Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

IMG 1110

Nakon 36 godina, "Jadnici" su se vratili u Zagreb. Pod redateljskom palicom Richarda Monteza i u produkciji kazališta Cornerstone Arts Hrvatska, Lisinski je jučer orio pjesmom potlačenih Francuza, zaljubljenih revolucionara i nesretnika koje pandur lovi radi parčeta kruha.

Više ljudi mi je, i prije i nakon izvedbe, spominjalo kako je javna tajna da je hrvatska Crkva sudjelovala u financiranju ove produkcije. Dok sumnjam u točnost glasina, moram priznati da mi se sam koncept iznimno sviđa - Kaptol kao pokrovitelj mjuzikla u kojem, istina, Bog i kler igraju pozitivnu ulogu, ali koji je prožet socijalističkim sentimentom i čestim mahanjem crvenog barjaka (da niti ne spomenem eksplicitno referiranje na Internacionalu u finalnoj pjesmi). Benzin na vatru toj ideji je definitivno dalo početno obraćanje producenta publici, u kojem se ukratko predstavio sam mjuzikl, ali i spomenulo kako bismo svi trebali pronaći spas u Kristu. Bandiera rossa nije spomenuta.

Nakon izvedbe išao sam provjeriti kakvo je to kazalište koje je upriličilo ove "Jadnike" i ispada da Cornesrstone Arts na svojim web stranicama ističe kako gaje "umjetnost u kojoj ima mjesta i za Boga" te da je redatelju Montezu "ljubav prema Bogu trajna inspiracija". S obzirom da žele biti "glas neprolaznih vrijednosti u svijetu koji se brzo mijenja", postavlja se pitanje kako su, od svih mjuzikala, zapeli za onaj o revolucionarima i buntovnicima koji ganjaju novi, pravedniji svijet. S druge strane, bude jasnije otkud glasine o crkvenom financiranju.
Kako god bilo da bilo, ništa od toga ne utječe na kvalitetu samog mjuzikla. Ono što definitivno utječe su nevješta režija, neekspresivna gluma i tehničke greške.

IMG 1094

Prvo pozitivne stvari: Max Hozić kao Jean Valjean, Henrik Šimunković kao inspektor Javert i Alida Fištrek kao Éponine zaslužuju bolju produkciju. Hoziću je trebalo malo vremena da se opusti i prepusti liku, no jednom kad je do toga došlo, osjetilo se koliko mu ta uloga znači (što nam je, uostalom, i rekao u intervjuu). U njegovoj izvedbi dale su se osjetiti natruhe Colma Wilkinsona, no falilo je njegovog osobnog štiha. S obzirom na to kakve su bile izvedbe njegovih kolega, ovo je prigovor za višu ocjenu, nipošto ne samo za prolaz.
Hozićeve vokalne sposobnosti (kao i, uostalom, ostatka postave) su za svaku pohvalu, no ponekad je upadao u istu zamku u kojoj su se uporno klatarili svi koji su tijekom izvedbe otvorili usta - sve note su pogodili, ali odglumili nisu skoro ništa.

Čini mi se kao da je to do redatelja Monteza, kojeg se mora pohvaliti što je uspio nabaviti prava za slavljeni mjuzikl, no ostaje nejasno što je točno radio dok su pripremali izvedbu. S glumcima radio nije. Mjuzikl koji je energetičan i iznimno melodramatičan izveli su tromo, bez opipljivog elana. Mladići u kafiću ABC kao da su djeca koja se eto malo igraju revolucije, a ne očajnici obuzeti plamenom koji će ih na kraju doći glave. Znalo se tako i dogoditi da glumci stoje nasred pozornice kao drvene Marije, što mi se čini kao predoslovno shvaćanje Boga kao "trajne inspiracije".

IMG 1114

Sve ovo je zasigurno utjecalo i na situacije u kojima bi pjesma završila, a glumci ostali stajati na pozornici dok se publika meškoljila (u jednom trenutku i nasmijala) dok je čekala da krene sljedeća pjesma ili se bar ugase svjetla.
Neekspresivnost glumaca odaje dojam da su uloge birane po tome je li netko dobar pjevač ili ne. Pojedini likovi (poput Cosette, koja je zloupotrebljavala vibrato) bojom glasa nisu odgovarali svojoj ulozi, a za sve je vrijedilo da su se više trudili pogoditi note nego prenijeti osjećaje. Istina, mjuzikl se vrti oko glazbe, no temelji se na osjećajima - kad su prejaki da bi se izrazili riječima, izražavaju se pjesmom. To znači da nije dovoljno otpjevati tehnički točno, već je bitno (možda čak i bitnije) prenijeti emocije kroz koje likovi prolaze. Ovako je često bilo teško procijeniti tko se kako osjeća, zašto, a bogami i tko je koji lik. Ako ste neupoznati s Valjeanom, Mariusom, Fantine i ekipom, sretno vam bilo s praćenjem priče.

Osim Hozića, Šimunkovića i Fištrek, ostatak glumaca/pjevača je muku mučio s artikulacijom. Moguće da je dio problema bio u ozvučenju, no i ovo prvo troje se čulo preko istih zvučnika pa su uspjeli biti razgovijetni.
Glasnoće matrica i vokala nisu bile ujednačene, a bogami niti glasnoće među pojedinim vokalima. Tako su neki pjevali isuviše glasno, drugi pak pretiho - neki uopće ne kad im ne bi radili mikrofoni. Kroz izvedbu, a posebice kroz prvi čin, više puta se čulo da su zborske dionice snimljene na matrici, što je značilo da bi u pojedinim pjesmama većina glumaca pjevala na playback, dok bi tek nekolicina glavnih pjevala uživo.

IMG 1122

Prijespomenuti nedostatak elana se posebice osjetio na "One Day More" ("Još jedan dan"?), bombastičnom kraju prvog čina u kojem se nitko osim Hozića nije trudio, a najprodorniji element pjesme je bila mikrofonija.
Nemamo produkcijske mogućnosti Broadwayja ili West Enda, to je jasno. Nitko, nadam se, ne očekuje takav spektakl. Je li nerazumno očekivati bar glumački konzistentnu izvedbu? Ponavljam, nisam uvjeren da su problemi nužno bili do samih izvođača - netko ih je morao gledati i slušati mjesecima, usmjeravati, modelirati i usklađivati. Montez jednostavno nije dobro obavio svoj posao.

Da sam ove "Jadnike" gledao u nekom manjem kazalištu uz simboličan (ili nikakav) upad, čitava stvar bi mi bila simpatična. Ovako ostaje nejasno što se točno vrtjelo Montezu i produkcijskoj ekipi po glavi kad su odlučili ovo ugurati u Lisinski. Jesu li mislili da je dovoljno uzeti dobre pjevače, ne raditi s njima i onda očekivati izvrsnost? Možda je moja optužba o neradu nepravedna, posljedica bivanja 'em generalom iz naslonjača 'em generalom nakon bitke. Doduše, jedina pomisao gora od te da redatelj nije radio s glumcima jest ta da je.
Šteta. Nadam se da će Hozić, Šimunković i Fištrek dobiti priliku usavršiti svoje izvedbe i ponovo otpjevati sve te divne dionice. I oni i mi zaslužujemo bolje.