A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Shine | 3:40 | ||||
2 | You Owe Me | 4:22 | ||||
3 | Tempted | 4:19 | ||||
4 | All Of This And Nothing | 4:17 | ||||
5 | One Thing | 4:40 | ||||
6 | Don't Cry | 4:43 | ||||
7 | Lately | 4:32 | ||||
8 | The Last Time | 3:57 | ||||
9 | My Sun | 3:59 |
Još tamo od albuma "Playing the Angel", kad mu je neprikosnoveni bard Martin Gore dopustio da pod etiketom Depecehe Mode objavi tri svoje pjesme, znamo da i Dave Gahan ima dara za napisati finu darkersku liriku. Kasnije se Gahan, u kreativnim pauzama matičnog benda, okuražio i na dva samostalna albuma, i to manje-više uspješno, a da se pri tome nije previše odmaknuo od atmosfere mučeništva i patnje kakvu inače nudi poetika Depeche Mode.
S ovim albumom se Gahan po drugi put udružuje s producentskim dvojcem Soulsavers. Iako je njihov zvuk kroz nekoliko albuma znao varirati (pogotovo na albumima koje je otpjevao Mark Lanegan), ovdje je njihova downtempo electronica posve bliska senzibilitetu Depeche Mode, tako da se i Gahan osjeća otprilike kao doma. Pjesme mu dosta leže, i lako je zamisliti da ih izvodi DM. Možda se čak može reći da je Soulsaverse prekrojio po svojoj mjeri.
Album otvara kako i doliči, debelom i masnom skladbom „Shine“, pa potom nastavlja prljavom i kotrljajućom bluzericom; „You owe me“. Za naslovni singl odabrana je "All of this and nothing", i to s punim pravom, jer je uz početnu skladbu i najdojmljivija na izdanju. Sve tekstove supotpisuje Gahan, i upravo je to glavna prepoznatljiva nota ovog albuma. Njegove poznate litanije o grijehu, vjeri, iskupljenju i sličnome nekome mogu biti i odveć monotone, ali Gahan umješno barata emocijama koje su mu inače bliske i radi ono u čemu se osjeća najbolje.
Kako su Soulsaversi više producenti nego klasični bend, dobro znaju dramatičnim aranžmanima izvući potencijal iz Gahanovih pjesama. I dok tekstovi do ekstrema kombiniraju stanja depresije i samopouzdanja, prepoznatljivi bariton dolazi kao bonus.
Ipak, ako niste obožavatelj ovog mačka s devet života, u drugom dijelu albuma može doći do zasićenja. Pjesme nekako zvuče slično, a i tekstovi gube silinu. Ni svi klasični deprimirajući klišeji o ljubavi, teškom životu i nerazumijevanju ne mogu dovijeka držati forte. I od Gahana ima autora koji to rade bolje. No daleko od toga da ne valja. Taman toliko da ga emotivni cmizdravci diljem svijeta mogu i dalje voljeti, ali i svi ostali.
Toni Plićanić