Review
"Trčanje za prošlošću nalik ti je plivanju uzvodno / Što je učinjeno, ne može se promijeniti, a što je ispred tebe ne znaš / Oh, kakva li je samo avantura današnji dan!", otprilike kažu zagrebački FOR u naslovnoj pjesmi svoga debitantskog, na engleskom otpjevanog albuma, sabirući tako u tih nekoliko stihova osnove svoje poetike. Citirana pjesma pojavljuje se na samom kraju zbirke koja je po njoj dobila ime, kao konačno izgovaranje očitog, i sunce je uistinu, iako se i ne prelijeva baš po svakoj noti ili svakom stihu, najizgledniji kolorit svijeta kojeg nam dočarava Tomislav Malagurski sa svojim odabranim društvom.
A Malagurski je okupio FOR nakon zavidnog staža na pozornicama zagrebačkih klubova i kafića, gdje je rezbario osnovne konture svoga kantautorskog jezika. Kad su lani izdali demo-album "The Sun. Will. Shine!", svojevrsnu nultu verziju ovog albuma, dali su više nego naslutiti kakav potencijal ječi njihovim akustičnim instrumentima: Malagurski s akustičnom i Slaven Špoljarić s klasičnom, 8-žičanom gitarom ključni su oblikovatelji zvuka sa snažnim pečatom americane, ali i s dovoljno vitalnih boja da se otrgne lakopoteznim klasifikacijama, dok Frano Homen za bubnjevima i Miodrag Prelec na basu iscrtavaju okvire cijeloj tapiseriji, baš kao što Tomislavov suvereni vokal nudi finalni premaz preko pažljivo sastavljane cjeline. Ono što je ekipa dotjerala na "pravom" prvijencu - osim što su uklonili točke iz naslova - uz albume My Buddy Moose, najdojmljivija je američka glazba hrvatskog podrijetla, ali s još izražajnijim nijansama koje nadilaze takve ladice.
Uz diskretno tonirajuće back-vokale Tene Krajačić i Lucije Jakelić, fino tkivo glazbe FOR razvija se do dimenzija koje traže nužno udomljavanje i izvan granica Lijepe naše, daleko, što dalje na zapad, putovima kojima su u svojoj maniri već propješačili The Bambi Molesters. Podsjećajući, kako sam već natuknuo, na recentne komade americane, dozivajući kao poveznice imena poput Marka Lanegana ili The Walkabouts, "The Sun Will Shine" pozajmljuje neke tuđe stereotipe, ali diše svojim plućima i itekako ima što za ponuditi. Dovoljno je poslušati kako Špoljarićeva klasična gitara plete atmosferu praktički svake pjesme ovdje, kako po potrebi ulijeću viola i violončelo (gošće Magda Skaramuca i Romana Bačić) i ulaze u sraz s gitarama, kao možda najefektnije u ponajboljoj pjesmi na albumu, "Red", ili kako back-vokali podupiru Tomislava u razgradnji drame u "Essence", pa da dobijete prilično jasnu sliku koliko daleko ovaj rukopis može dogurati. I koliko nas već privlači u taj svijet gdje će sunce uvijek biti negdje iza ugla, čak i u naoko mračnijim epizodama, poput "Into My Nightmare" ili "Bitter Blood", pa i "One Step Closer", baš poput onog "svjetla što me stalno obasjava, čuvajući me od bezumlja" u najljepšem lirskom vezu albuma, "Lonely Mind of Mine".
FOR kao više nego dobrodošla opozicija prečestima "against" uistinu obećavaju još mnogo lijepih i ljepših priča, a moram priznati i kako bih jako volio čuti ih na hrvatskom, ne osporavajući njihovu odluku o pjevanju na engleskom (jer pjevanje je ovdje, uključujući naglasak, vrlo svijetla točka). No, do daljnjeg razvijanja događaja, evo, i s višemjesečnim zakašnjenjem, treba priznati i zaključiti kako "The Sun Will Shine" ispotiha ulazi direktno u gornji dom vrlo žive domaće scene. S tako pozitivnim porukama i uz vješto zaobilaženje patetike i razvodnjavanja FOR nisu samo americana u hrvatskoj režiji - oni su jednostavno sjajan bend!
Toni Matošin
/
