Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

fotka Maja Posavec

Dok možemo uživati u već četvrtom samostalnom singlu donedavno glavnog vokala sastava Detour, Maje Posavec, ova pjevačica, ali i uspješna kazališna glumica, priprema nam sa svojim gitaristom Ivanom Kapecom pravu malu poslasticu. Naime, dva dana nakon tužne prve obljetnice smrti legendarnog kanadskog pjesnika i kantautora Leonarda Cohena, u četvrtak 9. studenoga u klubu Sax ovo će dvoje umjetnika prirediti "Večer s Cohenom". O čemu je točno riječ te što se još događa u bogatom radnom rasporedu popričali smo sa samom Majom.

Pred nama je "Večer s Cohenom", u kojoj će tvoj glas i gitara Ivana Kapeca donijeti u Zagreb bar djelić pjesničko-glazbene ostavštine tog velikog kanadskog kantautora. Pa, prije svega... otkuda, otkada, kojim stazama Cohen u životu Maje Posavec?
Cohen je u mom životu već duže tu negdje, no vrlo površno. Doživljavala sam ga zdravo za gotovo. Proljetos mi je u ruke došla biografija "Raznoliki stavovi: Život Leonarda Cohena" Ire B. Nadela, i, recimo, nisam znala da je on zapravo pjesnik, da je to bio njegov poziv, te da se glazbom služio kako bi lakše prenio poeziju. Ostala sam fascinirana njegovom osobnošću i talentom. Bio je introvertna osoba s jakom scenskom karizmom, uvijek u emocionalnim turbulencijama, posvećen umjetnik te iskreni tražitelj istine. Uvijek sam mislila da ja nemam što pjevati Cohena, da to mogu samo karizmatici dubokog vokala u kojem se osjeti dim, melankolija i neke godine. Al onda sam u istoj knjizi naišla na ime Jennifer Warnes, koja je snimila album Leonardovih pjesama i bila dugi niz godina njegov prateći vokal. Kad sam čula kako ona pjeva, shvatila sam da taj glas jako dobro poznajem, jer upravo njezin glas od djetinjstva pokušavam imitirati. Jeniffer je otpjevala dva mega hita, duete "Time of My Life" iz filma "Prljavi ples" i "Up Where We Belong" s Joeom Cockerom. Mislim da nam je svima u uhu taj topli, iskreni, baršunasti vokal. U jednom intervjuu je naglasila kako pjevati Cohena znači otvoriti srce i priznati svoju tugu, bol, beznadnost, ali i strast, ljubav, ushićenje. Ta izjava me se dojmila na način da sam sebi dopustila ideju o izvedbi Cohena. Kao da sam sazrela za taj zadatak. S Ivanom Kapecom sam već tada radila na svom albumu i osjetila sam da bi upravo on bio svršen partner za tu ideju. Ivan je odmah pristao i zaista svaki dan skidamo sloj po sloj i otkrivamo nove kože Leonarda Cohena, ali, naravno, i one vlastite.

Večer s Cohenom

Kako je zamišljena "Večer s Cohenom"? Što publika može očekivati, odnosno, bi li je okarakterizirala kao nešto za Cohenove obožavatelje i poznavatelje njegova rada ili ipak kao "otvoreniji" koncept?
Od početka sam zamišljala koncert kao večer poezije i namjeravam govoriti neke Cohenove stihove prevedene na hrvatski. To će biti jedan mali eksperiment.
Mislim da će Cohenovi obožavatelji biti zadovoljni, jer iako smo slobodni u interpretaciji, Kapec i ja smo svjesni zadatka i težine materijala i puštamo da nas materijal vodi, a ne mi njega. Tako da će to biti otvoreni koncept, koliko jedna rijeka, koja je ponekad tako strma i duboka, može biti otvorena, a tamo gdje se razlijeva, razlit ćemo se i mi.

3Pretpostavljam da imaš svog favorita među Cohenovim albumima... Odakle bi, dakle, "pozajmila" najviše pjesama?
Trenutno mi je najdraži album "New Skin for the Old Ceremony", no nismo pokupili sve pjesme s tog albuma. Izabrala sam pjesme vrlo spontano, one koje sam odmah počela pjevati i koje sam na neki način vidjela na sceni.

Nastupaš s gitaristom Ivanom Kapecom, s kojim i inače surađuješ na svojim recentnim singlovima. Je li već posve okupljena ekipa s kojom bi prionula poslu završavanja albuma i s kojom bi mogla na turneju?
Album je već duže u završnoj fazi. Trebao je izaći ove jeseni, no zbog mojih obaveza u kazalištu, odgodili smo izlazak za veljaču. Ljudi s kojima sam surađivala u studiju – Ivan Kapec na gitari, Vinja Marino na basu, Damir Mihaljević na bubnjevima – dio su mog pratećeg benda, a s nama je još i Franjo Klinar na klavijaturama. Bend je uigran i već smo imali žive svirke kao zagrijavanje za koncertnu promociju albuma.   

Upravo izlazi tvoj četvrti samostalni singl, "Kada ne bi imao strah"... Može koja riječ o pjesmi (kao usporedba spominje se u promotivnim materijalima i trenutno vrlo aktualni David Lynch) i kada otprilike možemo očekivati album?
Kao što sam već spomenula, album će vjerojatno izaći u veljači. Za linčovsku atmosferu singla "Kada ne bi imao strah", kao i za atmosferu cijelog albuma, zaslužan je moj producent Višeslav Laboš. Laboš je zapravo taj koji je prepoznao u mojim mračnijim skladbama potencijal i koji je imao viziju albuma od pjesama koje sam donjela a koje su bile sve vrlo različite. "Kada ne bi imao strah" je tako dobila svoje prirodno sanjivo i melankolično ruho.

Detour je, kao, vjerujem, jedna vrlo lijepa glazbena priča, iza tebe. Koliko Detoura nosiš sa sobom u samostalnu karijeru, na kakav zvuk, ugođaj, tematiku ciljaš? Ima li i dašak Cohena u tome?
Prošlo je više od godinu dana kako nisam dio grupe i  to je dobar odmor i odmak od Detoura. Naravno da nosim dio pop estetike grupe, kao i golemo iskustvo koje sam stekla. Kako sam već natuknula, u samostalnom radu dobila sam priliku zakoračiti u drugu stranu popa. Dašak Cohena ili prepuštanje vlastitoj kreaciji, ne znam. Tu su pjesme poput "Mediteranske" ili "Dok držiš me za ruku", koje na svoj način prate pop standarde, dok drugi dio albuma prati neki moj emocionalni život skriven od javnosti i pomalo izvan glavne ceste. Laboš i ja smo od, grubo rečeno, dva djela mog rada dobili cjelinu s kojom smo zadovoljni i s velikim nestrpljenjem se radujemo izlasku albuma. Moram reći da je veliki pečat dao i Tomislav Franjo Šušak koji je producirao pjesme "Budi jak" i "Dok držiš me za ruku".

Aktivna si i u kazalištu... "Smeta" li jedna karijera drugoj, stiže li se sve?
Pa stiže se, ali uvijek je malo povuci-potegni. Kazalište je živi organizam i ansambl je druga obitelj. Tamo sam zaštićena i podržana, dio sam sustava i mogu se posvetiti isključivo svom poslu, glumi. U glazbi je pak puno teže, kao samostalni umjetnik većinu stvari moraš napraviti sam, svi na neki način rade za tebe, i sve ide preko tebe. To je ponekad zahtjevno, ali je na kraju i jedni način da se baviš glazbom. Sljedeće godine planiram se posvetiti više glazbi i koncertnoj promociji albuma. Iako je u današnje vrijeme prava blagodat sjediti na dvije stolice, ipak je došlo vrijeme kada želim dati prednost glazbi. Glazba je ono što nosim u srcu i snažno me zove.

Sinkronizacije animiranih filmova očito su ti još jedna radna zanimacija i, pretpostavljam, zabava. Sudjelovala si i na soundtracku vrlo uspješnog dječjeg mjuzikla "Matilda", gdje si pod ravnanjem Nene Belana pjevala uz cijeli niz glazbenih zvijezda... Iskoristit ću prigodu pa za jednu desetogodišnjakinju koja mi je "Matildu" izvrtjela u autu pitati ima li naznaka da bi se nešto slično moglo realizirati s drugim dječjim mjuziklom, "Buratino", kojeg je radila ista ekipa?
Neno je kreativan i poduzetan lik, tako da se svaki dan od njega može očekivati neki novi projekt. Za sada ništa nije u planu, ali tko zna i zašto ne. Jako sam sretna da me Neno izabrao za "Matildu", pogotovo volim "U dobro ja vjerujem". To je jedna od onih pjesmi dizalica koje svakom čovjeku treba, bar ponekad.
Što se tiče sinkronizacija, da, to je zabavan posao, kao neki posao sa strane za nas glumce. Većinom su to američki filmovi, tako da je bilo pravo osvježenje sudjelovati u hrvatskoj sinkronizaciji češkog crtića "Neparožderi". Najviše bi me radovalo raditi u dugometražnom hrvatskom animiranom filmu u kojem bi glumci zajedno s animatorima stvarali lik.

S Nenom Belanom snimila si vrlo uspješni, Porinom nagrađen duet "Tvoj glas". Kako bi opisala tu suradnju i možemo li očekivati što slično u budućnosti?
Kao što sam rekla, tko zna! To je bila divna suradnja, i svaki put je ugodno, kreativno i opušteno kada smo skupa. Neno ima i super bend i veselim se kada sam njihov gost. Divno je raditi s ljudima koji ne samo da su super glazbenici nego su i divni ljudi.

Za kraj, što obično sluša Maja Posavec, bar trenutno? Neki favorit među hrvatskim kolegama?
Trenutno, po preporuci, Steve Gun i "Way Out Weather"... Porto Morto su osvojli moje srce živom svirkom i tekstovima.

Hvala najljepša na razgovoru, uz želje da bude što više prigoda za slične razgovore.
Hvala također. Lijep pozdrav!