Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

zenta 1

Mind Zoo četveročlani je mladi, autorski bend iz Splita, osnovan 2015. godine. Kako sami kažu, osnovna ideja benda je stvaranje glazbe u rock domeni uz sve moguće žanrovske začine koji nam se sviđaju te istraživanje novih zvukova uz vječnu službu melodiji, energiji i atmosferi. U ožujku ove godine izišao im je EP „Temple Of The Heart“, na kojem se nalaze tri melodije. Članovi benda su: Toni Ljubić – vokal i gitara; Valentin Herman – gitara; Goran Kelčec – bas gitara i Davor Kamenjarin – bubnjevi.

"Svakim danom u svakom pogledu sve više napredujemo" poznata rečenica iz filma "Sjećaš li se Dolly Bell" mogla bi se s punim pravom primijeniti na vas. Naime,bili ste finalisti ST arta za 2016 godinu, a ove godine ste u istom natjecanju u finalu pobijedili bend Floridus. Obzirom da ste zaista mladi bend (osnovan prije dvije godine) pretpostavljam da vam ova nagrada puno znači.

Goran: Ne sjećam se Dolly Bell, ali definitivno afirmacija da je onaj osjećaj kada bend pozornicu učini svojim dnevnim boravkom stvaran i uočljiv od strane publike otvara nova vrata i diže sve na novi nivo. To sve nastaje kroz povezanost, kontinuiranost rada i komunikaciju bilo u glazbenom ili vokalnom pogledu...na pravom smo putu...

Toni: Slažem se s Goranom, sami osjećaj zajedničke energije i povezanosti na pozornici je ogromna nagrada za sav rad i trud, a kada se još to nagradi pobjedom na ovakvome festivalu, to stvarno puno znači. Ovaj festival nam je omogućio da se predstavimo publici u vlastitome gradu, upoznali smo brojne kolege i dogovorili buduće suradnje te evo, na kraju svega, sve okrunili pobjedom koja samo ime benda diže na višu razinu i definitivno pomaže u daljnjem radu i dogovaranju sljedećih nastupa i širenju publike.

zenta 2

Uobičajeno pitanje koje treba postaviti svakom mladom bendu zbog prezentacije široj javnosti je - kako je sve to krenulo, stoga ovo pitanje očito ne možete preskočiti.

Vale: Krenulo je s nekim akustičnim idejama i približnom vizijom kako bi to bendovski trebalo zvučati. Audio clipove sam slao nekolicini ljudi koje sam smatrao prikladnima za bend, u smislu sviračkog stila i glazbenog izričaja, i tako tražio članove. Bubnjar s kojim sam nekoć surađivao, Tonći Stanić (Essence) se zainteresirao za materijal te je predložio Lovru Bilića (The Heaps) kao potencijalnog basistu. Nas troje smo zajedno uz povremene dolaske drugog gitarista, Marka Pažanina (Repassage) složili konture nekoliko pjesama i bacili se u potragu za vokalom. Na to mjesto uskoro se priključio Toni Ljubić (Prevail), za kojeg se pokazalo da osim što vrhunski pjeva, odlično svira i gitaru unatoč kratkom sviračkom iskustvu.

Toni: Nažalost, Marko se nije mogao posvetiti bendu pa je mene dopalo da budem i druga gitara, što je značilo da moram početi vježbati više, hahaha. U tom sastavu smo odradili nekoliko proba, razvili nekoliko ideja, ali nas je ubrzo i Tonći napustio pa smo Vale, Lovre i ja bez bubnjara čitavo ljeto 2015. radili na stvarima. Silom prilika sam u to vrijeme imao probe s jednim stoner projektom gdje je Filip svirao  bubanj pa sam mu predložio da dođe u bend i nakon nekoliko probi je to bilo to, konačno smo imali stabilnu postavu koju smo konačno i krstili imenom Mind Zoo te smo ubrzo počeli s prvim nastupima, od kojih je baš prvi bio na St-art festivalu 2016. godine gdje smo iz polufinala prošli u finale. Nakon festivala  uslijedile su i neke ljetne svirke, ali na žalost  bend je napustio Filip zbog preseljenja u Zagreb, a na njegovo mjesto za dogovorene nastupe je uskočio Dado (Flying Head), koji je već u 2 nastupa pokazao da je pravi bubnjar za nastavak benda. Krajem ljeta 2016. je i Lovre napustio bend.

Goran: S moje strane je krenulo odlaskom fenomenalnog bivšeg basista /trenutnog vokala benda The Heaps, Lovre Bilića. Nakon niza audicijskih proba koje bi se mogle usporedit sa hazing ritualima američkih koleđa su me obavijestili da je onaj drugi odustao, pa eto mogu sa mnom ako sam za. Evidentno sam pristao misleći da će napokon bit gotovo, ali Dado još uvijek voli povremeno testirat fleksibilnost i čvrstoću ljudskih kostiju. U redu je... nema trajnih oštećenja.. zasad...

Drugo neizbježno pitanje odnosi se na vaše glazbene uzore, stoga tko i koliko je utjecao na oblikovanje vašeg glazbenog puta?

Dado: Uzori od bendova su Porcupine Tree, Nirvana, Korn, Tool, Lamb Of God, a ovako od bubnjara najviše Thomas Pridgen, Benny Greb, Anika Nilles i Dave Grohl.

Toni: Ima tu svega, ali ovako trenutno što mi prvo pada na pamet su Devin Townsend Project/Band, Gojira, The Dillinger Escape Plan, Machine Head, Tea Party, Mastodon, Iron Maiden i Alice In Chains od bendova, a vokalno opet Devin Townsend, John Baizley, Greg Puciato, Eddie Vedder, Dave Grohl, Mikael Akerfeldt, ima tu dosta toga.

Goran: Moji uzori su Justin Chancellor (Tool) zbog uporabe efekata na netipičan način i dobivanja zvučnih paleta koje proširuju zvučnu sliku benda te savršeno konstruiranih dionica koje, premda su u čudnim mjerama, ni u jednom trenutku nisu prestale bit muzikalne. Robert DeLeo (Stone Temple Pilots) i Tim Commerford (Rage Against The Machine) koji svojom preciznošću i čvrstoćom u kombinaciji sa bubnjarem daju sonični udar sposoban micat i najstatičnije planine od kritičara koje često susrećemo u zadnjim redovima koncerata kako prekriženih ruku i kiselih lica negoduju.

Vale: Uzori su razni, a utjecaji se najviše vide u bendovima poput Porcupine Tree-a, grungea i alter sceni 90-ih (Alice in Chains, Pearl Jam, Soundgarden, RATM i sl). Kako sam veliki ljubitelj Pink Floyda vjerojatno podsvijest povuče i nešto u tom stilu. Osim tih bendova tu su i EKV, Joy Division, The Cure, Black Sabbath, Led Zeppelin....Moš slobodno stavit da je David Gilmour bog!

Toni: Da, da, prilikom prvog upoznavanja svih članova prve postave benda zaključili smo da ćemo dobro funkcionirat kad smo utvrdili da svi volimo Alice In Chains.

zenta 3

Priznajem da je vaš nastup u finalu St arta prvi kojeg sam čuo. Prepoznatljivi  su bili  i vaši glazbeni uzori, iako po mom skromnom mišljenju to nije bilo obično prepisivanje tuđih domaćih radova. Imate potrebnu bendovsku koheziju, energiju koja se ne može glumiti, dobre melodije,odličan vokal, kao i meni uvijek drage međuigre dvaju gitara. Kako nastaju te vaše ideje oblikovane u zanimljiv finalni proizvod?

Toni: Pa prije svega Vam se zahvaljujem na lijepim riječima, uvijek nam je drago čuti lijepu riječ o našem radu i o našoj glazbi. Što se tiče samog nastanka pjesama, uvijek se krene od neke osnovne ideje na koju svaki član može dodati neku svoju dionicu. Naravno, gotovo se to nikad ne poklopi sve isprve, ali zato imamo probe da malo razradimo te ideje i dopustimo svakome članu da svojom dionicom da dio sebe u pjesmu i skupa s tim i njegovu glazbenu pozadinu, a budući da pojedinačno slušamo nešto raznolike glazbe što drugi članovi ne slušaju uspijemo naše ideje ugurati u neko među žanrovsko područje i tako s tim pronaći svoj zvuk.

Vale: Mislim da je svako tko se bavi glazbom radio s ljudima s kojima se manje ili više razumio, lakše ili teže komunicirao oko slaganja komadića u cjelinu. U ovoj formaciji stvari su nekako prirodno sjele na svoje mjesto, postoji međusobna glazbena kohezija iz razloga poštivanja svake individue, svakome se ostavlja prostor da doprinese svojim zvukom ili idejom. Dosad se nekako uvijek složilo da to bude u prilog finalnim verzijama pjesama. Kohezija proizlazi i iz sigurnosti u druge članove, učestalim probama i naravno druženjem i komunikacijom van stagea ili garaže. Formule za ideje nema, nekad je to samo nečija kratka linija na koju krene jam i istraživanje , nekad neko iznese većinu pjesme pa ostali zaokruže sliku. Neke ideje su nastale na snimanju pa su prebačene u live verzije i pokazale su kao pun pogodak (prateća linija na stihu pjesme Borders). Meni osobno su za rad na bilo kojoj pjesmi najvažnije dinamika pjesama i melodije, volim se igrat tišim i glasnijim dijelovima i nastojim maksimalno odvojiti dionice gitara da dobijemo što širu paletu zvukova. Gitare u bendu su drugačijeg tipa, drugačija pojačala, Goran na basu koristi veliki broj pedala, Dado na bubnju koristi i pad koji daje još veću širinu u zvuku.

Na ovogodišnjem Pričiginu Gibo, Karan i Marinko Biškić pričali su o ondašnjoj iskrenoj suradnji koja je vladala među tadašnjim bendovima koji su tek gradili svoje karijere. Kakvo je vaše viđenje te suradnje, pretpostavljam da se ona ipak nastavlja jer, iskreno rečeno danas mladi bendovi nisu u zavidnoj situaciji i svaka pomoć bilo koje vrste dobro dođe.

Vale: U vremenima kad je navedena trojka surađivala bila je i neka sasvim druga situacija, komunikacija posrednija, druženje na koncertima učestalije, glazba manje dostupna, ali cjenjenija i slušanija cjelovito. Nažalost danas vrijede neka druga pravila, likeovi, klikovi, površno preslušavanje glazbe. Ponekad je zbog toga teško i dogovoriti svirku i pokazati svoj rad, zato su festivali nužnost mladim bendovima, a upornost u promociji neizbježna. Mislim da je Toni ključna figura svih komunikacijskih kanala, od dogovora svirke , suradnje, stranice i sl. Bez suradnje sa bendovima nema ni opstanka. Dobrim dijelom naša publika su glazbenici iz drugih bendova i obratno. Ima nekoliko bendova s kojima smo već više puta surađivali poput The Heaps, a ima i bendova s kojima smo dogovorili suradnje pa tako i samim upoznavanjem na St-art festivalu.

Toni: Osim što smo dio benda, mi smo i publika na raznim koncertima, kako velikih, tako i malih, lokalnih bendova, jer smatramo da je bitno ojačati lokalnu glazbenu scenu, a kada to možeš napraviti uz hladno pivo i dobar koncert prijateljskog benda uopće ne zvuči kao neki "naporan" posao. Svakako dobar odnos između bendova "zlata vrijedi", počevši od međusobnog komentiranja napretka benda, dijeljenja ideja, dijeljenja dojmova o određenim festivalima i mjestima za svirku pa sve do najbanalnijeg posuđivanja opreme, a kada uzmemo u obzir da svaki bend želi predstaviti svoju glazbu što većem broju ljudi, imati što više nastupa i raditi što bolju glazbu, onda je jasno koliko pomoć i suradnja s drugim bendovima može tome doprinijeti.

zenta 4

Notorna je činjenica da je sviranje u živo pravi i jedini krvotok za daljnje formiranje organizma zvanog bend. Živi nastupi daju dodatno samopouzdanje, sigurnost, osim toga vrbuju novu publiku. Kako vi stojite s tim, kakvi su budući planovi?

Vale: Da se mene pita, ja bi samo svirao uživo. Što češće, to bolje.. ali na žalost snimanje je nužnost u prezentaciji rada ljudima koji te nisu u mogućnosti drugačije poslušati. Inače kod slušanja svojih glazbenih favorita, live mi ima puno veću težinu od samih albuma.

Goran: Ćevabdžinica - kavez na rubu grada - stepenice pred filozofskim fakultetom - Wembley. Drugo ne prihvaćam... i obavezno prvo na ćevape!!

Toni: Negdje u između ćevapa i Wembleya  rado bih iskoristio što više prilika za svirke jer, kao što Vale kaže, to je onaj najbolji osjećaj od svih koje susrećemo u čitavoj ovoj priči. Nadamo se i potrudit ćemo se da na valu ovog uspjeha na St-art festivalu pokušamo doprijeti do šire publike, želimo posjetiti i Zagreb i ostatak Hrvatske, a ne bi se žalili ni da odemo na ćevape u neku susjednu državu. Skupa s tim planiramo uskoro i snimanje novog materijala kako bi smo i ove novije pjesme mogli predstaviti novoj, ali i vjernoj staroj, publici.

Poznato je i ne baš preporučljivo beskonačno ponavljanje istih glazbenih obrazaca u karijeri jednog benda. Isto tako nas je praksa u bezbroj primjera naučila da je kontraproduktivno odlaženje u neke druge sfere koje nisu prva odrednica benda. Znam da je teško zadovoljiti publiku koja uvijek traži svježu krv kroz nove uspješnice, a naročito kritiku koja često sterilno hvali  nove glazbene odmake , a kudi nove projekte (albume) s prepoznatljivim zvukom. Kakvo je vaše mišljenje po tom pitanju, naime može li bend istovremeno i opetovano u isto vrijeme zadovoljiti i jedne i druge?

Goran: Pitanje je da li želi zadovoljit i jedne i druge. Što je standard današnje glazbe? Pogotovo ako se dotaknemo standarda u Hrvata te da li uopće želim/želimo postići te standarde? Nisam siguran da svi želimo piti iz mutne kaljuže pokraj ceste. Osobno uvijek tražim izvor čiste vode. Nekad na to me navode kritičari koji bi trebali bit svjetionik u magli, no često su izvor veće pomutnje. Hvaliti već sto puta prožvakane i ispljunute teme samo zato jer se objavljuju pod imenom nekog tko postoji duže vrijeme i ima iza sebe mašineriju koja to gura nikom ne pomaže. Sve bi to trebala bit umjetnost, način izražavanja. Ako je ukalupite i dovoljno standardizirate gubi svoju vrijednost, fantastičnost, mističnost.
A publika je danas toliko zasićena svim i svačim da zapravo samo traži nekog tko će iz njih izvući emocije. Da li je to smijeh, suze ili pak bijes neću ulazit. Pitanje je da li kad sve to more novih bendova/umjetnika/glazbenika prođe kroz filtere postavljene od one ružnije strane tzv. show business-a ostaje šačica ljudi sa umjetničkim integritetom ili pak ono što je podobno. Tako da mislim da nije stvar svježe krvi već da vjeruješ u ono što radiš i u ljude s kojima to radiš.

Vale: Postoje primjeri koji bi vječno mogli svirati po istom obrascu i gotovo uvijek bi držali i razinu kvalitete i interes publike ( Iron Maiden, AC/ DC). Mind Zoo je u biti spoj svega što volimo, meni osobno dozvoljava da se izrazim u više stilova i da ne osjećam potrebu za sviranjem u drugom tipu benda. Iako je više puta bilo polemike na ovu temu ( konstruktivne i manje konstruktivne, hehe) , mislim da ćemo i u budućnosti ostaviti dozu stilske slobode, ali da opet zvuči prepoznatljivo Mind Zoo-vski. Hoće li to biti dobitna formula ili promašaj ne znam, ali znam da publika prepoznaje svako foliranje i neiskrenost.

zenta 5

Sve je češća i izraženija pojava da mladi bendovi pjevaju na engleskom jeziku. Što je razlog u vašem slučaju: trend, bolja ekspresija ili nešto treće?

Goran: Prvenstveno smatram da je dosta teško izraziti se na hrvatskom jeziku i da publika ipak očekuje neku dozu inovativnosti, intelektualne igre riječi i na kraju vokabulara kojim nije baš da je svatko vičan. Na kraju krajeva, eto ako navedemo novi Severinin uradak gdje se ona žustro preispituje gdje će za vikend, to je na prvi pogled  onaj šok i nevjerica, onaj trenutak kad se zapitaš kako da pariram ovome? Evo komadić teksta:

Smaram se dugo, daj hladan Tuborg
Pa da vidiš kako lajem i skačem, kao Buldog
Kuda za vikend, a kuda za vikend, a kuda za vikend,
vikend, vikend, vikend, vikend, vikend, vikend
Kuda za vikend, a kuda za vikend, a kuda za vikend,
vikend, vikend, vikend, vikend, vikend, vikend

Nije to lako. Da je kojim slučajem Dobriša Cesarić pisao „Voćku poslije kiše“ u ovom trenutku sam siguran da bi se našla na dnu koša za smeće tj. ljutito bi se stiskao delete na tipkovnici.
Uvijek se sjetim riječi mog dobrog prijatelja „kako tamburaši nisu na engleskom, tako nije ni rock'n'roll na hrvatskom“.
(naravno svaka čast Majkama, Kojotima, Lauferu, Urbanu, Jinxima...).

Toni: Hahahahahaha, moram pohvalit Goranovu skromnost i osjećaj da neke stvari jednostavno ne možemo nadmašiti, hahahaha. Ako ćemo ozbiljno, s moje osobne strane engleski jezik dolazi prirodnije u nekom glazbenom smislu, jer sam svakodnevno izložen glazbi koja je većinski na engleskom jeziku. Daleko od toga da nema odlične hrvatske glazbe, jer je stvarno ima, od 60-ih godina prošlog stoljeća pa sve do danas u svim žanrovima. Jednostavno smo izloženi glazbi na engleskom jeziku i svjesno i nesvjesno upijamo utjecaje pa mislim da je to glavni razlog. Svakako smo i razmišljali o nekim pjesmama na hrvatskom jeziku, ali hoćemo li to realizirat i kada, još ne znam,

U usporedbi s drugim bendovima koji se nalaze u sličnim situacijama kao i vi, što bi naznačili kao komparativne prednosti?

Vale: Stilska raznolikost, ali prepoznatljivost zvuka, suveren i energičan live nastup, dinamička zanimljivost.

Goran: Dado... Ne dozivam ga, već je to moj odgovor. Dado...

Toni: Hahaha, da, malo koji bend ima toliku dozu prijateljskog nasilja u bendu. Nema ništa bolje nego kad Dado odlazi s probe, a mi još nešto sviruckamo, pa se on pobrine da nam provjeri stanje rebara i lopatica, hahahaha.

I na samom kraju, kakvi su vam realni planovi, ali i vaša osobna očekivanja?

Vale: Vječna težnja za izražavanjem i glad za novim idejama, nadam se što duže vremena s ovim ljudima.

Toni: Pa želimo iskoristiti ovaj uspjeh da dobijemo još svirki, da proširimo publiku i da bend i našu glazbu podignemo na još višu razinu. Uskoro krećemo  snimati novi materijal, tako da posla svakako ima. Naravno da bi smo htjeli svirati na velikim pozornicama i u prepunim klubovima i u konačnici od glazbe pokriti financijske obveze u životu, ali za sve to treba svaki nastup, bez obzira koji je, odraditi najbolje moguće i dati sve od sebe samo se tako može dalje napredovati i smatram to dugotrajnim ključem za uspjeh. Oni koji su bez iskustva malih nastupa odmah skočili na velike pozornice nisu bili dugog životnog vijeka. Nažalost, glazba više nije sama dovoljna da se napreduje i dođe korak dalje, tako da svakako planiramo ojačati sebe na nekim drugim područjima, primjerice marketinga i organizacije, kako bi smo lakše našu glazbu i naš trud predstavili što većem broju ljudi.

Goran: Realni planovi? Paaaa... proslavit pobjedu na ST@rt-u pivom iz Studenca kod garaže za probe, a osobna očekivanja da neće stat na jednoj...
Ha mislim da se ne smaram dugo... kuda za vikend, ikend, ikend, ikend, ikend, ikend....

Toni: A da, može i pivo za početak...