Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

3

U samo pet godina od svog osnutka, ova petorka iz Umaga uspjela je osvojiti hrvatsku, ali i inozemnu publiku. Manntru je žanrovski teško opisati, jer osim metala i hard rocka, u njihovoj glazbi su snažno prisutni i hrvatski folk i etno elementi. Njihova tipična pjesma uključuje teške električne riffove te melodijsku pratnju koju čine gajde, dok ritam sekcija, osim akustične gitare, uključuje i mandolinu, ali i elektroniku. Vokale čini snažan muški rock glas, no često uz klapsku ili etno vokalnu pratnju. Tako su na njihovim pjesmama gostovali pjevači narodne glazbe kao što su klapa Neverin, kao i pjevački sastav Vokalisti Salone. Sve to zajedno na papiru zvuči dosta neobično, no Manntra je uspjela iz ove mješavine stvoriti originalan i prepoznatljiv zvuk koji uhu zvuči privlačno i zanimljivo. Svirali su po cijeloj Hrvatskoj, ali i Europi, uključujući daleki St. Petersburg u Rusiji. Iza sebe imaju dva albuma, a upravo je izašao i treći, “Meridian”. Mantra je također jedan od finalista ovogodišnje sezone festivala Karlovačko Rock Off, na koji su se prijavili singlom “Ne laži”, a nastupaju na riječkoj Harteri 30. rujna.

Možete li ukratko predstaviti svakog od članova vaše grupe? Kako je Manntra nastala?

Manntra je nastala 2012. miješanjem rock muzike s tradicionalnim hrvatskim instrumentima poput gajda, sopela i slično te elektroničkom podlogom. U početku smo bili u troje, pa četvorka, pa se sastav malo izmijenio pa smo sad na kraju petorka. Tu su Andrea Kert na bubnjevima, Maja Kolarić na basu, Boris Kolarić na gitari te gajdi, Filip Majdak na gitari i akustičnim instrumentima te Marko Matijević Sekul na vokalu.

Upravo ste objavili novi album, “Meridian”. Što je kod albuma novo, osim glazbene postave?

Pristup. Pošto smo se iz male provincije preselili u Zagreb mogli smo vise eksperimentirati, mogli smo imati goste poput Stjepana Večkovica iz Lada na gajdama i ostalim tradicionalnim instrumentima, također razne KUD zborove, puno više organskih elementa i jako malo elektronike ovaj put. Tako nas je put odveo u nešto što smo prije već htjeli učiniti, ali nismo imali priliku ni mogućnosti. Velika stvar je bila što Marko ima u Zagrebu studio i da je to prvi album Manntre koji nije produciran i snimljen u hodniku njegove kuće ili miksan u njegovoj sobi na krevetu.

Među instrumentima koje koristite su gajde i mandolina, što su vrlo nekarakteristični rock instrumenti. Kako ste došli na ideju ovakve glazbene kombinacije - zapravo ideje balkanskog rocka?

Nije balkanskog, nego baš hrvatskog. Je da se ti instrumenti koriste u cijeloj Europi na ovaj ili onaj način, ali mi koristimo baš naše mihove, gajde i ostale instrumente, što nas čini jedinstvenima. Ideja je nastala slušajući jedan njemački bend prije pet godina koji se zvao i zove se In Extremo. Danas odlazimo često s njima na turneju... Život nekad stvarno zna biti smiješan i nepredvidljiv.

Tko radi na čemu kod pisanja glazbe? Tko je zadužen za glazbu, tko za tekst, tko “šefuje” u studiju?

“Meridian” je potpisao većinom Marko Matijević Sekul sa Zoltanom Lečeijem (bivši basist) i Markom Purišićem (bivši gitarist), ali su se tu našla i neka nova lica nove Manntre da daju svoj doprinos poput Borisa Kolarića (koji je ko-autor na pjesmi “Snaga”, koja je ove godine bila na Zagrebačkom Festivalu te “Pakao ili raj”).

Pošto sami snimamo i produciramo (pretežito Marko) sve se odvije nekako jednoglasno i brzo. Imamo jasnu viziju di želimo neku pjesmu postaviti i kako želimo da to zvuči već na samim probama pa dobijemo brzo ono što želimo i u studiju.

Čime se bavite osim muziciranja?

Većina nas može reći da konačno žive od glazbe što direktno ili što indirektno i to je jako bitno za težak i izazovan iskorak.

Što je u vidu nakon “Meridiana”?

Turneja po Njemačkoj u dva dijela upravo povodom “Meridiana”, festivali na ljeto te onda lagano rad na novom albumu.

Na popisu budućih gaža vidim da je veliki broj njih zapravo van Hrvatske, u Njemačkoj. A i inače ste svirali po cijeloj Europi, sve do Rusije. Kolika vam je publika vani, naspram domaće publike? Koliko vas znaju tamo?

Danas možemo konačno reći da imamo više ljudi u svijetu koji znaju za Manntru nego doma. To nas čini jako sretnima te otvara puno vrata za koje smo mislili da nikad nećemo moći zbog jezika. Na kraju ispada da je hrvatski upravo prednost, a ne mana na stranom tržištu, ali tu je i specifičan zvuk koji pali u sjevernim zemljama gdje su nas odmah prigrlili poput upravo Njemačke i Rusije.

Zašto ste se prijavili na Karlovačko Rock Off?

Jer je to jedina platforma koja želi pomoći rock glazbi u Hrvatskoj te na taj način želimo biti dio nje.

Što očekujete da bi glavna nagrada Rock Offa - snimanje tri singla i videospot - kao i ostale nagrade, učinila za vaš bend?

Manje glavobolje.

Mislite li da su projekti kao Karlovačko Rock off stvarno efikasni u promicanju rock i alternativne glazbe u Hrvatskoj u dugoročnom smislu?

U dugoročnom jesu. Kakav će rezultat biti na kraju te priče i ako će se nešto promijeniti nije ni do samog festivala, koliko je do njegove ponude i trenutka na kolektivnoj svijesti.

Zašto ste za Rock Off poslali baš pjesmu “Ne laži”?

Jer ima harmoniku i rock-metal gitare. Sviđala nam se ta kombinacija te ima upečatljiv refren, svakako.

Što bi preporučili drugim bendovima i ostalim glazbenicima koji razmišljaju o prijavi na Rock Off ili se žele prijaviti, ali nisu sigurni kako se najbolje predstaviti?

Neka prestanu razmišljati. Muzika ne zahtijeva previše razmišljanja, nego akcije. Neka se prijave i kažu o sebi na svoj način ono što imaju za reći.