Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

PipsChipsVideoclips Punčke  Dom sportova Zagreb 07.12.2014-7368-8Bilo je to ljeto 98-e, tata Ćiro je nosio kapu francuskog policajca, Šuker zabijao golove kao na tvorničkoj traci i da nije bilo gospon Thurama (koji se van svih nogometnih postulata dva puta našao na točno onom mjestu gdje po svemu uopće nije trebao biti) bilo bi to možda najsavršenije ljeto u mom životu.

Svjetskog prvenstva u SAD-u se skoro pa i ne sjećam a Europsko prvenstvo u Engleskoj sam zapamtio samo po Šukerovom lobu i driblanju Köpkea. Stoga je to sparno ljeto 98. utjecalo na cijeli moj život više nego sam toga i svjestan. Tog ljeta sam se zaljubio u dvije stvari. Nogomet i rokenrol. Kažu mnogi da su prve ljubavi najslađe i da ih se čovjek najbolje sjeća. Zato i danas, duboko u trećem desetljeću života, poskočim poput malog dijeteta kad čujem onaj gitarski uvod u prvu pjesmu Pipsa koju sam ikad čuo. No no no no Nogomet. U godinama koje su slijedile nakon tog sudbenosnog ljeta, neki moji tadašnji idoli su odlazili, završavali nogometne karijere, neki su postali brendovi, ali Pipsi i ljubav prema njima su ostali. Odrastajući u mjestu u koja bendovi poput PCVC ne zalaze, nisam ni mogao sanjati da ću jednog biti dijelom magije kojoj sam sinoć prisustovao. Bio sam na više njihovih nastupa, ali ono što se sinoć dogodilo želim pretvoriti u miris, hranu ili ne znam što točno i sebično uživati u tome cijeli svoj život. Od samog dolaska pred Dom Sportova pa do konačnog pljeska poslije Na putu prema dolje sve dlake na mom tijelu igrale su kolo u maniri Lado ansambla. Za razliku od lipanjskog koncerta pustinjskih genijalaca Queens of the Stone Age, danas sam došao na vrijeme i uspio poslušati predgrupu, kiši i gradskom prijevozu usprkos. PUNČKE! Ogromna je šteta što te cure nisu amerikanke ili britanke, jer bi u tom slučaju postale punopravne nasljedice „riot girrrrl“ pokreta, Koja snaga, koja energija. Vokalistica je po svemu već sad premašila sve ono što je Courtney Love ikad htjela biti. Izvinite na izrazu, ali ta cura ima neviđeno velika jaja. Naklon do poda.PipsChipsVideoclips Punčke  Dom sportova Zagreb 07.12.2014-7024-1

A onda, čak par minuta prije nego je to bilo najavljeno, na binu tada već popunjene male dvorane Doma Sportova izlaze Pips Chips & Videoclips. Obožavam bendove koji ne kasne. Nakon kratkotrajnog glazbenog tehniciranja, ekipa je doslovno poludjela na uvodne zvuke Malene. Vade se mobiteli, netko za slikanje, netko za snimanje, a dobar dio ekipe na parteru, uključujući i moju malenkost, za pozivanje onih dragih ljudi koji ipak nisu mogli biti tu. Nažalost po njih, propustili su, neka se nitko ne nađe uvrijeđen, najbolji hrvatski rock bend. Mogao je Ripper u „Nedjeljom u dva“ govoriti koliko hoće da Pipsi nisu rock, ali ovaj nastup večeras ga najbolje demantira. Možda sam još pod dojmom koncerta, ali mislim da nema neke važnije PCVC pjesme koju su izostavili. Čak se našlo mjesta za „Teslu“ Dine Šarana, Ripperovog buraza kako ga je nazvao. Odmah poslije nje, lider „Letu Štuke“ je uzvratio i otpjevao „Walt“.PipsChipsVideoclips Punčke  Dom sportova Zagreb 07.12.2014-7728-14

Apsolutna sprega nogometa i rokenrola bila je živa svih dva i pol sata koliko si svirali. Baš poput Macka, mitskog vođe BBB-a sredinom i krajem devedesetih, Daddy je mahao rukama i pozivao ionako ludu publiku da poludi još više. Jednom riječi - ekstaza. Kakav jebeni frontman. Nadam se da će snimke s koncerta moći barem malo prenijeti tu atmosferu. Možda nisam u pravu, ali izuzev „Htio bi da me voliš“ i „Trubača“ za vrijeme koje je Yayi doletjelo par grudnjaka, ostalih par pjesama s Walta nisu izazvale baš toliko ludilo. Možda je ipak potrebno neko vrijeme da se publika saživi s njima. Zato su one starije stvari, poput „Ljeto 85-a“, „Dođi Vilo“, „Bog“, „Dan, Mrak“, „Sex u školi“, a pogotovo „Poštar lakog sna“ i „Na putu prema dolje“, dovodile do delirija, barem dolje na parteru gdje sam bio. Okolo se nisam imao vremena okretati. Koliko ih Zagreb voli govori podatak da su se par puta vraćali na bis, uz aklamaciju svih 4-5 tisuća ljudi koliko ih se, po mojoj slobodnoj procjeni, uspjelo natiskati unutra. A onda, pred sam kraj, na drugom, a i trećem bisu, onako spontano, kako se to na svim velikim rock koncertima i dogodi, publika je počela uzvikivati ime Dinamo. Prvo onako samozatajno na samo jednom dijelu tribine, a onda sve jače i jače. Takvo nešto odavno ni na Maksimiru nismo uspjeli čuti. Dinamo je, usprkos mnogima, i dalje živ. Kada se to po drugi put ponovilo, nakon već drugog bisa, Daddy se na binu vratio sam, ovaj put bez benda i poveo navijanje. Kompletno ludilo, pogotovo od trenutka kada se cijeli bend po treći put počeo vraćati nazad. Jer mislim da nema osobe koja u tom trenutku nije pomislila da će prekinuti višegodišnje izbjegavanje sviranja himne svih onih kojima je plava boja u srcu. Želje nisu uslišane, ali za konačni kraj odsvirali su Nogomet. Ni tim izborom nitko nije bio razočaran, dapače.PipsChipsVideoclips Punčke  Dom sportova Zagreb 07.12.2014-7432-11

Da rezimiram, ovim koncertom Pipsi su pokazali da su, baš po svemu, miljama daleko od tuzemne glazbene stvarnosti te se toplo nadam da do sljedećeg velikog dvoranskog koncerta nećemo morati čekati 17 godina.