovno provodi na koljenima.

Kada dolazimo do "Change Gonna Come" Beth je sama za klavirom, a bend odmara. Nevjerojatno je kako ova žena sposobna proizvesti jednak efekt i snagu svirajući sama, baš kao kada svira s bendom. "Change Gonna Come" iskoristila je kako bi demonstrirala svu raskoš svog vokala. Čovjek stoji, gleda, sluša i ne vjeruje, a u ovom momentu doseže se vrhunac dosadašnjeg nastupa. Slijedi jako nabrijana, energicna u maniri punk rocka "Sick". Prljavšina pršti na sve strane, a prekida je solaža na bubnjevima koja daje priliku ostatku benda da predahne. Publika prirodno reagira na zanimljive izmjene ritmova Billa Ransoma, inače profesora jazz bubnjeva na Cleveland State Univerity. Pjesma koju je Beth napisala za svoju mamu i teško razdoblje, koje je prošla sa njenim ocem "Baddest Blues" izvedena je nevjerojatno. Monumentalno. Beth itekako prenosi tu emociju, odmah je jasno da ona nosi taj blues nosi u sebi, nije to nešto što se može odglumiti. Nije moguće ne povjerovati joj! Kao znak podrške na stage dolazi njn muž Scott donoseći joj pivo, a ona ga naravno, odmah upoznaje sa publikom. Lagano kreće "Monkey Back" u kojoj bend muzički jasno dočarava sliku stihova ‘’The drugs ain't working, no they're just jacking me off again’’ poprilično točnim "soundscapingom" raspadanja i to ostavlja jak auditivni efekt vrijedan svake pohvale.

Beth Hart bogaloo 09320Kada su Beth i Jon, muzički suradnici već dugih osamnaest godina, uzeli akustične gitare i izveli "House of Sin", dobili smo novi vrhunac koncerta. Ovo dvoje ljudi mogli bi bez problema puniti dvorane kao duet, bend  im nije ni potreban. Isto vrijedi i za Hart kada je sama sa klavirom, međutim, jasno vidljiva kemija između njih dvoje daje zapanjujuće rezultate. Vrisak koji je ona sposobna izvesti je nešto drugo, on uistinu gotovo opipljivo grebe površinu kože i to je u potpunosti razoružalo sve u dvorani. Ovo je vidjeti uživo bilo neprocjenjivo, a daleko od toga nije bila ni "Isolation" na kojoj je Beth uzela akustični bas u ruke.

Nakon toga na klaviru je izvedena "I Leave the Light On", balada puna duha koja je prštala emocijama i parovi su se lagano krenuli stiskati u zagrljaje djeleći poljupce. Doprla je do svih podjelivši s nama i djelić svoje intime - ‘’I used to be addicted to drugs, now I’m addicted to Scott. He saved me, I love him so much. I stil have vivid nightmares of how he is leaving me’’. Naravno, posveta pjesme je išla njemu.I tu smo došli do kraja. Naravno, da je publika inzistirala na bisu i naravno da smo ga i dobili. Beth se vratila i počasila nas sa još nizom pjesama, a dojma smo da je kojim slučajem svirala još satima, nikada ne bi bilo dosta.

Ova koncertna večer bila je stvarno vanserijska i nadamo se da nećemo dugo čekati da nas Beth Hart ponovo posjeti. Iskreno, za ovu ženu vrijedilo bi se potegnuti i van granica RH. Ovo je glazbeno iskustvo usitinu bilo nešto za pamćenje.