Poslednji album

Review

S.A.R.S. je nedavno održao dva slavljenička koncerta u Zagrebu povodom 10 godina benda o kojima smo pisali, a mi ih i dalje slušamo bez prestanka. U svibnju su izbacili i najnoviji album koji, iako ime tako nagoviješta, ipak nije njihov posljednji u karijeri. Naime, odlučili su da za sada neće snimati nove albume u klasičnom smislu, već će svoje pjesme izdavati u obliku singlova.

Ovo je bend koji je na našim prostorima jako voljen, ako ne i omiljen, i ovdje su pronašli puno fanova. Nećemo stoga previše duljiti o svemu što nam je već poznato poput njihovih najvećih hitova (Lutka, Perspektiva, Klinka, Ti, ti,ti…), samo ćemo se podsjetiti kako im je ovo peti studijski album u desetljeću djelovanja. Album sadrži devet novih pjesama koje sve do jedne u sebi sadrže „ono nešto“ što toliko volimo slušati kada je u pitanju S.A.R.S.

Početne pjesme Pepeo i Glupost (feat. Ničim izazvan) obje su ljubavne tematike ali svaka u svom stilu. Pepeo je pomalo mračna ali romantična priča o ljubavnom brodolomu koju prate truba, gitara i jedva primjetni bubanj, dok Glupost opisuje svjetliju stranu i ima zarazan ritam. Na nju se nastavlja „zafrkantska“ Trula jabuka koja je još življa i kritizira neke ljudske karakteristike, a Use na se u suradnji s Kandžijom pjesma je tipična za ovaj bend sa svojim trubama, pomalo „folk“ zvucima (doduše u puno manjoj količini nego na prijašnjim albumima), uz klasičan pop rock zvuk i naravno dašak hip-hopa koji donosi Kandžija. Sve u svemu jedan prilično šaren i zgodan mix za preslušavanje.  Da imam počinje kao da je ispala iz najavne špice  western uratka, a onda se prelijeva u zvuk nečega što bismo mogli čuti na južnjačkim zabavama u Americi gdje svi plešu onaj ples u kariranim košuljama.

Nakon toga slijede četiri brže pjesme koje dižu atmosferu. Diploma je plesna satira koja ismijava upravo fakultetske diplome i sve povezano s njima uz zanimljivi reggae ritam. To možda i nije nešto tipično u njihovom radu ali definitivno zvuči dobro. Potom na red dolazi najzabavnija stvar na albumu – Razguliana. Ona se također bavi muško-ženskim odnosima, no ovoga puta iz kritičkog gledišta. Ima veliki potencijal postati koncertni hit benda zbog izuzetno pijevnog refrena, bunta koji pruža, a pripomažu i tipični trubači. Istok-zapad će zasigurno također biti miljenica koncertne publike. Ova pjesma spaja nešto žešći rock s elementima istočnjačkih instrumenata u pozadini i „stadionskih“ napjeva. Kraj albuma nas vraća na početni ugođaj pjesmom Tvoj čovek koja je daleko najkvalitetnija na ovom albumu. Nemoguće je odlučiti da li je bolji prekrasno iskreni ljubavni tekst ili lagana prateća glazba, ili pak spoj muškog i ženskog vokala.

Uvijek može bolje, ali ovaj je album zbilja dobar. Red tuge, red bijesa, red sreće, red koncertnog potencijala, nema čega nema. I nakon toliko godina polazi im za rukom stvoriti nešto što ne zvuči kao album radi albuma.

Karla Dobranić