Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Darko Rundek

Povodom dvadesete obljetnice kultnog debitantskog solo albuma Apokalipso, Darko Rundek i Ekipa od lipnja su na svojoj Apocalypso Now turneji, s kojom obilazi Hrvatsku i širu okolicu. Prije nekoliko dana je objavio i novi singl s Ekipom, Tamni jorgovan, koja je zapravo obrada pjesme Tigidigi Rege iz 2001. s albuma „Ruke“, dakle, u novom ruhu.

Rundek u Zagrebu nastupa 16. prosinca u Maloj dvorani Doma sportova. O novom singlu, tijeku turneje, albumu i Apokalipso, među drugim stvarima, razgovarao je za portal SoundGuardian.

Bok! Kad ste stigli u Zagreb?
Evo, nakon što smo svirali u Osijeku, prije tjedan dana. Još sutra imamo Ljubljanu, pa onda odmor do prosinca.

Hoćete li u ovoj pauzi ostati u Zagrebu ili idete doma na more?
Idem na Brač, moraju se masline brati.

U kojoj ste fazi s turnejom? Je li Zagreb u prosincu posljednja postaja?
Imamo Ljubljanu, zatim imamo Zagreb, imamo Skopje 7. prosinca, Banja Luka 14., pa je Zagreb 16. prosinca, i onda se tu još pojavio Zadar, koji će vjerojatno biti 23., pred Badnjak, i još će biti na Staru Godinu u Novom Sadu. Time ćemo zapravo nekako doći blizu tih 20 koncerata, koliko je bilo planirano da bude za 20 godina Apokalipsa. Ali ostali su nam Split, Rijeka, pa ćemo možda napraviti još jedan „appendix“, jedan dodatak za gradove koji nisu dosad bili a zaslužuju biti realizirani sad.

Tamni jorgovan

Moram priznati, vaša nova pjesma, "Tamni jorgovan", predivno je osvježenje u odnosu na originalnu, "Tigidigi Rege". Što vas je motiviralo da obradite ovu pjesmu i promijenite baš taj jedan stih – novi glasi "Duša beznadna a srce nema dna?"
Zato jer mi se činilo da je pjesma previše lijepa da bi ostala u tom nekom kutku zaborava. To je sudbina mnogih pjesama iz vremena kad su se radili albumi a ne singlovi, a to je da čovjek izda album i onda od 10 pjesama, nekad čak i 15 , koliko se očekivalo na albumu da bi opravdao svoju cijenu koja je bila više od vinila, medijski bi moglo biti probavljeno najviše jedna, dvije – uvrh glave tri. Ostalih deset otišlo bi u vjetar, kao da ih nikad nisam ni napravio, osim za one najfinije „šmekere“. Tako da je "Tigidigi Rege" također ostao u sjeni ostalih pjesama s albuma "Ruke". Osim toga, neke stvari u aranžmanu pjesme i u strukturi nisu bile dovršene, pravo smišljene, i pjesma je u međuvremenu sazrela i vidjelo se što u njoj viška, što je manjka, pa se to napravilo.

A zašto ste samo taj jedan stih izmijenili?
Prvo sam bio izbacio taj dio, "Da li me to vara osjećaj ili si me zaboravila", kao jedan bridge, dio koji sam izbacio kao nepotreban, a ovaj, "Mjesec mlad koji plovi preko Save" mi se činila kao jedna slikica koja ne govori bogzna šta, i samo je tu zbog rime, a umjesto njega je u početku bio taj stih "Duša beznadna a srce nema dna", koji se rimuje sam po sebi  i to je stih koji je meni jako drag.

Čini mi se kao da je dao nekakav „punch“ pjesmi.
Da, čini mi se nekako da otvaranje srca ima veze s tim da čovjek nema ambicije.

Rekli ste jednom da je tamni jorgovan zapravo sjećanje na proljeće u jeseni.
Da, tamni jorgovan je meni jedan od najjačih slika i mirisa proljeća a s obzirom da je sad jesen i sad krenu te kišurine, vjerojatno će nam faliti proljeće pa ćemo imati malo proljeća u toj pjesmi.

Ima li tu nekakve metafore, da je to možda sjećanje na protekle dane, ili prošlost?
Pa, već sam jednom davno rekao da muzika izvire iz neke čežnje, nečeg čega nema. Pa zato je lijepo imati tu neku proljetnu pjesmu na jesen.

Iz spota za pjesmu „Tamni jorgovan“ uzeli ste isječke iz turneje. Čini se kao da vam je stvarno dobro s Ekipom i da ste se dobro složili.
Bilo nam je najmanje toliko dobro kao što je prikazano na spotu. Puno smo zajedno radili, pripremali – to je trajalo skoro 2 mjeseca i baš smo radili svakodnevno, ali s užitkom i nije bilo nekakvih prepreka. Brzo smo se razumjeli. A nakon što smo se razumjeli, trebali smo i raditi.

U vašoj Ekipi se nalaze vrsni glazbenici svih dobnih skupina, počevši od vaše najmlađe članice, odlične saksofonistice Ane. Kako ste došli so Ekipe, ako se izuzmu oni „redovni članovi“ koji su s vama godinama?
Kako stvari inače dolaze u životu – na odbijance. Potražiš tu, potražiš tamo, netko te uputi na nekog, pa probaš, pa vidiš, pa osjetiš. Skupljanje Ekipe je trajalo možda pola godine, i na kraju se skupila baš Ekipa iz snova.

Odlično je kako je album Apokalipso aktualan čak i sad, 20 godina kasnije. Još uvijek ga se svi prisjećaju i vole, sve dobne skupine, čak i one koje još nisu bile ni rođene kad je album tek izašao.
Pa da, to je bio moj prvi album bez Haustora i nekako je sjeo u vrijeme kad se pjesma „Apokalipso“ rodila, koja je stvarno postala veliki hit. A i materijale za album sam spremao dugo vremena, od osamdesetih, tako da su pjesme probrane najbolje od najboljih što se skupljalo u tih pet-šest godina prije nego što je izašao. Taj album je također označio neki početak moje takozvane samostalne karijere. No, na koncertu nisu samo pjesme s Apokalipso albuma, nego i jedan presjek pjesama unazad 20 godina sve do danas. Imamo i pjesma s albuma „Mostovi“, koji je izašao prije 2 godine, ali i novijih kao „Tamni jorgovan“, koji je za mene nova pjesma, kao i „Pješčana oluja“, koja je isto nova.

Darko Rundek

Koliko je publika na koncertu upoznata s vašim radom, osim pjesme/albuma "Apokalipso"?
Zavisi gdje. Kad smo svirali u Beogradu, tamo je publika znala stvarno sve pjesme. Ako sam zaboravio tekst, mogao sam ga čitati s usana bilo koga sa scene, i to ne samo hit kao "Apokalipso" nego i „Grane smo na vjetru“ ili „Senor“, pjesme koje su manje poznate i manje svirane. U Beogradu ih svi znaju, a u Osijeku, na primjer, ne znaju svi.  Ovisi o tome koliki je grad, koliko ima stanovnika pa proporcionalno s time koliko ljudi ima koji prate moj rad.

Vaši su koncerti na ovoj turneji namijenjeni velikim prostorima, to je zapravo glazbeno-scenski projekt. Volite li i inače svirati više u velikom prostoru ili su vam draže intimne svirke?
Pa zavisi. Na primjer, Mala sportska dvorana mi je super. To mi je neki gornji limit onog broja publike s kojom mogu nekako stvarno komunicirati. Svirali smo i festivale s puno više ljudi i to isto lijepo funkcionira, no to je druga vrsta dinamike i druga vrsta atmosfere. Mala sportska mi je super jer, koliko god puno ljudi može stati unutra, opet mogu imati nekakvu komunikaciju s njima. Meni osobno su draži prostori koji mogu primiti do nekih 800 ljudi.

Karijeru ste započeli u Zagrebu, ovu turneju ste također započeli u Zagrebu, uskoro i svirate u svom gradu – koliko vam je važno svirati u Zagrebu? Osjećate li se više „doma“ u Zagrebu nego u drugim gradovima?
Dugo godina sam najvišu tremu imao u Zagrebu. To ne pobija dragost, iz treme izađe dobar koncert, pa je to možda još i veći gušt. Uvijek imam nekakvu posebnu odgovornost, osjećaj kad sviram u Zagrebu. Ali ipak imam veliki osjećaj prijateljstva s tim gradom, onaj osjećaj intimnog poznavanja tog mentaliteta u tih ljudi prevladava tu tremu.

Kao čovjek koji je proveo život na više adresa – osjećate li se još uvijek Zagrepčancem?
Da, ipak sam se nekako formirao u Zagrebu. Živio sam u drugim prostorima, no ipak je nekako moje sidro koje me je formiralo.

DARKO EMIR SRKALOVIC 2

Kad smo već kod više adresa – jedna od njih je i Pariz. Kakva je razlika glazbe Pariza i nas? Kakva je razlika u sceni?
S obzirom da u Parizu ima negdje oko 500 kazališta u odnosu na zagrebačkih možda 10, sve zajedno kad se zbroje, tako je isto i sa koncertnim prostorima, a tako je i s vrstama glazbe. To je multikulturalan grad, tamo se puno ljudi sjate, pa tamo dolaze i muzičari s raznih strana svijeta koji su došli ljudima koji su došli s njihove strane svijeta, pa su tu i imigranti, pa se sve to miješa – sviraju Brazilci zajedno s Arapima, Kinezi zajedno s Afrikancima. Scena je puno raznolikija.

A postoji li netko kod nas da vam je upao u oko, da je ušao u vaš radar i da bi s njima voljeli raditi?
Evo, sad će uskoro izaći singl koji sam snimio sa Sassjom, to je bila suradnja koja nije bila samo vokalna već i autorska jer smo tu pjesmu koju zajedno izvodimo napisali pola ona, a pola ja – to je sad najfriškije. Ja nisam neki vokalist da bi se sa mnom radile neke vokalističke suradnje i relativno često me pitaju za to, bendovi koji vjeruju da bi suradnja sa mnom dala malo više medijske pozornosti. Vokalna suradnja nešto što me pretjerano zanima. Možda nekakva suradnja u aranžmanu ili produkciji.

Vi ste čovjek na glasu, o tome nema nikakve sumnje. Često ste prozvani svakakvim epitetima, od legende, do doajena i više. Smeta li vam kad vas se toliko diže u nebesa?
To je nekako u prirodi šoubiznisa, da se pretjeruje. Ja pokušavam to što radim raditi najbolje što mogu, čini mi se da tu imam ponešto talenta i da me to veseli, tako da mi je drago da me hvale – ne zato jer mi je laskavo nego jer moj rad ima neki odjek. A sad s tim velikim titulama, to mi klizi niz perje, hvala Bogu.

Vi ste toliko toga odjednom: glazbenik, redatelj, glumac, pjesnik, muž i otac. Što biste vi rekli da ste prije svega?
Ja sam jednostavno jedno ljudsko biće na ovoj planeti koje ima svoj rok trajanja.

DARKO EMIR SRKALOVIC

Ok, nazad na glazbu. Što namjeravate nakon turneje?
Mislim da ćemo sljedeće godine krenuti u jedan zajednički album – Rundek i Ekipa.

Imate li nešto dodati na kraju?
Pa evo, drago mi je da smo izdali taj singl i taj projekt "Apocalypso Now", to jest "Sada", koji nije okrenut prema nekakvoj prošlosti nego sadašnjosti i budućnosti. Okupila se super Ekipa sa suradnicima koje jako poštujem i s kojima volim raditi. To što smo sad započeli će možda uroditi nekim plodovima, zajedno ćemo biti kreatori nečega. To je ono što me ovaj čas najviše veseli.