Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

idles 1

Brutalizam, arhitektonski pravac nasljednik modernizma, postao je zaštitni znak sredine dvadesetog stoljeća za mnoge zemlje zapadne i istočne Europe. Iako brutalizam kao pravac nema veze s glazbom, moram priznati da su mu Idles dali jedno novo značenje nazvavši svoj album prvijenac upravo tako.

Ekipa iz Bristola dio je nezavisne scene već nekoliko godina, no slabašan uspjeh ranih radova koji zvuče poput čvrstog konzervativnog indie rocka, ostavio ih je u bespućima malih pub svirki sve do tekuće godine.  Naime, u Ožujku su izbacili gore spomenuti „Brutalism“ koji u svojih pola sata trajanja nije donio ništa pretjerano novo za britansku punk scenu, no silovito bijesno gaženje radničke svakodnevice, uz zanimljiva estetska rješenja,  dala su bendu novu dimenziju koju je kritika prepoznala iako su materijal izdali u potpunosti samostalno.

idles 4

Na krilima inicijalnog uspjeha, uslijedila je velika proljetna i ljetna europska turneja po jakim festivalima, a jedna od posljednjih etapa prije njihove eksplozije u svijet srednjostrujaških pozornica, dogodila se upravo sinoć u Ljubljani. Dečki su na temelju 20 ak koncerata dobili pozivnicu od Foo Fighters za predstojeću jesen, a i prije nekoliko minuta me je njihova Facebook stranica počastila s informacijom da otvaraju The Prodigy u Madridu nekad u Listopadu. Sve ovo podsjeća na priču dua Sleaford Mods, a onaj tko nije čuo ili vidio Idles se pita u čemu je kvaka.

Idles u suštini ne nudi ništa novo, no u pogubljenom svijetu teatralnosti kako bi se zadovoljila pravila struke unutar pravca, ili pak s druge strane potpunog otuđenja glazbenika od publike, Idles se pokazuju kao..ljudi. Pomalo nestvarno, mirni peterac je na bini polagano uzeo instrumente, izgrlio se međusobno uz tapšanje ramena te kroz par minuta ušao u svirku koja je s vremenom postajala surealna epizoda Mućki u kojoj Rodney osniva punk bend. Ekipa na bini djeluje svirački kompaktno, dominira jaka ritam sekcija uz možda malo prejaki bas, a taj silni „tupa-tupa“ ritam obogaćen je s dvije gitare i pomalo  spoken word pristupom brkatog lidera Joea Talbota.

idles 2

Cijeli „Brutalism“ u live varijanti je zbilja toliko snažan da boli glava, a od cijele izvedbe svakako najveća ludnica nastala je na „Well Done“, pjesme koja doslovno govori kako je samomutilacija bolje rješenje od mantrične sljedbe posla, diplome, nogometa i reggae glazbe.

Bilo je tu i sviranja u publici, prijetnji lajtmenu da ugasi svijetlo, pljuvanja vode jedni drugima u lice pa čak i malo kaubojskog plesa. Za sam kraj, divljački jam i zahvala publici koja je očekivano tražila još, ali eto, Idles nisu imali više materijala pa je nakon 60 minuta to bilo – to.

idles 3

Pristojno popunjena dvorana Kino Šiška, pomiješana glazbenim entuzijastima i ljubiteljima piva koji su kušali britanske craftove u predvorju dvorane, u najmanju ruku nije očekivala sat vremena razbijačine u režiji relativno anonimnih Britanaca. Stage presence nabrijanih The Slaves u kombinaciji s gorkim okusom svakodnevice Sleaford Mods dobitna su kombinacija za popiti pivo i razbiti nekome glavu ako te tko krivo pogleda. Idles ne gaje agresiju prema ljudima oko sebe ali itekako ostavljaju auru da nisu netko s kim bi se trebalo zajebavati.  Malo me podsjećaju na američki Pissed Jeans, no za razliku od njihove neusmjerene ludosti, Idles su itekako precizno nabrijani i bijesni. Zaključno, ekipa Kino Šiška je u pravo vrijeme dovela potencijalno veliko ime koje će svakako u narednim mjesecima imati priliku to postati. Apsolutna je privilegija bila svjedočiti njihovom nastupu baš sada, a ja se nadam da će nastavak brutalizma biti podjednako eksplozivan.