Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

aerodromAko netko ne zna tko je Jurica Pađen, sigurno zna za njegove pjesme jer su svuda oko nas – na radiju, televiziji, serijama, filmovima. Pjesme se čuju u kafićima, frizerskim salonima, shopping centrima, autobusima, a odnedavna i u tunelu Grič na izložbi. Prošli tjedan Aerodrom je izdao video za pjesmu „Ja te jednostavno volim“ pa smo tim povodom razgovarali s Juricom o novoj pjesmi i nekim sasvim običnim pričama.

Jurice, kako si?
Kad ne mislim super sam.

Kako je to biti kad se ne misli?
Probaj, moraš to probat. Izuzetno iskustvo.

Je li postoji tečaj ne mišljenja?
Kod mene, da!

Koliko je sat?
Very cheap, very fine!

Znači držiš tečajeve - mozak na pašu?
Tako je, da!

Super! Pogledala sam tvoj novi spot za pjesmu „Ja te jednostavno volim“?
Je l' dovoljno blesav da uspije u Hrvatskoj?

A fale mi neki dekoltei, minjaci i tak…
Al dobro, zato je blesav, na super način, s pomakom.

Znači kad se stavi neki dekolte, onda je to pametno?
A to je već nadogradnja, to je stiliziranje, tu stilisti već rade, garderobijeri… Mi smo onako došli, sjeli u auto i provozali se.

Da, imate i radio koji baš nije dobar…
Niš' ne štima u spotu i to je sjajno!

Kad ste shvatili da ništa ne štima onda ste se krenuli smijati k'o budale…
Upravo tako! Lišili smo se pretencioznosti. Mislim da je to velika stvar. Iako uvijek neka pretenzija postoji, ali ono, ako je baš izražena ili ako je ona glavni pokretač, onda nije dobro. Četiri tipa koja se voze u autu, u jednom kadru sve. Moram reći da su video radili naši provjereni i pouzdani i vrlo maštoviti Ljubo Zdjelarović i Raul Brzić. Oni su naša stalna ekipa koja radi s nama već petnaestak godina. Ljubo ima producentsku kuću „Kinoteka“ koja je snimila film ZG80 i koji je pobr'o nagrade. Trailer je pobrao Zlatnu arenu, a u jednom je btw moja pjesma „Stavi pravu stvar“. Ljubo uvijek ima neiscrpan fond ideja i ovaj put smo se svi oduševili jer je prilično kratko trajalo snimanje. Mrzim snimati spotove jer ne volim glumiti, ne volim čekati, ne volim ponavljati istu scenu a pritom ne sviraš nego… U svakom slučaju puno više volim biti na bini i svirati ili u studiju. Video me asocira na Blues Brothers i film „Noć na zemlji“ Jima Jarmuscha. Pjesma izlazi za Croatiu Records. Neki dan je na CMC TV bila premijera.

Prvi put sam čula tu pjesmu u Slavonskom Brodu i čini mi se da je lijepo prihvaćena.
Je, čini mi se da se sviđa ljudima na prvu jer je jednostavna a ima i dubinu određenu. Ima priču za koju mislim da je bitna. Možda na neki način može pomoći ljudima da oslobode osjećaje u sebi. Pričam o svom nekom osobnom iskustvu i znam da su meni pomagale druge pjesme koje su pričale o nečemu što ja osjećam a nisam to mogao artikulirati. Ili kad slušaš kao konzument, ne moraš ići psihijatru. Glazba je umjetnost općenito, ali i najbolja psihoterapija.
Uglavnom, to je naš novi singl nakon „Od sutra ne pušim“ i „Ispod tuša“. Idući album na kojem radimo će biti bazičniji jer prošli album „Taktika noja“ će ljudi skužiti  za 30 godina onako kako treba. Jer generalno sam primijetio da su pjesme Aerodroma ispred vremena. To nije moj umišljaj ili moja prepotencija. Pretprošle godine sam imao dvije pjesme među 50 najemitiranijih u regiji. I to na 18. (Obična ljubavna pjesma) i 33. mjestu (Fratello). Stare su preko 30 godina. Od svih pjesama ikad napravljenih, uključujući i ove nove. Sada te pjesme vrte više nego ikad. To potvrđuje moju teoriju. Da su pjesme bile ispred svog vremena ako zadovoljavaju današnje vrijeme. Imaju energiju u sebi, imaju duha. Glupo je to reći za svoju pjesmu, ali praksa te uvjeri u to. Drugačije bi bilo da ti pričam o tome a ti ne znaš niti jednu pjesmu jer ih nema na radiju, ali ovo su nekakvi realni materijalni pokazatelji, statistički upotrebljivi. A ti izračunaj koliko je pjesama snimljeno. Godišnje se u Hrvatskoj snimi oko deset tisuća pjesama.

Divim se vama muzičarima na idejama. Toliko je melodija oko nas, toliko pjesama... kako uopće uspijete napraviti nešto novo?
Ovu pjesmu sam sanjao, ovu zadnju - Ja te jednostavno volim - sanjao sam da mi Štulić svira tu stvar. Izlazio sam iz nekog tunela i Johnny s gitarom u pol 4 ujutro.

Izlazio si iz tunela Grič?
Nije bio tunel Grič, ali sam sanjao nekakav tunel, a možda to i je bio taj tunel u kojem sam bio. Jer evo, u tunelu Grič je moja pjesma kao izložak u povijesti grada Zagreba. Audio izložak. Morat ću tražiti spomeničku rentu od Ministarstva. Znači netko ju je uzeo da predstavlja grad Zagreb u osamdesetima, to je ipak neka vrsta priznanja.

A samo je „Obična ljubavna pjesma“...
Da, ali evo, i kao sasvim obična je izborila svoje mjesto. Htio sam reći da sam sanjao da mi on svira tu stvar i da mi se jako dopala melodija. Probudio sam se i odem i snimim je i odem ponovo spavat. I normalno da je se ujutro uopće ne sjećam. Da je nisam u tom trenutku išao snimiti, da se nisam probudio ne bi bilo te pjesme. Onda sam je završio. Napisao sam tekst i snimili smo je. Rekao sam ovo i Johnnyju pa me je pitao hoću li ga potpisati ispod pjesme.

Pa blago tebi! Ti imaš „proroke“ u snu!
On je guru čisti! Štošta je on rekao pa su svi mislili da je smiješan, a na kraju se pokazalo da je bio vidovit.

Iz koje je godine „Stavi pravu stvar“?
Iz 1981. Jučer idem na tehnički pregled s autom i svira moja pjesma unutra.

Pitala sam te za ovu pjesmu zbog teksta. Žena koja si piće plaća sama.
Pa kužiš, to je to. Trideset godina ispred vremena su. Ili idemo unazad? Iako, primijetio sam da sve što je u svom vremenu bilo avangarda uvijek je avangarda. Recimo Hendrix. Da se danas pojavi Hendrix onakav kakav je bio i danas bi bio avangarda, čak veća nego onda. Mora da svijet ide unazad – mentalno. To su mi neki pokazatelji. Nemam pojma ja, nisam znanstvenik, ja po instinktu radim najviše i u životu se tako orijentiram. Ako dođem na raskršće i mogu lijevo ili desno i nema nikakvog znaka, nikakve garancije, ničega. I onda dvije ptice prolete lijevo i ja krenem lijevo jer je to bio znak. Kroz jedan anegdotalni pristup tipa ovoga funkcioniram.

Meni se jako sviđa „Od danas ne pušim“.
Od sutra, od sutra!

Od sutra, pardon! Jako volim zajebantske stihove.
Ma nema ih! Svi plaču, svi kukaju, svi umiru! Mi smo nacija koja ima nekrofilsku crtu. I stalno se sažalijevamo, stalno mislimo da nas je netko zajeb'o, a sami smo se zajebali. Kad čovjek shvati da je sam kriv za ono što mu se događa, onda može krenuti naprijed.

To je to! Kod nas nitko ne želi prihvatiti odgovornost. Za sve nam je netko drugi kriv.
Tako je! I dokle god imaš takvu psihologiju, ti si u kurcu. I zato ja volim te provokativno zajebantske tekstove, nepretenciozne, po ljudskoj mjeri.

Isto kao „Pjevam ispod tuša“. Tko ne pjeva ispod tuša?
Upravo to! A ima smiješno malo pogleda. Očito ima puno inteligentnijih i zanimljivijih pjesama. Ali to ne govori o pjesmi nego o nama

DSC 0191

Još me je nešto oduševilo u Brodu kod tebe. Ti si naime cijelo vrijeme gledao bendove. Neke muzičare nit ne vidiš dok ne stanu na binu, a ti si ih cijelo vrijeme gledao na bini.
Prvo, zanima me što se događa. Drugo, radije gledam ljude koji nešto rade na bini. Meni je lijepo gledati ljude koji dobro rade svoj posao - od majstora koji postavlja pločice pa do ljudi koji su na bini. Uživam kada netko napiše dobar članak, kada netko snimi dobar film, uživam to pogledat. Uvijek idem s najboljom namjerom. Nekad se i razočaram, ali nikad ne idem podozrivo. Svakome dam šansu. Znalo mi se dogoditi da neke domaće filmove u videoteci, dok ih je bilo, posudim, uredno platim, pogledam i onda nakon deset minuta izvadim kazetu jer nemrem to gledat. Ali sam platio i dao čovjeku priliku da me odfura u svoj film. Sinoć smo gledali „Dobar, loš, zao“. To je remek djelo a bilo je pljuvano u vrijeme kada se pojavilo. Ljudi nisu shvatili a kritičari su to s takvim podsmijehom dočekivali. Danas je Sergio Leone učitelj Tarantinu, Rodriguezu itd.

Je li ti se netko svidio od novijih bendova?
Bang Bang odlično zvuči.

U Brodu si imao majicu s bananom a ja nisam znala što znači da banana. Duguješ mi priču o banani.
Da, to sam te jako prekorio. Kao prvo, banana je puna kalija, korisno voće, energent dobar, zdrav...

To je obična priča?
Ne, to je jedan od prvih avangardnih, kultnih omota za album. Album je od Velvet Underground, a pošto se Andy Warhol s njima družio i na neki način ih i lansirao, na tom omotu je banana. Čovjek je banalnost uspio pretočiti u umjetnost. Stao je iza toga. Kao što dva kamena mogu biti umjetnost ako ih postavi Picasso jedan drugom nasuprot i ako on svojim stavom stoji iza toga. Bitan je stav, bitna je ideja. To je ideja za biennale. Volio sam ići na biennala u Veneciji jer to na neki način otvara širinu kuta gledanja, kao i zen. Zen je dobar jer te upućuje na neočekivane situacije, da stvar pogledaš iz jednog kuta iz kojeg nitko ne bi. Takva se umjetnost prezentira na biennalu. I to je zapravo - uzeti jedan banalan predmet i staviti ga u jedan novi kontekst. To je Andy Warhol napravio s tom bananom. Onda je uzeo i juhe Campbell pa je i njih omasovio, pa Merlinke. Nešto što je bilo svima pred nosom postao je dio njegovog izraza. Postao je jedan od najvećih umjetnika 20.st. Takve stvari me zanimaju. A isto tako kad je počinjao i kad je bio najaktivniji vrlo slabo su mu se slike prodavale. Danas mu slike vrijede milijune dolara a u ono vrijeme je to bilo nezamislivo. Čitao sam sad da je netko pronašao njegovu sliku, Dylan ili Springsteen... (op.a. Alice Cooper) i to sad vrijedi strašno. Očito da ako si ljudima dostupan, nisi nešto. Više cijene ono što ne mogu dobiti. To je općenito ljudska osobina koja ljude udaljava od suštine nekakve. Posljedica toga je da su ljudi tužni zbog onog što nemaju, a nisu sretni zbog onog što imaju.

Da je postojao facebook u vrijeme kada si se počeo baviti glazbom, bi li to vodio onako transparentno, koga si sreo koji dan, pa se naslikavao, pa pisao što si sanjao, da jednog dana imaš neke facebook memoare ili bi držao takve stvari za sebe?
Ja osobno nemam facebook. Time sam ti sve rekao. Ima ga bend jer je to danas način komunikacije i promocije. Lijepo je dijeliti s ljudima. Podijeljena tuga je manja možda, ali mislim da uvijek mora postojati jedna doza misterije, da razmišljam šta ona sad radi. A ne da znam da ona sad brije noge ili da je s prijateljicama na kavi ili upravo kod frizera ili u šopingu sa sto onih vrećica ispod ruke. Daj mi da maštam, di je ona sad. Možda pali mirišljive štapiće i tamjan, sluša moju pjesmu, meditira... Zamisliš nešto bolje nego što je. Vidim cure grabe po ulici, pričaju ono sa takvim žarom i poslanjem koda u najmanju ruku razmjenjuju izvještaj s burze, a zapravo „čuj, tamo su ti super one hulahopke“... a piče po ulici da imaš osjećaj da rješavaju ukrajinsku krizu, takav je izraz i takav je gard. Kad ne bi čuo šta pričaju možda bi zamišljao da stvarno rješavaju ukrajinsku krizu. Ovako kad čuješ da priča o hulahopkama, hm, dobro...

A nemaš nikakve svoje memoare? Vjerujem da bi bili zanimljivi jer imaš prebogatu karijeru.
Htjeli su mi ljudi čak pisati biografiju, imao sam ponude. Ali mislim si, kaj, koga da zabavljam? Meni to iziskuje puno vremena, ipak se to mora posložiti. Možda jednog dana nešto napišem, ali sumnjam da će to biti autobiografija. To bi trebala biti zbirka dobrih anegdota jer sam imao sreće puno poznatih ljudi upoznat, družiti se s njima. Imam brdo zanimljivih priča. Na tu foru jedino.

jurica foto

Dijelimo li istu teoriju, da što je veći bend, što su ljudi poznatiji, da su kao osobe normalniji?
Apsolutno! Iskustvom sam došao do toga. Ovi neuspješni su nadrkani, ljuti na sve i ništa im nije dovoljno dobro, a što su ljudi uspješniji, na neki način su opušteniji i normalniji jer su pametni u principu. I ne samo to, realizirani su, što je vrlo bitna stvar. Nemam ništa protiv uspješnih ljudi. Nemam zavisti. Jedino gdje moja zavist ide je kad netko napravi super pjesmu. I onda čujem tu stvar i mislim si: „Jebote, kako mu je to palo na pamet! Otkud mu to?!“. Ono na materijalnom nivou, na vlasništvu, to me uopće ne interesira. Drago mi je da čovjek ima. Volio bih da svi imaju više od mene jer si onda siguran da te nitko neće orobiti, da te nitko ne mrzi i da ti nitko ne šalje lošu energiju.

Reci mi molim te za kraj, planovi za Aerodrom, što se radi?
Za sada nemamo nikakvih svirki u planu. Radimo na albumu. Napravio sam poprilično pjesama pa ćemo vidjeti koje ćemo uopće raditi i koje ćemo snimiti. Zabavljam se s tim, jako me to ispunjava. Volim svirati, čitati, pogledati film. Znači sada smo u toj fazi, ovo je treći singl s tog budućeg albuma. Računam da ćemo možda još dva singla izdat i onda cd. Pa kom opanci a kom obojci.

A onda svirke...
Da, onda bi mogao i koji koncert uletit, da, vidjet ćemo. Samo da je zdravlja. To je najbitnije. Sve ostalo može i ne mora.