Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Fink 01 Zeljko Jelenski

Fink, britanski kantautor electro zaleđa u neku je ruku unikat nezavisne glazbene scene. Iako njegov zvuk ne nudi nužno goleme novine uz koje se slušatelj zapita „što je sad ovo?“, glazbeni potpis mračnih atmosferičnih numera koje se raspetljavaju nekoliko minuta uz čvrsti ritmični tok, donijeli su Finu Greenallu veliki glazbeni poligon za eksperimentiranje. Ono što je u početku bilo intimno prebiranje po gitari, nakon nekoliko godina, ponajviše nakon izlaska albuma „Perfect Darkness“ dobilo je i suptilni twist u obliku dub i trip hop elemenata. Takvo što savršeno je sjelo uz etiketu Ninja Tune čiji roster često obuhvaća crossover izvođače, a Fink svakako to jest od 2010. godine nadalje.

Hrvatska je po prvi puta imala priliku čuti Fink na Soundwave Festivalu već tamo davne 2012. godine, no Garden Resort u blizini Tisna ipak je najčešće ispunjen njegovom domaćom britanskom publikom, pa možemo slobodno reći kako se taj nastup jedva i broji za nas.  Ipak, 2015.godine, taman kada je „Perfect Darkness“ zaokružio svoj uspješni ciklus turneja i komercijalnog probijanja na tržište, pojavio se opet posve drugačiji „Hard Believer“ , meni osobno njegova najdraža ploča, uz koju je Fink odlučio otići južnije od isprobanog tour recepta i posjetiti Zagreb, Beograd te još neke zemlje istočne Europe. O tom koncertu možete čitati OVDJE, jer je prilično bitno da u ovom trenutku ostanem tu, jer ono što je bilo jučer, po mom skromnom mišljenju, nekoliko je stotina metara ispred onoga što smo čuli u snijegom okovanom Zagrebu te veljače.

Fink 02 Zeljko Jelenski

Analize i servisne informacije o svirci samo bi pokvarile dojam i odmakle pažnju s onog bitnog, pa neću trošiti više od jedne rečenice na hvalospjeve kako se bend rotira na instrumentima kao na pokretnoj traci, da su ovaj put u Zagreb stigla dva bubnjara itd itd. Ja sam sinoć bio samo jedan od cca. 400 posjetitelja koji su od prvog do zadnjeg takta bili okovani rukama nogama i očima prema pozornici. Plješći kad se više ne možeš suzdržati pa se vrati u stanje tihog divljenja. Za početak gore spomenuti čvrsti ritmički tok uz „Warm Shadow“, bend je kompletan, zvuk je sjajan, a ja se ne sjećam kada je netko bio toliko perfektan u svom izričaju još tamo od prošle godine kada sam gledajući Deerhunter rekao „dalje od ovog ne ide“. Kako bi se reklo, nismo se ni snašli, a već je uslijedio i hit „Sort of Revolution“ iz jednog prijelaznog razdoblja karijere. Već je koncert debelo i premašio pola sata svirke a slab ili slabiji trenutak nije ni na vidiku. „Godhead“ s novog albuma „Resurgam“ bez problema je nastavio fluidnost predivnog hita #2 „Perfect Darkness“ te je malo po malo koncert kretao prema kraju regularnog dijela gdje smo slušali svijetlo na kraju tunela uz „Looking Too Closely“ te  mantričnu „Pilgrim“ pred odmor prije bisa. Publici, naravno nije bilo dosta, za kraj smo dobili još „This is the Thing“ koji je na perfektan način zaokružio perfektnu večer.

Fink 03 Zeljko Jelenski

Prije dvije i pol godine gledali smo Finka okovani snježnim pokrivačem u vjerojatnom zenitu njegove karijere. Ipak, tada u podjednako ispunjenoj Močvari, kantautor je pokazivao znakove oklijevanja, jer ako se dobro sjećam, publika tada nije u potpunosti zaronila u njegovu zvučnu sliku. Ovog puta, popravni ispit za publiku prošao je s vrlo dobrim što je Fink zajedno sa svojim multiinstrumentalistima itekako osjetio. Fin Greenall je sigurniji u sebe no ikad, odmjeren, emotivan i najbitnije, opet inovativan s posve novim zvukom koji obilježava njegovo posljednje studijsko izdanje „Resurgam“. Vjerojatno sam zaboravio još mali milijun predivnih momenata i pokoju kritiku koje trenutno ne mogu izvući iz glave koliko god se trudio, no neću zaboraviti reći hvala Žednom Uhu. Bez vas Fink Zagreba ne bi vidio.

Fink 04 Zeljko Jelenski

Fink 05 Zeljko Jelenski

Fink 06 Zeljko Jelenski