Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC 4954

Bristolski sinonim za trip hop, možda već sada legendarni Massive Attack, sinoć je propisno otvorio jedan od najvećih festivala elektronske glazbe na ovim prostorima, Dimensions. Daddy G i 3D, kreativni duo oko kojeg se okuplja live mašinerija koja izvodi njihov materijal, preko dvadeset godina pomiče granice elektronske glazbe zasnovane na dub zvuku, uspijevajući svakim studijskim izdanjem donijeti nešto novo u prokušanu formulu mračne atmosfere teških baseva. Njihov posljednji EP "Ritual Spirits" bio je povod za jučerašnje druženje u Puli, a Massive ni u svom četvrtom gostovanju u lijepoj našoj nije razočarao.

No, prije no što se bacimo na seciranje njihovog audio-vizualnog showa, njihova predgrupa, čovjek i orkestar koji su vratili svemirski jazz na naslovnice glazbenih portala, zaslužuje barem jedan pošteni paragraf. Kamasi Washington praćen orkestrom „The Next Step“ pokucao je na velika glazbena vrata trosatnim albumom „The Epic“ koji je odmah pokupio odlične kritike i pokrenuo neviđen hype. Jazz je instantno opet ušao u modu, iz prašina su izvučene stare ploče kasnije faze John Coltranea, Pharaoha Sandersa i Sun Ra. Neki novi klinac koji je jedva zagazio u tridesete, uspio je okupiti svu silu talenata Los Angelesa, spojio ljubav prema gore navedenim velikanima s empirijskim iskustvom novih zvukova (Kendrick Lamar, Thundercat, Flying Lotus) i stvorio unikat o kojem se puno govori. Album je vremeplov u neka drugačija vremena, a sinoćnji live nastup spojio je najbolje od oba svijeta, bez problema preskočio letvicu očekivanja i pokazao svu snagu surovog jazza. Kamasi pračen sedmeročlanim orkestrom vrlo je kratko napipavao teren te beskompromisno eksplodirao u neočekivanom smjeru. Od trosatne epopeje s ploče čuli smo dovoljno, ali ne i previše. Kamasi se ne stidi eksperimentirati (standard Cherokee) ili pak ulaziti u fusion vode, pa je tako član njegovog benda „Professor Boogie“ sotonizirao sintesajzer solaže, a sve su to pratila dva bubnjara, gradeći ritam koji je ušao u fotofiniš ritmičnog ludila na pjesmi „Re:Run“. 60 minuta je preletilo u dobrom društvu, a ja se toplo nadam da će Kamasi doprijeti do što više ušiju kako bi neki zaboravljeni velikani zaživjeli u nekom novom ruhu.

DSC 4390

Uz velika očekivanja, novu produkciju i uzbuđenje, prisutni su dočekali družinu iz Bristola, točno poput urice u 22:30.  Vizualni eye candy trajao je od prvog takta iz razglasa, veliki video zid ispisivao je propagandne logotipe i poruke na hrvatskom jeziku što je za svaku pohvalu, ali ipak moram spomenuti kako je gramatičkih grešaka bilo previše što je izazivalo podsmjeh među prisutnima čime se koncentracija odmiče od onog najbitnijeg – glazbe. Prodoran zaokružen bas prolazio je kroz prsa prisutnih bez milosti, zvuk je bio ujednačen precizan, ali i moćan te je savršeno prezentirao odsvirano na bini. Miljenik publike Horace Andy njihao se polagano uz ritmove „Girl I Love You“, „Hymn Of The Big Wheel“ te se sve činilo savršenim. Čak smo u flashevima vidjeli logotipove domaćíh političkih stranaka.

DSC 4883

No honeymoon faza koncerta završila je nakon dvadesetak minuta. Početni aduti su ispucani, a novi materijal umješan s nekim rjeđe sviranim pjesmama uspavao je publiku. Tek je središnja „Future Proof“ malo podigla atmosferu, koja je tek doživjela svoje usijanje pred sam kraj kada je duo iznio mantričnu „Angel“ (opet s Horaceom Andyem) te hitove "Future Proof" i "Unfinished Sympathy".

DSC 4960

Koncert uspona i pada konstantno je pokazivao da se radi o kvalitetnom bendu s još kvalitetnijim materijalom. No ipak teško se oteti dojmu kako Massive Attack u nekim trenucima pruža i previše podražaja. Bliješteći video zidovi i bučna kakofonije bine stvaraju čudesan efekt, no ipak u jednom trenu se svijetla moraju i ugasiti. Izuzetno je teško opisati spoj zvuka i slike od sinoć, you have to see it to believe it. Pomalo se grozno osjećm uopće kritizirajući nastup benda koji je, kada se zbroji i oduzme, potrgao. Koncert na INmusic festivalu 2010. bio je ipak za zericu bolji, no i u ovom izdanju se bristolski duo pokazao kao vrhunski performer.