Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

ratkio i hus

U trenu objave ovog intervjua pristigla je informacija kako je treći koncert u karijeri Parnog valjka u zagrebačkoj Areni rasprodan. Odlična je to uvertira u svegeneracijski nastup našeg najvećeg pop/rock benda u najvećoj hrvatskoj dvorani koji će, ne sumnjamo, kao i svi do sada biti prepun odlične atmosfere, emocija i veselja. Ulogu najavljivača koncerta umjesto uobičajenih PR objava prepustili smo motoru benda, Huseinu Hasanefendiću - Husu, s kojim se, dakako, nije moglo porazgovarati samo o zagrebačkom koncertu, već su teme bile puno šire. Što je sve podijelio s nama vezano i ne vezano za koncert provjerite u nastavku.

RM: Uvodno pojašnjenje našim čitateljima, ovaj razgovor sniman je u nedjelju 26. studenog dopodne. Vratio si se ako se ne varam iz Ljutomera.
Hus: Tako je, da, imali smo koncert u Ljutomeru.

RM: I kako je to prošlo?
Hus: Pa sjajno. U sportskoj dvorani u Ljutomeru, puna dvorana, odlična atmosfera. Vrlo vrlo ugodna večer.

RM: I sad već odbrojavamo sitno, kako smo to nekad govorili, odbrojavamo sitno do jednog događaja, a to je koncert u Areni u Zagrebu pa zato smo se i sjetili toga da već dugo nismo razgovarali. Kako teku pripreme za taj koncert?
Hus: Pa nema tu nekih posebnih priprema, jer je to koncert koji smo upogonili prošle godine u 8. mjesecu u Areni u Puli pa smo išli u Arenu u Split pa Arena Varaždin. Uglavnom arene smo poslagali i sada završavamo sa Arenom Zagreb. Idući tjedan počevši od sutra već, zapravo će ovo zadnje "peglanje" biti. Imat ćemo par proba jer je to koncert u kojem sviramo i akustiku i elektriku, imamo gudače sa sobom. Imamo proširene varijante, velika je priča, ogromna produkcija, zaista je svjetski nivo, a posljednji je u nizu. Nakon 1.12., nakon Zagrebačke Arene taj koncert više nećemo svirati, jer jednostavno svi prostori koji su se mogli odsvirati sa takvom koncepcijom su odsvirani pa ćemo smisliti nešto drugo, neka nova priča će biti.

hus

RM: Da, već sam pogledao vaš raspored koncerata. Dalje imate u Slovenj Gradecu, u Rijeci, Mariboru, Zagorju Ob Savi i Poreču dogovoreno već, to vam na vašem Facebooku piše…
Hus: Da, plus neki koji nisu objavljeni zato jer su zatvorenog tipa. Tako da je sve skupa jedno 12 svirki do kraja godine, nakon Zagreba. I onda odmor, mislim da smo zaslužili malo duži odmor.

RM: Da, svakako, evo u Poreču već na samu Novu godinu svirate.
Hus: Tako je, Nova godina i onda u prvom mjesecu naravno se idemo malo opustiti, malo skijanja, malo putovanja nevezana sa svirkom. I mislim da ćemo jedno dva – tri mjeseca mirovati.

RM: Na bini vas ima 7, dakle sedmero vas ima kao Parni Valjak.
Hus: Osam, osam.

RM: Osam? Tko je onda osmi?
Hus: Ma mislim, šest nas je. Šest je bend. Plus dvije djevojke, ili gospođe. Žene su, prekrasne dame, kako da kažem, Tina i Ana. Tako da nas je 8 na bini, ali za ovaj koncert u nekim trenucima nas ima i 14, 15, kada govorimo o Areni.

hus i tina

RM: Nedavno je objavljen album live u Puli, u Pulskoj Areni, s kojim ste počeli tu koncepciju, akustika i elektrika…
Hus: Tako je. Blue ray i diskovi, CD-i su unutra. Mislim da je to prvi blue ray objavljen kod nas, kao video format i dupli CD gdje je taj cjeloviti komplet, koncert plus neki bonusi gdje su snimke iz Zagreba, kada smo slavili 40 godina. Znači jedan dan smo mali Dom Sportova svirali akustiku, drugi dan smo svirali elektriku u velikom Domu Sportova, a u Puli smo to objedinili.

RM: Je li set lista ista kao na pulskom koncertu, na ovom sad u Zagrebu, ili se nešto mijenja?
Hus: Nije ista setlista pa mi stalno malo variramo. Od Pule na ovamo... Pa tri singla smo objavili u međuvremenu i sva tri su na programu. Znači prije Splitske Arene smo objavili 'Opet se Smijem' pa smo objavili 'Ljubav' i sad 'Vrijeme'. 'Vrijeme' će biti isto izvedeno premijerno u Zagrebačkoj areni.

RM: Nakon onog posljednjeg albuma, to je bilo 2013. na 2014. godinu, 'Nema predaje' vi objavljujete uglavnom singlove. Pripremate li se možda objaviti album, kad se skupi dovoljan broj singlova?
Hus: Pa to je isto u planu. Kad završimo sezonu, malo ćemo se odmoriti. Onda ćemo lagano u studio, onda ćemo snimati, jer imamo pjesme u pripremi, ali jednostavno nemamo vremena u komadu završiti album. Sada od 'Samo ti (Norma Belle)' pa 'Prolazi sve' i 'Za malo nježnosti' uz ove tri, šest singlova imamo koji će biti na tom albumu. Te pjesme nemaju svoj album. I snimit ćemo još jedan niz pjesama i to objediniti u neku cjelinu.

RM: Koliko traje ovaj zagrebački koncert? Koliko je predviđeno, 3 sata ili tako nešto?
Hus: Pa mislim da i prebaci malo nešto preko 3 sata.

arena

RM: Dobro, nadamo se da će Arena biti dovoljno velika. Da neće ostati nešto gledatelja i slušatelja vani zato što neće biti mjesta.
Hus: Arena je ogromna. Tribina nema više. Nešto partera je ostalo . To će vjerojatno u ova dva dana nestati, tako da će Arena biti dupkom puna . Energija, dobra vibracija nadam se da će biti maksimalne i bit će jedna lijepa večer. Ne volim govoriti unaprijed, to mi uvijek zvuči kao neko copranje, ali znam da ćemo dati svoj maksimum. Tu nema greške, s naše strane će bit ponuda do kraja, do daske.
RM: Ovo je vaš treći koncert ako se ne varam u Areni? Jesi ti brojao te koncerte?
Hus: Tako je, da. Bio je onaj povratnički 2009., i onda smo imali kad smo album objavili, 2010., 2011... 2012. ne znam kad je bilo... Onda smo u međuvremenu par puta Dom Sportova svirali i sad smo se vratili u Arenu. Da, treća je.

RM: Neki dan sam baš razgovarao s jednim svojim kolegom koji malo svirucka u nekom svom bendu pa onda smo baš raspravljali kako Parni Valjak od svojih početaka pa do danas i one stare pjesme uvijek svira na neke nove načine. Znači uvijek obrađuje, da tako kažem, dakle mijenjaju se aranžmani. Mijenja se način pa i ta elektrika i akustika i tako dalje. I onda ja tako pitam tog svog prijatelja ima li na repertoaru svog benda neku obradu Parnoga Valjka, jer oni vole obrađivati na neki svoj način neke stvari. On kaže: „ne, od njih nemamo ništa, jer sve dobre obrade su već oni napravili. Mi već ne znamo što da smislimo. Najbolji cover bend Parnog Valjka su oni sami.“
Hus: Pa, činjenica je, mi smo i kad smo ušli u taj akustični svijet, napravili zapravo druga čitanja tih istih pjesama pa smo onda imali i svingerski način, s puhačima i to je neka druga priča bila. Nas to zabavlja. Na taj način izbjegavamo da te pjesme rutinski sviramo, na autopilotu, ali ja to ne mogu dozvoliti. Glazba mora uvijek biti s emocijom, s uzbuđenjem... Mi smo dovoljno vješti svirači da različito odsviramo. Ne moramo mi probati, znamo mi sve te pjesme odsvirati, pa opet svaki tjedan, bez obzira imamo li svirke, nama naši roadiei slože opremu i mi vježbamo. Mene je malo prije zvao jedan od tehničara, je li da mi slaže veliki sistem ili mali sistem za probe, jer ćemo mi probat do Arene još par puta proći sve pjesme. Precizirat ćemo, možda neke izmjene dodati, to nas drži napetima. To nas okupira. Nema tu opuštanja, nema tu milosti.

RM: Svakako. I to je ono što je privlačno kod vas, što nije toliko niti važno koji će biti repertoar. To će uvijek biti na neki novi način, na svakoj turneji neki novi način sviranja i neki novi način pristupa stvarima. To je ono što vas čini uvijek svježima i zbog čega sa znatiželjom publika dolazi na koncerte.
Hus: Ma ne samo to, mi ne dozvoljavamo da je isključivo nostalgija u pitanju. Mislim da je vrlo bitna stvar za bend da radi na novim pjesama, da govori o onom što je sad, iz pozicije i načina razmišljanja zrelosti štogod to bilo iz ove pozicije. Ne mogu ja kao autor mirovati. Ja i dalje pišem pjesme, non-stop radim na tome i želim da to bude komunikacija s publikom, a ne 'Stranica dnevnika' ili 'Jesen u meni'. Naravno da ćemo mi svirati te naše velike, poznate, ljudima drage pjesme. To je obavezno štivo, odsviramo ih, ali ne možemo si dozvoliti da je to jedini razlog zašto publika dolazi.

RM: Svakako. Vi ne čuvate prošlost, nego živite i u sadašnjosti i za budućnost. Da se osjeća da živite, da se razvijate, bez obzira na godine.
Hus: Upravo to. Mi smo takva ekipa. Mi smo se zaista razišli, nije to bio plan, kao što se neki raziđu da se skupe. Ne, mi smo stali. U tom trenutku zaključili smo da ne možemo ništa dalje, da jedino možemo ići nizbrdo, a to nismo željeli. Imamo veliku karijeru, respektabilnu, 30 godina. Malo tko je opstao i bio uspješan 30 godina, ali smo u tom trenutku zaustavili pogon misleći da više nikad i ne možemo dalje. I onda sad, kad gledam unazad, zapravo smo bili temeljito umorni. Trebala nam je pauza, trebao nam je odmor, trebao nam je predah. Trebali su nam neki drugi interesi da čovjek ponovo malo obnovi ljubav, energiju i strast prema onom što radi. Ako je non stop, ako je prežestok tempo, dođe do zasićenja. I onda kad smo se skupili ponovo i kad smo rekli „idemo sad raditi“, ali po novim pravilima, prvo što je bila odluka, 'ajmo snimit novu pjesmu, da vidimo hoće li ljudi reagirati, da li ljudi naš senzibilitet i dalje prepoznaju. Je li nam se promijenila publika i šta se dešava. I to je bila "Nakon svih godina", koja je u eteru izuzetno dobro prošla, a kada je sviramo uživo, to je jedan od naših, 'ajmo reći evergreenova. To su bitne stvari, do toga držimo da nudimo i da radimo i da budemo ono što smo sad.

RM: Vjerujem da je i Aki u dobroj formi, jer baš si razmišljam, još koliko toliko ako netko nije u dobroj formi, može se nadoknaditi neki glazbenik možda, ali Akija je teško jer on je taj prepoznatljiv glas Parnog Valjka. Jer kad bi netko drugi zapjevao s Parnim Valjkom, bili bismo jako zbunjeni.
Hus: Naravno. Ma nemoguća je to misija, on je prespecifičan, a s druge strane, on je još uvijek djetinjast... Ma zapravo svi smo, tko god je u bendu u ovim godinama, mora biti djetinjast.

aki

RM: Pa vi često puta spominjete Petra Pana u vašim pjesmama, dječaka koji nije htio odrasti.
Hus: Da, da, odbijamo odrasti.

RM: Dobro, Hus, evo puno ti hvala na ovom razgovoru i podsjetili smo naše čitatelje da je vaš koncert 1. prosinca, za tri-četiri dana u Zagrebu, u Areni i da vjerujemo da će još koja karta biti na raspolaganju, kako je to običaj organizatora, da uvijek malo i sačuva, čak i ako karte dobro idu. Da sačuva malo i za dvoranu, da i pred dvoranom bude prodano malo.
Hus: Uvijek, to je ono neko zlatno pravilo, da nekih 200, 300 karata bude na dan koncerta, na blagajni dvorane, za one koji od nekud doputuju na koncert. To je uvijek običaj, ali ne bih ja računao previše koliko će toga biti. Zaista je potražnja izuzetna, mene ljudi zovu „pa nema više tribina“. Pa rek'o ljudi, 6 mjeseci su karte u prodaji, to je kod nas neobično da uvijek u zadnji čas netko hoće kupit karte umjesto da kupe kad se puste u prodaju i kad su najjeftinije. Uvijek su te prve koje se puštaju najjeftinije. Oni bi tako kupili jeftinije, jeftinije bi platili kartu, a mi ne bismo bili u frci hoće li se prodat – neće li se prodat. Vani kad neki veliki bend objavi turneju, u nekoliko sati se karte prodaju i svi su mirni.

RM: Sad sam se još nečeg sjetio, mislim da sam negdje pročitao da je za djecu ulazak besplatan, ako sjede roditeljima u krilu. Je li to istina?
Hus: Nemam pojma. Lako moguće, ali, nemoj me držati za riječ. To su tehničke finese, organizatori nas pošteđuju toga, mi se ne bavimo tim detaljima jer smo koncentrirani na svirku, na repertoar, na umjetnički dojam. Ali, moguće je.

RM: Pogledat ću još jednom, mislim da sam to negdje vidio, da tako piše.
Hus: Moguće, ali zaista ne bih znao. Ne bih mogao tvrditi niti da jest, niti da nije.

pv

RM: Sad se možeš i ti zainteresirati da vidiš je li to istina. No, kolike su već godine prošle, sad već čitave obitelji mogu doći na koncert Parnog Valjka. Može doći i djed i njegov sin i njegov unuk i svi će razumjeti te pjesme, neće nikome biti preteške. Nisu nerazumljive, one su svegeneracijske...
Hus: Nemam pojma, ja se teško stavljam na drugu stranu, ono što mogu vidjet, a to da zaista, mislim na ovim koncertima gdje su tribine, gdje se može sjediti i gdje postoji parter, dolje je najčešće mlađa publika. Iako ne nužno, uvijek se nađu i stariji koji vole biti dolje, ali je otprilike podjela generacije, na tribinama sjede, uživaju, slušaju i gledaju, a mlađa generacija se još i fizički prazni pa su onda na parteru i plešu. Tako da je sjajno vidjeti tu publiku i ono što je još sjajnije i najveća stvar, da imamo toliko, nevjerojatno pozitivnu publiku, to su toliko dobre vibracije kad čovjek izađe.. pred 5 tisuća ili 15 ili 20 koliko će ih sad biti u Areni. Fantastičan je osjećaj jer imamo neku publiku koja imaju tako dobru pozitivnu, energiju nam dodaju, nikad nikakav eksces nije bio u ove silne godine koliko smo na sceni. Nikakve tuče, valjda ta poruka koju šaljemo, taj senzibilitet valjda se prepozna pa taj tip ljudi dolazi, ali zaista imamo sjajnu publiku.

RM: Da, upravo tako, vaš tip pjesama je taj koji provocira publiku na takvo ponašanje.
Hus: Pretpostavljam da je tako, da se nalazimo na toj valnoj dužini, oni koji se prepoznaju u tim pjesmama, ne mogu prepoznati ništa agresivno. Tu je samo pozitiva, pa zato je tu je taj klik među nama.

RM: Vaše pjesme izazivaju taj efekt da se u ljudima takve emocije bude i to je jako vrijedno, u tome je sa nekog sociološkog i psihološkog stajališta vrijednost Parnog Valjka.
Hus: Apsolutno! Beskrajno sam zadovoljan i sretan zbog toga.

RM: I publika može isto tako biti zadovoljna, može biti sretna da ima takve glazbenike u svojoj blizini. I koji su još aktivni tako dugo godina i koji još ne misle stati.
Hus: Ne mislimo stati, pa da vidimo dokle ćemo... Ma bitno je da se svi zabavljamo, zaista baš se zabavljamo. Gala nam je, volimo svirat, nekako čovjek osjeća ispunjenost i svrhu kad radi ono što voli i uživa u tome.

RM: Konačno, godine su još pred vama, kad usporedite sebe sa još starijim glazbenicima od sebe. Na primjer Rolling Stones i recimo članovi Pink Floyda, Gilmour i Waters sviraju na veliko po svijetu, mnogo takvih primjera ima, sad će nam doći i Rod Stewart i tako dalje. Mnogo ima i starijih koji itekako još rade i ne misle stati. Vjerujem da vam oni mogu biti i uzori u onom smislu da nema predaje. Evo, nema predaje!
Hus: Nema predaje. Samo, moram reći, mi njima moramo biti uzor. Iz jednostavnog razloga, Stonesi odsviraju svjetsku turneju, dvije su godine na putu i onda pet godina se ne sastanu. Gledam te njihove snimke pa kaže Charlie, evo sad smo svi na hrpi, nakon pune tri godine su prvi zajedno. Mi nismo imali taj luksuz, znači odsvirati sezonu pa onda reći 'ajmo sad šest mjeseci ili godinu dana se odmoriti, zaželjeti se svirke, pustiti publiku da se zaželi nas. Mi smo u naše 42 godine na bitno manjem tržištu, što znači da smo se bitno više morali trošiti, 'raubati'. Trebali bismo imati beneficirani radni staž pa bi se ovih naših 42 moglo prevest u 60 aktivnih godina. Kad čovjek bolje razmisli, zaista je tako, jer svjetsko tržište je jedna priča gdje vi akumulirate, ako ništa drugo i novaca dovoljno da kažete; e sad ću se odmoriti, sad idem malo na Bahame, idem malo putovati svijetom ili šta god mi padne na pamet, ali ću se opustiti i odmaknuti se malo od ovog svijeta u kojem sam non stop. Puno je lakše tako. Ali dobro, da me netko ne shvati slučajno krivo, ne žalim se, dapače, mi smo privilegirani sretni ljudi jer živimo od onog što volimo raditi i to je najveća sreća.

RM: I još nešto, kad već govoriš o tom radu i predanosti radu, vaša produkcija i pristup tom poslu su svjetski kvalitetni. Zapravo je šteta što je, nažalost, naš jezik ta barijera da ne možeš imati neko jače tržište, osim ovog tu, oko nas. Da imamo tu sreću da je taj naš jezik razumljiviji u svijetu, da je prihvatljiviji, tržište bi vam bilo veće i bili biste daleko više prihvaćeni, ovako ste osuđeni sa svjetskom kvalitetom na lokalne okvire.
Hus: To je činjenica, s tim da se ipak nešto dešava. Sve češće imamo svirke koje su, od Švedske, sad nam se nudi Norveška, svirali smo u Pragu, imamo još neke ponude. Pa je tu sve češće miješana publika jer se ti koncerti događaju u prostorima koji su klubovi ili dvorane u koje dolaze svjetska ili europska imena, malo se to mijenja. Ja sam u Poljskoj imao jedan vrlo uspješan projekt, sa svojih 12 pjesama. Ja doslovno imam nekoliko hitova i to velikih hitova u Poljskoj. Kada smo u par navrata svirali u Poljskoj, ljudi znaju te pjesme. Naravno, znaju ih u prepjevima i izvedbama svojih izvođača, ali znaju pjesme. Malo po malo stvari se mijenjaju, međutim činjenica je da je jezična barijera prema engleskom, znači anglosaksonskom tržištu ozbiljna barijera. Poljaci nas prilično dobro razumiju, puno bolje nego što mi njih razumijemo. Snalazimo se i eto, miču se, otvaraju se neki horizonti.

RM: Odlično, nego, Hus, već smo nekoliko puta pokušavali razgovor završiti pa se uvijek nečeg sjetimo.
Hus: Da, pozdrav. I tko slučajno dođe u Zagreb, dobrodošao.

RM: Hvala ti mnogo na odvojenom vremenu. Mi smo planirali 5 do 10 minuta, ali mislim da je već prošlo mnogo više, što nama odgovara. Mnogo ti hvala! Pozdravi čitavu svoju ekipu!
Hus: Hoću, prenijet ću pozdrave, naravno.

RM: Da i, evo, mnogo ti hvala! I čujemo se opet naravno!
Hus: Lijepi pozdrav i hvala na pozivu!

RM: Molim, molim!