Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Damo Suzuki 5

'I Am Damo Suzuki', zabrijao je Mark E. Smith na čuvenom albumu 'This Nation's Saving Grace' svojih The Fall. Sjećam se njihovog nastupa na Terraneu: Mark je cijelo vrijeme bio na rubu pijanog trkeljanja, a dvostruko mlađi glazbenici iza njega nisu uspijevali postići ono što je sinoć uspjelo tucetu lokalnih improvizatora, predvođenih legendarnim Damom. Najavljena nam je 'krautrock svetkovina', a šezdesetsedmogodišnji Suzuki je došao prenijeti poruku mira i moći glazbe(ne improvizacije).

Damo Suzuki 7

S vremena na vrijeme hipnotička nas je moć njegove glazbe vodila na neko udaljeno mjesto u našim glavama i srcima te nam odmotala prenapregnute moždane i druge vijuge. Jedanaest (ako sam dobro zbrojio) glazbenika iz sastava Franz Kafka Ensemble, Šumovi protiv valova i Šumski znali su gdje im je mjesto u Damovoj priči te su ga diskretno, ali zanimljivo i nadasve opušteno pratili u njegovoj dekonstrukciji formalnog jezika. Močvarini veterani zasigurno su prepoznali barem neke od lica smještenih do i iza Suzukija.

Damo Suzuki 6

Damo, koji je u Močvari već bio 2001. (u vrijeme kad sam ja slušao MTV, a 'can' je za mene bila limenka), uz razumno je kašnjenje izašao pred 200-injak okupljenih i bez zadrške započeo sa svojim impro setom. Glas mu je tijekom čitavog koncerta balansirao izmedu tišeg pjevanja i recitiranja, a ponekad bi izgovorio nekoliko grlenih riječi u grozdu, da bi se opet vratio svom mekom glasu, dobro nam poznatom još od albuma 'Tago Mago', 'Ege Bamyasi' i 'Future Days' s početka 70-ih. Dakle, rijetko je mijenjao intonaciju, no njegov performans ni u jednom trenutku nije skretao u sferu dosadnog. Čini mi se da je cijelo vrijeme pjevao na nekom svom izmišljenom jeziku, koji je na trenutke vrlo sličio engleskom, iako je moguće da je na tišim dionicama bilo i engleskog.

Damo Suzuki 2

Sat i kusur vremena svirke plafon je za postarijeg i bolestima načetog Damu Suzukija, a publici sasvim dovoljno kako bi kući otišla zadovoljna, a bez opasnosti da se, razvlačenjem svirke, 'spusti s tripa' i počne zijevati. Sparina je ionako za neke u Močvari bila previše pa se često zastajalo kod šanka, ali u svakom trenutku je prostor bio solidno popunjen, a prisutan dio publike koncentriran na ono što se događa ispred nje.

Nakon regularnog dijela svirke čak smo bili počašćeni za kraći bis, a potom se Damo gospodski rukovao sa svakim članom pratećeg benda te zahvalio publici. Tko voli improviziranu, ali ne i preabrazivnu glazbu, trebao je sinoć biti u Močvari jer smo legendarnog Suzukija vrlo vjerojatno gledali i slušali posljednji put.