Nothing Hard is Ever Easy

Review

Teško je u današnje vrijeme okupiti i voditi big band, posebice ako nije sponzoriran od neke institucije. Zato glazbenici koji imaju taj poriv često pribjegavaju smanjenim formacijama, samo da bi ostvarili svoju strast prema orkestralnoj glazbi. U tom kontekstu hvale je vrijedna inicijativa aranžera i dirigenta Dana Bonsantija da utemelji trinaesteročlani ansambl - on je četrnaesti - koji će izvoditi njegove aranžmane i provoditi njegove zamisli, posebice zato što se ne radi o banalnoj glazbi. Naime, to je suvremeni jazz na tragu glazbe koju su radili Duke Ellington i njegovi sljedbenici: Charles Mingus, George Russell i Gil Evans. Radi se o djelima koja obuhvaćaju velik dio povijesti popularne glazbe: od tradicionalnog i mainstream jazza preko bebopa, fusiona i gospela do popa, te posvete velikanima kao što su Miles Davis, Duke Ellington, Weather Reporti, Ray Charles i svi autori koji su zastupljeni na albumu. O njegovim afinitetima najbolje govori izbor skladbi najrazličitijih autora, od reda sjajnih instrumentalista: Billyja Strayhorna, Waynea Shortera, Jacoa Pastoriusa, Dona Grolnicka, Charliea Parkera, Joea Hendersona, Percyja Mayfielda, Tommyja Dorseya, Paula McCartneya, Chicka Coreae i Johna Scofielda. Sjajan izbor autora i njihovih skladbi među kojima će se naći ponešto i za širi krug slušatelja, primjerice skladbe “Palladium”, “Donna Lee”, “Hit the Road Jack” i “With a Little Help From My Friends”. Za snimanje je okupio cijenjene glazbenike koji djeluju u Miamiju, a kao gosti su svirali bas gitaristi Will Lee i Mark Egan te bubnjar Marko Marcinko. Bonsanti je napisao sve aranžmane osim onog za Strayhornovu skladbu “U.M.M.G.” za koju je reorkestrirao aranžman Clarea Fischera.

Davor Hrvoj