Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Samir Ceric Kovacevic 5847

Mark Lanegan postao je čest i omiljen gost hrvatske publike. Nakon sjajnog lanjskog nastupa na SuperUho festivalu, već nam se vratio, ovaj put u sklopu turneje na kojoj predstavlja aktualni album Gargoyle, izašao u travnju ove godine. Mark Lanegan Band nastupio je u Tvornici kulture 6.11. u sklopu festivala Žedno uho.

Samir Ceric Kovacevic 5851

Lanegan je počeo glazbenu karijeru u ponešto podcijenjenom bendu Screaming Trees, surađivao je s nizom glazbenika i bendova, a izuzetno su cijenjeni i njegovi samostalni albumi. Zadnji album Gargoyle oduševio je kritiku i slušatelje, neki su ga čak proglasili vrhuncem njegove karijere. Lanegan je tijekom karijere dosta šarao što se tiče glazbenih izričaja, od folksy akustike (suradnja s Isobel Campbell) do žešćeg rocka, a Gargoyle je upravo na žešćoj strani spektra.

Samir Ceric Kovacevic 6118

Lanegan je nastupio sa svojim bendom s kojim i potpisuje album, Mark Lanegan Band, a nastup je otvorila Death's Head Tattoo s Gargoylea. Laneganov markantni mračni bariton, koji kao da je oblikovalo previše viskija i nikotina, uveo nas je u jednako mračnu večer, i doslovno i figurativno: prigušena svjetla na pozornici i višeslojni tekstovi koji istražuju mračne sfere ljudskog uma. Suzdržanog scenskog nastupa, držeći se čvrsto za stalak s mikrofonom većinu vremena, i suzdržane komunikacije s publikom, Lanegan nas je proveo kroz 90-ak minuta recentnijeg repertoara, uglavnom s Gargoylea (Beehive, Nocturne, Sister, Emperor...), ali i s drugih albuma. Vokalize su također suzdržane, ogoljele i bez ukrasa – njegov hrapavi glas dovoljno je dojmljiv i u minimalističkoj interepretaciji te stvara atmosferu samom svojom bojom. Koncert je bio izuzetno dinamičan i raznovrstan, svaka pjesma izvedena je s jednakim žarom i posvećenošću detaljima, bez minute praznog hoda. Gusto zvučno tkanje i bogati, elaborirani aranžmani dostojna su konkurencija Laneganovom vokalu, koji zapravo više teži stapanju s bogatom instrumentacijom nego isticanju. Nakon oduševljenog pljeska publike nakon službenog dijela koncerta, glazbenici su se vratili na četverostruki bis: prvo su izašli samo Lanegan i gitarist i izveli prekrasnu baladu One Way Street, u minimalističkom aranžmanu, zatim im se u Bombed  pridružila Shelley Brien, Laneganova cura koja nastupa s bendom kao back vokal, a kad se vratio ostatak benda zajedno su izveli Blues for D i obradu Joy Divisiona Love Will Tear Us Apart, jedinu stvar koja nije Laneganov original, ali koja se savršeno uklopila u zvuk i atmosferu ove večeri.

Samir Ceric Kovacevic 5979

Iako koncert nije donio nikakva iznenađenja i prevladava dojam eklektičnosti što se tiče samog izričaja, riječ je o sjajnom nastupu i izuzetno elaboriranom, bogatom zvuku, koji pokazuje da Lanagan ne leži na lovorikama nego stalno traži nova glazbena uzbuđenja. S glasom i likom poput Laneganovog vrlo je lako osloniti se na karizmu lidera, no bend je odabrao drugi put – put kreativnog promišljanja glazbe, eksperimentiranja sa zvukom i inteligentnih višeznačnih tekstova koji se slušaju s pozornošću.