A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Bloodline | 3:22 | ||||
2 | Vampiro | 3:14 | ||||
3 | Killer | 4:13 | ||||
4 | World Go Away | 4:02 | ||||
5 | Down From The Sky | 5:26 | ||||
6 | Pressures Of Mankind | 6:17 | ||||
7 | Golden Apparition | 4:37 | ||||
8 | Dead Man | 4:43 | ||||
9 | Nena Linda | 4:00 | ||||
10 | Living On The Line | 16:08 |
Kao što su prije 10-ak godina članovi sastava Giant Sand, Joey Burns i John Convertino, osnovali vrlo uspješnu grupu Calexico, nedavno su njihovim stopama krenuli Brian Lopez i Gabriel Sullivan čiji je novi bend, šesteročlani XIXA, prošle godine predstavio svoj prvi studijski album, „Bloodline“. Na prvijencu kombiniraju americanu i latinoameričku glazbu po kojoj su Giant Sand i Calexico toliko poznati s psihodelijom kakva bi više odgovarala Queens Of The Stone Ageu, a čak ne bi djelovala izgubljeno ni na posljednjem albumu The Corala, „Distance Inbetween“, na kojemu su britanci napravili sličan zaokret u glazbi.
Kroz skoro sat vremena i 11 pjesama (uključujući i skrivenu pjesmu na kraju koja ničime ne pridonosi kvaliteti albuma), XIXA ni u jednom trenutku ne napušta pustinje. Na naslovnoj pjesmi koja otvara album tako sviraju u rodnoj Arizoni, a neupućeni bi mogli pomisliti da su slučajno pustili (vrlo kvalitetan) soundtrack nekog manje poznatog vesterna. „Vampiro“ i indie-rockasta „Killer“ zvuče kao da su prešli preko granice u Meksiko, dok „World Goes Away“ te „Nena Linda“ pripadaju više u Saharu. Posebno impresionira „World Goes Away“, jedan od vrhunaca albuma, koju je napisao te na kojoj gostuje Sadam Iyad Imarhan, najpoznatiji kao pjevač velikana pustinjskog bluesa Tinariwen.
Iz pjesme u pjesmu bend pronalazi novi način za iznenaditi slušatelja, ali nijedna pjesma ne djeluje kao da ne pripada na album. Na briljantnoj „Pressures Of Mankind“ dominiraju orgulje te fantastična ritam sekcija koju na bubnjevima predvodi Winston Watson, najpoznatiji po radu s Bobom Dylanom u 90ima, dok se na nju nastavlja „Golden Apparition“ koju krasi najzarazniji riff na albumu. Nakon sedam pjesama bend pomalo gubi inspiraciju tako da ostale tri pjesme, kao i prijespomenuta skrivena pjesma, pomalo padaju u zaborav naspram odličnom uvodu i sredini albuma.
Ipak, čak i na svojim slabijim dijelovima, „Bloodline“ pršti atmosferom. Usporedba s vestern soundtrackom ne prestaje na uvodnoj pjesmi, album je u cijelosti fantastično produciran, glazbenici koje su oko sebe okupili Lopez i Sullivan su itekako dorasli zadatku. Svi fanovi Calexica, americane, latinoameričke glazbe i(li) psihodelije bi morali na kalendaru označiti 27. ožujka kad šestorka iz Tucsona dolazi u zagrebačku Močvaru.
Janko Sladović