A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Do You Still Love Me? | 4:00 | ||||
2 | Prisoner | 3:12 | ||||
3 | Doomsday | 3:02 | ||||
4 | Haunted House | 2:42 | ||||
5 | Shiver and Shake | 3:05 | ||||
6 | To Be Without You | 3:22 | ||||
7 | Anything I Say to You Now | 4:51 | ||||
8 | Breakdown | 4:01 | ||||
9 | Outbound Train | 4:21 | ||||
10 | Broken Anyway | 2:57 | ||||
11 | Tightrope | 3:57 | ||||
12 | We Disappear | 3:30 |
Nemojmo upasti u zamku s pričom o još jednom albumu inspiriranim raspadom ljubavne veze, iako "Prisoner" to u biti jest. Da, razvod Ryana Adamsa i Mandy Moore jest aorta koja raznosi krv kroz cijeli krvotok njegova službeno šesnaestog albuma (teško je to točno izbrojati, sve ovisno o kriterijima kojima se pritom služite), ali sam Ryan nije htio tek prosuti tugu po svima nama, još manje pozerski se zavaljati u svojoj malinkoniji – i to je najveći uspjeh ovoga albuma! S druge strane, da ne bih odmah zapalio priču, u pitanju je tek još jedan album Ryana Adamsa…
U mnogim slučajevima, ta sintagma ne bi mirisala na dobro, štoviše, obično se veže za ustajalost ili neobjašnjivu samodopadnost. Kad je o ovom velikom, radišnom suvremenom američkom trubaduru riječ, još jedan tipično njegov album, iako sadrži kamence spomenutih ustajalosti i samodopadnosti, donosi i provjereno dobar materijal, dijalogu otvorene pjesme umočene u tradiciju američke glazbe prošloga stoljeća, a začinjene sposobnim autorskim začinima i finesama. Takav je bio čak i prošli mu uradak, prerada albuma nikog drugog doli američke pop-sweetheart i donedavne country-princeze Taylor Swift, "1989", a o prijašnjim albumima da i ne govorimo. Otkako je pak hiperaktivnu fazu nakon raspuštanja kultnih Whiskeytown okončao otprilike sa sjajnim "Cardinology" (deset albuma u devet godina, uz dodatne EP-jeve i projekte) te osjetno usporio tempo, Ryan Adams djeluje još opuštenije i možda čak još staromodnije, ali u najljepšem smislu te riječi.
Poput eponimnog albuma iz 2014., "Prisoner" se vrlo samouvjereno i ugodno valja u zvuku osamdesetih, možda čak uvaljan dublje u to prevrtljivo desetljeće. Odmah će vas na otvaranju "Do You Still Love Me" prije podsjetiti na bilo kojeg ejtiz hard rock redikula nego vam nametnuti tu break-up priču što se provlači albumom. I tako će se priča i nastaviti, isporučujući jednu za drugom pjesme prešarane svježom dozom patine i prepoznatljivim rukopisom autora nekih od nezaobilaznih američkih albuma s ove strane milenijske crte. Zamirisat će sve to vrlo jasno na Springsteena, osobito u "Haunted House" i "Outbound Train", i to baš na tu eru osamdesetih, na niti koje povezuju "Born in the USA" i "Tunnel of Love", ali očito je da Adams prije svega odaje počast AOR produkciji, i to bez ironije ili zlobe. "Anything I Say to You" to će vam zorno pokazati a da pritom ne ostavi nijedan upitnik.
Iako pjesme obiluju za ljubavni brodolom tipičnim stihovima, ugođaj albuma nadilazi te tuge, osjetno više od, primjerice, Adamsovog solo debija, remek-djela "Heartbreaker". Pjesme na "Prisoner" su iznad svega tople, pa tek onda tužne; one jesu sjetne, ali su poput raširenih ruku; introspektivne su, ali i okrenute prema van, otvorene za tuđa iskustva. Eto zašto je ovo još jedan album Ryana Adamsa u najboljem svjetlu te etikete. Naravno, nedovoljno za one koji su i dosad čeprkali po ovom opusu samo u potrazi za istaknutijim draguljima. Svima nama koji smo voljeli i "Gold" i "Cardinology", i "Cold Roses" i "Easy Tiger", i "Ashes & Fire" i "Jacksonville City Lights", pa i "Ryan Adams" i "1989", ovo je poznato tlo, ne posve predvidljivo, ali pouzdano da kroz njega prošećemo i zatvorenih očiju. Ako ste starili zajedno s Ryanom, to će vam biti još jasnije i bliskije.
Toni Matošin
« 1989 | Ryan Adams Albumi Kronologija |