Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Samuel Rohrer

Jedno od 'vrućih' imena na europskoj sceni improvizirane glazbe danas je Samuel Rohrer, 40-godišnji bubnjar koji iza sebe ima brojne nastupe po eminentnim jazz festivalima i suradnje s velikim imenima poput Laurie Anderson, Ricarda Villalobosa i Nilsa Pettera Molvaera. Povod intervjuu bio je njegov novi album za arjunamusic, 'Range of Regularity'.

Na koji način si osmislio svoj novi projekt?

Na albumu sam zapravo radio s akustičnim instrumentima i zvukovima te ih provukao kroz analogni delay i druge efekte. Nekad bi to učinio tijekom postprodukcije pomoću digitalnih plugin-ova.

Zašto si odlučio novi album snimiti kao samostalni uradak?

Oduvijek sam imao to na svojoj 'to do' listi. Važno je posegnuti duboko u sebe i saznati što možeš napraviti sam. Već radim na idućem ovakvom albumu.

Kako si pristupio zvuku?

Sve je bazirano na improvizaciji i intuitivnom sviranju. Nakon toga se ide na obradu i detalje te na dizajn zvuka.

Kako si se odlučio na stvaranje zvuka pomoću kombinacije perkusivnih elemenata i elektroničkih zvukova?

To je u prirodi mog sviranja. Jako sam dugo svirao uživo kao bubnjar s akustičnim bendovima, a počeo sam dodavati elektroničke instrumente prije desetak godina.

Kako pristupaš ritmu?

To je nešto vrlo fizikalno. Ako je ritam samo u glavi, nemam što s njime raditi. Kao izvođač ga moram zaista osjetiti kako bih ga mogao odsvirati.

Slušajući tvoj novi album, dobio sam dojam kako je to 'glazba s industrijskim naslijeđem'. Jesi li ti imao sličnu ideju?

Ne, nikako. Jednostavno, volim organički zvuk i, čak i ako je zvuk elektronički, uvijek sam usmjeren prema
akustičnim zvukovima.

Što te nadahnulo pri stvaranju ovakve glazbe?

Činjenica da dolazim sve više i više u dodir s elektroničkom scenom i njenim glazbenicima me prirodno
dovela do toga da napustim poznato glazbeno područje i okušam se u drukčijem polju.

Kakvo si iskustvo stekao radeći s glazbenicima drukčije vizije, poput Erika Truffaza, Nilsa Pettera Molvaera, Chrlesa Gaylea, Vincenta Herringa, Markusa Stockhausena, Ellisa Marsalisa, Wolferta Brederodea...?

Pa, bile su to vrlo različite situacije i uvjeti kroz zadnjih 20 godina. Imao sam i još uvijek imam sreće surađivati sa svim vrstama glazbenika u različitim okruženjima. Sve u svemu, učinilo me to vrlo fleksibilnim i raznovrsnim.

Koji je od tvojih suradnika najviše utjecao na tvoju kreativnost?

Nije moguće odgovoriti na ovo. Toliko ih je mnogo i toliko je mnogo divnih iskustava. Na kraju te zbroj tih iskustava čini glazbenikom kakav jesi.