Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

Iako je mnogima ostala u sjećanju kao sudionica talent-showa "Hrvatska traži zvijezdu", Carla Belovari svoj je glazbeni put odlučila graditi ne oslanjajući se previše na trenutnu slavu koju joj je donio, već je karijeru krenula podizati ispočetka, školujući se. Nedavno je i objavila svoj debitantski album "Soul na ranu", a za nas je progovorila o svojim početcima, zamkama glazbene industrije, utjecajima, novom albumu i drugim temama vezanim i nevezanim uz glazbu.

Mjereno normativima glazbene industrije, mnogo je vremena prošlo od tvog nastupa u televizijskom glazbenom talent-showu, gdje si se predstavila javnosti kao pjevačica. Album "Soul na ranu" jest najljepši odgovor zašto je prošlo tih čak, ako se ne varam, osam godina, ali imaš li osjećaj da si mogla "pogurati" stvari i ranije? Kakav je uistinu bio put od zavodljivog TV-spektakla do zbirke autorskih pjesama?
Sedam godina je prošlo od izlaska moje prve autorske pjesme "Otići na vrijeme" i tek je nakon te pjesme u razgovoru bio cijeli album. Ta je pjesma, usprkos svim mojim, a i tuđim očekivanjima, imala odličan odjek i izvrsnu radijsku rotaciju pa smo tako valjda svi "povjerovali" u mene - pa tako i ja sama. To me nagnalo na to da album u potpunosti bude moj rukopis, naravno uz pomoć nekih dragih ljudi. Sigurno se finalni izlazak mogao dogoditi i ranije, no dogodio se i život, kako ja kažem. No, ionako su nam svi koraci već izbrojani, tako da vjerujem da je sve došlo baš u pravo vrijeme.

Bi li, u svjetlu nekih (rijetkih) uspješnih pjevačkih realizacija, ali i cijelog niza nada potonulih u zaborav, novim, mlađim pjevačkim talentima preporučila prijavu na neki glazbeni talent-show?
Za mene je sudjelovanje u takvom showu u početku bila "interna fora" mojih sestara Ane i Nine i mene, a kasnije se ispostavilo da je cijela produkcija i, naglasila bih, umjetno stvoren hype televizijske produkcije veliki stres od kojeg sam naposljetku dobila i zdravstvene probleme (tjekom showa dobila sam upalu pluća). Taj je tempo snimanja i reproduciranja tuđih pjesama jednostavno sulud i nerealan, a instant "slava" jer su te ljudi tjednima gledali na televiziji kako, ponavljam, pjevaš ili u najboljem slučaju interpretiraš već otpjevane tuđe pjesme, dvosjekli je mač na koji su se, znam iz prve ruke, porezali mnogi. Tek se nakon showa moraš dokazati i podvrgnuti zahvatu borbe protiv zlih glasova da si "samo jedan u nizu iz tih glupih showova". Ne bih to preporučila nikome, a u protivnom bih preporučila ozbiljnije glazbeno obrazovanje; i ja sama sam sudjelovala tek nakon završene glazbene izobrazbe (završila sam glazbenu gimnaziju u Njemačkoj). Sve u svemu, to je jedno iskustvo koje me svakako usmjerilo.

2

Ostavimo po strani sad TV-spektakle... "Soul na ranu" na prvu kao cijeli album sugerira da je u pitanju vrlo osoban, intiman rukopis. Autorica si svojih pjesama; kako uopće nastaju pjesme Carle Belovari? Krećeš od teksta ili od glazbe, osjećaja i teme ili nekakvog željenog glazbenog ugođaja...?
Nastajanje svih pjesama je individualno, tako da nemam neki recept za pisanje glazbe. Nekad je početak tog procesa jedan stih, jedna fraza, jedan osjećaj... Nema smisla pokušavati objasniti stvaranje glazbe jer je inspiracija nešto što se ne može opisati riječima. U svakom je slučaju glazba kao neki filter mojih osobnih osjećaja i način da ih procesuiram, proživim i naučim nešto iz njih.  

Postoji li neka tema ili teza za koju bi se moglo reći da čini osnovnu crtu svih tvojih pjesama?
Odrastanje i sloboda, dakle razumijevanje života u smislu nekog dubljeg značenja. Smatram da je svaki glazbenik svoj talent dobio kao dar i da svojim muziciranjem čak i ima obligaciju napraviti nešto od svog talenta i vratiti trostruko, peterostruko, pedeseterostruko. No, u trenutku kad izgubiš onaj djetinjasti žar za glazbom trebao bi se malo udaljiti od nje i ponovno pronaći tu žar. U pjesmama pričam o ljubavi, o opraštanju, otpuštanju, slobodi, miru...

Ne skrivaš da ti je vjera vrlo bitan segment života, ali i stvaralačkog rada. Koja bi od pjesama s albuma možda ponajprije zrcalila tu činjenicu?
"Bilo bi lako" moj je osobni gospel. Kad sam napisala tu pjesmu, nisam ni znala o čemu se radi, jednostavno je takva izašla, u vrlo kratkom roku cijeli tekst. U to sam vrijeme bila jako tužna, potisnuta, čak i depresivna, ništa nije imalo smisla i još me pogodila i teška bolest. Kada sam onda konačno shvatila što me to nagnulo na ovu pjesmu, napisala sam i zadnji refren, koji čini svojevrsni novi početak u mom životu. Shvatila sam da nisam više sama, da ne moram baš sve sama, da postoji netko tko brine za mene u duhovnom smislu i da zbog upravo tog "Nekog" uopće i pišem pjesme. Ukratko, pronašla sam svoj identitet i tako svoju slobodu jer znam da u tom Duhu radim sve što radim.

4

Glazba – ovakva glazba – dolazi od talenta i upornosti, od slobode stvaranja. To, kao i svaka sloboda i dar, povlači i odgovornost. Kako ti gledaš na to? U kojoj mjeri ti je ta odgovornost navigacija pri pisanju i pjevanju, vjerujem i pri svakom javnom nastupu i djelovanju?
Oduvijek i u svakom stoljeću glazba je bila izražavanje i zrcalo društvenih, socioloških i kulturoloških fenomena. Ljudi su se nalazili i zajedno stvarali, unosili su svoje ideje i dobili produkt koji je dakako imao odjek u publici. Svaki društveni pokret ima "svoju" glazbu, ponekad su se rodili cijeli novi žanrovi. Recimo pjevanje crnakih robova početak je Gospela, Bluesa, Jazza, Soula, Popa... Danas ljudi nisu ni svijesni koju odgovornost glazba donosi, puno puta se glazbenici kompromitiraju kako bi zaradili (koliko sam samo puta čula rečenicu "Nema ti tu para!"), što isto razumijem u neku ruku jer svi moramo plaćati račune, a glazbena je industrija sve samo ne glamurozna. Ja sam sve ovo vrijeme radila razne poslove, predavala njemački, prevodila, sinkronizirala... i sretna sam što nikada nisam napravila pjesmu isključivo zbog novaca. Naravno, bilo je pokušaja raznih ljudi da "malo samo prilagode" moj zvuk, no srećom, te sam pokušaje prekinula na vrijeme. Upravo odgovornost koju mi glazbenici imamo razlog je mojoj muzici - znam da je glazba najutjecajniji medij i da se od početka svijeta koristila za manipulaciju ljudima. Svojom glazbom, bilo u studiju ili na koncertima, želim doprinositi pozitivnom pogledu na život, obradovati, ohrabriti. Znam da sam u tu svrhu dobila taj dar i želim se tako zahvaliti. Nažalost, kao što rekoh, mnogi su izvođači - usudim se reći - zaslijepljeni slavom i novcem pa vjerujem da ni ne znaju što čine. Drugačije si neke tekstove, pjesme i performanse, pritom mislim i na domaće ali i na inozemne, ne mogu objasniti.

Neke pjesme, poput "Mome Bratu", djeluju posebno osobne. Kako doziraš to ogoljavanje onoga što proživljavaš iznutra i daleko od pozornica i javnosti? Koliko si zadovoljna onim što si tekstualno postigla na albumu?
Ta je pjesma posebno bitna za moju obitelj s majčine strane, s kojom sam iznimno povezana i koja mi je usadila hrabrost za tim "ogoljavanjem" emocija. Mislim da svaki čovjek proživljava slične emocije tijekom života, a ja nisam "ledena kraljica" i nije me sram toga. Štoviše, kad se otvorimo i pokažemo ranjivost, tek postajemo neizrecivo jaki. Poniznost je prvi korak do potpune slobode. Svi su tekstovi autentični, neki su pomalo lirični, neki "in your face", neki šaljivi... Svi su moji, i to su sve nijanse moje osobnosti.

"Soul na ranu" donosi zavidnu listu suradnika. Kako je došlo do, primjerice, Belanove gitare na "Nama najbolji" ili klavira Matije Dedića na "Melodiji"? Jesu li te pjesme već bile više-manje gotove prije njihova dolaska ili...?
Sve se dogodilo vrlo jednostavno. Obje su pjesme već bile praktički gotove kad smo producenti i ja zaključili da bi bila dobra ideja pozvati goste. Matija mi je posebno inspirirajući glazbenik i oduvijek sam htjela raditi s njim, a Melodija je baš jako osobna pjesma i odmah sam znala da će Matija svojim sviranjem dati posebnu čar cijeloj atmosferi. A "Nama najbolji" je produkcijski bila u stilu 60ih, pa sam se sjetila Belanovih početaka i pitala bi li se htio pojaviti samo na gitari.

3

Očito je, ne samo iz naziva albuma, da je soul glazba u kojoj se najbolje osjećaš i snalaziš. Listu uzora vjerujem da možemo povući od Arethe Franklin do Amy Winehouse... Dopuštaš sebi mogućnost da se u daljnjem radu – možda već i u koncertnim verzijama postojećih pjesama – žanrovski okviri prošire? Dosta je već, zapravo, naznaka na ovom albumu, tu je, uostalom, i vokal koji može praktički sve... Ima li žanrova u koje se nikako ne bi mogla ili htjela upustiti?
Volim i slušam Soul, Gospel, Rhythm and Blues, Funk, Jazz, Hip Hop... No slušala sam sve i svašta, jer smatram da "glazbeni fašizam" ne vodi inovaciji. Međutim, postoje neki žanrovi s kojima se uopće ne mogu sprijateljiti i takvu muziku iz odgovornosti prema sebi i publici ne bih ni slušala ni stvarala.  Uvijek kažem - "garbage in, garbage out". Želim slušati i stvarati muziku koja je uplifting, potiče pozitivne emocije, osobni rast, koja budi nadu. A te vrijednosti ne mogu pronaći u primjerice Turbofolku ili čak i u kod nas popularnim "polu-cajkama", ni u Death ili Heavy Metalu, Technu i tako nekim vrstama glazbe... Ne mogu sebe uopće zamisliti u takvom ruhu, i sa sigurnošću mogu reći da me nikada nećete čuti (ni vidjeti) u tom izdanju.

Koliko su ti važne kritike i koliko ti se čine pouzdanima, pa možda i relevantnima (bar po publiku) u vrijeme poplave portala koji se glazbom u užem ili širem smislu bave?
Konstruktivna kritika je jako bitna, i volim čuti dobronamjeran savjet s kojim mogu onda dalje raditi. No, količina mržnje i bezobraznih komentara općenito na internetu je zapanjujuća. Rijetko uopće čitam komentare i sretna sam što ne spadam u kategoriju "zvijezda" kojima se komentira isključivo izgled i to na komprimitirajuće načine. Bilo je doduše na mom facebook profilu i stranici svakojakih "zalutalih" komentara i poruka u inbox, no to mogu samo ignorirati ili ako mi je baš gnjusno, obrisati. Jako mi smeta vulgarnost i ne toleriram odvratne seksualne komentare, a nažalost se u našem društvu očito to smatra uobičajenim, a neke žene svojim fotografijama još i potenciraju takve komentare.  Međutim, sudeći po Youtube-u, recenzijama i Facebooku općenito, ljudi itekako prepoznaju srž koja pokreće moju glazbu i mene, tako da sam, hvala Bogu, donekle oslobođena takvih ispada.

5

Gdje vidiš svoju publiku, odnosno, za koji dio hrvatske scene osjećaš da ti je blizak? Kako općenito gledaš na našu glazbenu scenu danas?
U svojim pjesmama pričam priče, i na koncertima vidim da ljudi pozorno prate što imam za reći. Svjesna sam itekako da je moja publika mala, ali mi daje toliko ljubavi da vrijedi za cijele arene. Moje su pjesme pjevne, melodije i tekstovi nisu previše "zabrijani", ali imaju - nadam se - za svakog neki dublji smisao. Trudim se biti bliska ljudima i raditi kvalitetnu glazbu koju će razumijeti i veća publika, a da pritom i meni bude lijepo. Ukratko, to je jedna predivna sinergija. Što se tiče naše scene, mislim da se budi nova generacija predivnih i talentiranih glazbenika koja će napokon osvježiti glazbeni arhipelag u ovoj zemlji. Kad sam bila mala, mama mi je puštala glazbu 60ih, 70ih, 80ih... Nevjerojatno mi je koliko talenta ima u ovim prostorima i na što se sve svelo. Bit ću iskrena, kad upalim hrvatske glazbene televizije ili neke radio stanice (čast izuzecima), moja prva pomisao je da je to tužno. Sve je isto, svi se vrte oko jednog koncepta s kojim misle da će "uspjeti", svi podilaze... No, kao što rekoh, ima i predivnih novih bendova i glazbenika koji se bore i koji će na duge staze prevladati, nadam se.

Očekuje li nas kakva turneja po Hrvatskoj, možda i izvan granica, i što publika može očekivati od Carle Belovari uživo s bendom?
Planiram koncertnu promociju svog albuma s novim aranžmanima i gotovo "kazališnom" notom prepričavanja priča, a sve informacije možete dobiti na mojoj facebook stranici - kad dođe vrijeme. Do tada ima i nekih manjih, akustičnih koncerata kojim se veselim.

Čime puniš baterije u slobodno vrijeme i je li ga možda sada nakon objave albuma manje nego prije?
Nakon nekih teških vremena i borba sada je došlo vrijeme da radim isklučivo stvari koje volim i s kojima sam sretna. Okružila sam se predivnim ljudima s kojima uživam u svakom trenutku i radim na sebi i na svom glazbenom putu, napokon. Trenutno radim na novim pjesmama i obrazujem se dalje, što teorijski što produkcijski, a dugoročni cilj je da sama produciram cijeli album. U svakom trenutku u životu uživam i pokušavam izvući ono najbolje jer je jedan život i želim ostaviti trag zbog kojeg sam dobila talent i mogućnost bavljenja glazbom.

Hvala na razgovoru, uz želje da ovo bude tek prvi u nizu sjajnih albuma.
Hvala puno :)