Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

matt shaft

Matt Shaft bend je iza kojeg stoji 22-godišnji Matej Magdić (vokal, tekstovi, ukulele, violina), a s njim su u bendu i Antonino (bas), Petar (gitara), Ivan (klavijature) i Karlo (bubnjevi). Student Muzičke akademije glazbom se bavi odmalena, dok je Matt Shaft nekoliko godina star bend s kojim Matej ima velike ambicije.

O njima, kao i o mnogim drugim temama popričao je sa SoundGuardianom u društvu svog brata, bubnjara Karla. Glavna tema bilo je, dakako, skorašnje superfinale Karlovačko RockOffa.

Krenuli smo od Matejevih samih glazbenih početaka.

Sve je počelo u obitelji. Naš je tata bio svatovski svirač, mi smo uvijek s njim pjevali, tada još većinom dječje pjesmice. Kad smo dovoljno porasli, pitao nas je zašto ne bismo upisali glazbenu školu. Starija sestra se prvo upisala, pa ja i onda moj godinu dana mlađi brat (Karlo, op.a.). Htio sam upisati gitaru u glazbenoj školi u Vinkovcima, no nije bilo mjesta pa sam morao odabrati nešto drugo. Na radiju sam čuo neki simfonijski orkestar s violinama pa me to zainteresiralo. Upisao sam violinu i tek na prvom satu shvatio kakav je zapravo to instrument!

Kad si shvatio da se zaista želiš baviti glazbom?

Negdje u drugom ili trećem srednje. Upisao sam matematičku gimnaziju jer me i matematika jako zanimala...

Bi li upisao neki srodan fakultet da nisi uspio upasti na Muzičku?

Definitivno, i upisao sam informatiku jer nisam na ljetnom roku upisao Muzičku. Na kraju sam uspio upasti na jesenskom roku pa nisam više gurao informatiku.

Kako ide s violinom na Muzičkoj?

Zapravo ne studiram violinu, upisao sam glazbenu pedagogiju. Nju je upisao i moj dobar prijatelj... Sad sam na petoj, zadnjoj godini.

I kako je onda krenulo s bavljenjem autorskom glazbom?

Slušao sam razne stvari, doma su se puštali Beatlesi i Creedence, pa su se kroz srednju otkrivali AC/DC, Metallica, Green Day, Blink 182, Linkin Park... A onda i Ed Sheeran, The Fray... Volio sam i akustiku, od Johnnyja Casha nadalje. Htio sam da moje stvari zvuče poput Passengera i Coldplay. Počeo sam pisati tekstove i pjesme, a uvijek su mi lakše dolazile pjesme na engleskom. Jednostavno mi bolje leži, tekstovi imaju više smisla... Teško je napisati dobar tekst na hrvatskom.

Ista tema, sličan tekst – bolje zvuči na engleskom. I pjevniji je.

Da, iako se čuje kad nekom engleski nije materinji jezik, pa i meni... No ide to nabolje svakim singlom. Inače, planiram i u skoro vrijeme otići nekud van. Tamo bih onda lakše mogao poraditi na znaju jezika.

Dosta si svirao na ulici. Kako si se odlučio na to, kad si počeo i sviraš li još?

Počeo sam ljeti na Krku nakon što sam svirao violinu par godina. Sreo sam nekog malog Roma kako svira harmoniku na ulici i shvatio da se može zaraditi. Prvu večer sam svirao etide na violini možda dva sata i zaradio 100 eura! Pridružio mi se uskoro i Karlo na gitari. Tijekom srednje je sve to stalo na neko vrijeme jer nas je bilo pomalo sram svirati, a nastavili smo u centru Zagreba kad sam upisao faks. Još uvijek sviramo, baš smo bili prije par dana... Sviramo uglavnom strane pop-rock obrade.

Prebacimo se na glavni povod ovom intervjuu, a to je Karlovačko RockOff. Kako je došlo do prijave?

Basist Antonino je vidio natječaj i predložio da se prijavimo. Odabrali smo ovaj singl na hrvatskom (‘Budi radostan’, op.a.) i prijavili se. Kad smo vidjeli kakvi su se sve bendovi prijavili, nismo imali velika očekivanja. Super nam je bilo već kad smo dobili obavijest da smo prošli među 18 izabranih bendova! Vidjeli smo i da ima zastupljenih raznih podžanrova – rocka, metala, punka... Mi tu ipak odudaramo od većine.

Da, ispala je to super stvar jer se na jednom mjestu može čuti puno različite glazbe. Mene je zadivilo što su svi bendovi odlično usvirani (u dva zagrebačka finala, op.a.) i zvuče bolje uživo nego na snimkama.

To, nažalost, ne paše većini publike. Meni je i moja ekipa koja me došla slušati rekla da glazba drugih bendova finalista nije njihov đir, nisu ih popljuvali, već jednostavno ne preferiraju to.

Nakon kratke rasprave o glazbenim žanrovima vratili smo se na tijek natjecanja na RockOffu.

Prijave su trajale baš u vrijeme INmusica, gdje smo došli do nastupa kao ‘glas publike’. Nakon toga nismo baš vježbali jer je bilo ljeto, a gotovo svi članovi benda su iz različitih gradova: Zagreb, Čakovec, Makarska... Srećom, na RockOffu se svira po maksimalno pola sata pa smo se stigli pripremiti za nastupe. Baš sam slušao Harvo Jay, oni imaju pjesme od po šest minuta, mogu odsvirati četiri pjesme i to je to!

Kakvi su dojmovi s finala? Očito je bilo napeto, žiri navodno nikad nije toliko dugo vijećao o pobjedniku. Predosjećao sam da ćete pobijediti vi ili...

EoT.

Da! Vidio sam da su ostavili dojam na žiri: usviranost, žestina, kemija na pozornici, socijalno angažirani tekstovi... A vi ste djelovali pomalo iznenađeno kad su vas proglasili pobjednicima!

Da, jesmo, samo smo si čestitali, nismo nešto posebno slavili... Ali sad jedva čekamo superfinale.

Jesi stigao preslušati druge bendove s Karlovačko RockOffa?

Pa, Antonino radi u istom studiju kao i Dosh Lee, svira s Mjuziklom, čak sam i ja s njima svirao... To su bratski bendovi. Općenito pratim našu scenu; čuo sam davnije i dno., Nezahvalnike... Dečko koji svira trubu u Brian Holidays studira na mom faksu. Preslušao sam i Harvo Jay.

Predstavi nam malo svoj bend.

Evo, na bubnjevima je moj brat, na klavijaturama Ivan iz Čakovca, on i studira sa mnom, Antonino na basu, on je i producent, ima svoj studio u Ilici i Petar na gitari, on je iz Županje. Već se dugo znamo. On svira i u Emanuelu i Sinapsi.

Koliko ste dugo na okupu u ovoj postavi?

Zadnjih pola godine.

Vidio sam da se dosta trudite oko spotova, većina objavljenih pjesama ih ima.

Zadovoljni smo tek s zadnja dva spota, ovo prije su više bile nekakve igrice, ništa ozbiljno.

Gdje ste snimali spot za ‘Budi radostan’?

Na cestama oko Svete Nedjelje, tražili smo takav prostor gdje nema puno prometa.

Otkud vam auto iz spota?

To je moj auto.

Stvarno? Koji je to model?

Buba iz ’41.-e. Neka kombinacija Bube i Opel Olympije, zapravo. Tata ga je sređivao pa sam ga neko vrijeme ja vozio, a sad je u Cerni.

Auto nije stvarno stao?

Ne (smijeh). To nam se činilo zgodnim kao dio spota.

Jesi li imao dosad kakvih kontakata ili ponuda od strane diskografskih kuća? Kakve su reakcije struke i poznatijih glazbenika na tvoj rad?

Većina ih kaže: ‘Zašto radiš pjesme na engleskom?’ To su mi rekli, recimo, i Aljoša Šerić i Skansi. Radim na engleskom i jer mislim da se, uz bolju produkciju, mogu okušati i na stranom tržištu. U bendu smo uzeili pjesmu ‘Say’ i kladili se hoće li proći, na primjer, na Otvorenom radiju. I prošlo je. ‘Budi radostan’ se puštao posvuda osim na CMC-ju.

Matej se prisjetio i čestitke (na prolazu u superfinale) pjevača i gitarista Manntre (i EoT-a), koji mu je rekao i da je vidio Kekina na drugom zagrebačkom finalu RockOffa. Matej i ja ga nismo uočili, no uočili smo i čuli sjajnog tonca koji je nastupe finalista svakako učinio još boljima.

Spremate li već prvi album? Hoće li biti pjesama i na engleskom i na hrvatskom?

Da, radimo na još pjesama na hrvatskom, ali i dalje većinom pišem na engleskom. Za nekih godinu dana bi moglo doći do albuma. Zasad planiramo nastupe za iduću godinu.

Gdje bi volio uskoro zasvirati?

Na Szigetu u Mađarskoj. Dvadeset stejdževa... Tamo su i Punčke svirale pred 500 ljudi.

Dosad najdraži nastup?

Ovogodišnji Inmusic. Jedini nastup za koji možemo reći da smo ‘otprašili’. Tonac je tražio bis! Poslije nam je prišao i čestitao nam. Dobili smo i pohvale ljudi iz Austrije i Engleske. Pasao nam je i nastup na velikoj bini po lijepom i toplom vremenu.

Razgovor se nastavio, no uz isključeni mikrofon, a Mateju i Karlu smo zaželjeli sreću i odličan nastup u superfinalu Karlovačko RockOffa.