Review
Sveta Cecilija mučenica je iz ranoga doba Crkve i zaštitnica glazbe i glazbenika, a njezino ime nosi i hotel u Austinu u kojem su Foo Fighters nedavno odlučili snimiti kraći set pjesama kao svojevrsnu zahvalu obožavateljima nakon intenzivnog razdoblja obilježenog sjajnom dokumentarnom serijom "Sonic Highways", pripadajućim joj albumom te turnejom. Ime ranokršćanske svetice tako se sasvim prikladno uklopilo u cijelu ideju, odnosno, u ono što je predviđeno da bude, kako je sam Dave Grohl pojasnio, "slavljenje života i glazbe". Tragični događaji u Parizu prije desetak dana prvu su ideju prodrmali i preusmjerili, a sam naziv projekta dobio je dodatno na značenju.
"Donesi mi izlječenje, sveta Cecilijo, ponesi me doma, u tvoju kuću slomljenih kostiju", pjeva Grohl u naslovnoj, prvoj od pet pjesama na EP-ju, sabirući u nekoliko riječi filozofiju benda, koji je uvijek na život i glazbu gledao neodvojivo, u simbiotičnim ljekovitostima, gurajući te pojmove prema statusu sinonima, a nabacivši uz put i asocijaciju na svoj nedavni prijelom kosti noge. Pariška tragedija, koja je odgodila i zakazane koncerte Foo Fightersa, upravo je dodatno mobilizirala baš tu "frontu" ispreplitanja glazbe i života, pretvorivši tako "Saint Cecilia EP" u poruku nade i nepokolebljivosti, snage kreativnog duha.
A pjesme dolaze iz notesa što su se godinama punili pjesmama od kojih su mnoge ostale nerealizirane. I kao svojevrsni prepravci nekih starijih ili novijih skica i ideja, ovaj EP, inače dostupan kao besplatan download, nadalje podcrtava tu vitalnost i nepokolebljivost poetike benda kojeg, ako bismo morali birati riječ koja ih ponajbolje opisuje, najkraće možemo opisati – poštenim. "Saint Cecilia EP" Foo Fighters su u malom, ekonomičnom pakiranju, zbirka u ambalaži "to go", i kao takva savršen predah (ili hvatanje zraka ili zaleta) između velikih, "pravih" projekata. Da Grohl ne poznaje granice kad su ideje u pitanju, pokazao je svojim angažmanom u formi dokumentarnog filma, odnosno, serije, ali pritom se iskazao velikim prije svega izostankom bilo kakve forme iznad sadržaja ili ambicije iznad kreativnih mogućnosti.
Ni pjesme s ovoga EP-ja nisu nikakav konceptualni ili (ne)prigodno sklepani mozaik; kad kažem da je ovo malo pakiranje, pritom želim istaknuti da su glavne odlike benda skupljene tu na jednom (malom) mjestu. Od klasične foo-rokije u naslovnoj pjesmi, preko moćnih razarača "Savior Breath" i "The Neverending Sigh" te sjajnog miga alternativnom rocku 80-ih sa "Sean", do meke finoće "Iron Rooster", ovaj se poklon obožavateljima i svim putnicima namirnicima zamotao i odmotao kao sjajna mala zbirka koja i ne pretendira biti više od toga, usprkos bilo kakvom podtekstu ili posveti.
Toni Matošin
/
