Review
Nikad mi kod bendova alternativnog (pred)znakovlja nije bila posve jasna tolika opsjednutost agresivno bizarnim i nerijetko čak jedva čitljivim imenima. Demonstracija "dovitljivosti" s imperativom "provokacije", bijeg od običnosti i po cijeni opskurnosti (nekima je ovo zadnje i cilj), mladenački hir...? Sve su to više ili manje jasni razlozi i sve je to u redu dok god ti isti ne skidaju sve po spisku "šminkerskoj" većini koja, kao, ne prepoznaje prave glazbene i umjetničke vrijednosti, pa na prvo uho bira – karikiram – bend Orhideja umjesto benda Svrbiguzica. Slovenski punk-trio NčOdNč nadjenuo si je ime kojim također jasno odbacuju glasnu većinu kao svoju publiku. Budimo realni, njihova glazba na kratkom raskoraku od hardcorea do punk-rocka ni ne može mnogo dalje, ali ono što sam htio istaknuti je da svojim tim i takvim imenom oduzimaju sebi još koji postotak šansi da "bude nešto od njih".
No, kako ispalo da ispalo, Zoran oliti Bito na basu, Gašper oliti Gagi za bubnjevima i Miha oliti Rupa na gitari, a svi zajedno za mikrofonom (meni osobno plus!), tri su frenda iz Kočevja inficirana punk-rockom i – logično je za zaključiti – kultnim NoMeansNo, po kojima su se nazvali Nič od nič, skraćeno NčOdNč. Primili su se svetog trojstva rock-instrumenata 2005., radišno se uhvatili klupske svirke, snimili dva dema i sav svoj entuzijazam okrunili prvim dugosvirajućim nosačem zvuka. "Izlet v neznano" (naziv me toplo podsjetio, iz nekog razloga, na sjajan, presjajan roman Antuna Šoljana, "Kratki izlet") demonstracija je sviračke sile, nafilan energijom koja naprosto mora van. Šesnaest pjesama s prosječnim trajanjem od jedva dvije minute po naslovu izmjenjuje se u, tako reći, jednom dahu, ne stigavši postati dosadnima. Svirka je pritom precizna koliko i divlja, teškometalna po tehničkim mjerilima, pankerska po estetskim okvirima; produkcija prilično čista i pristupačna.
Zbrojeno i podcrtano, prvijenac trojice Kočevjana tipičan je koliko i obećavajući debi benda koji izvorišta ima u punku i srodnim mu žanrovskim rukavcima. Potencijal koji se osjeća u kvaliteti same svirke, pa čak i u dopadljivim tekstovima (koliko sam uspio proniknuti u slovenski) kad se odmaknu od stupidnih stereotipa tipa "boli me kurac za cijeli svijet", jamac su im nekakve budućnosti prežive li sve otežavajuće okolnosti samopromoviranja i gaženja kroz diskografsko i koncertno blato bez moćne menadžersko-marketinške mašinerije. Koliko su atraktivni izvan granica Slovenije s tekstovima na slovenskom dodatno je pitanje. Naravno, nipošto ne zagovaram zaobilaženje materinskog jezika, ali zna se koliko je to otežavajuća okolnost i bendovima iz daleko mnogoljudnijih nacija neengleskog govornog područja. Možda zamisao da sljedeći album, ambiciozno najavljen za 2011., bude snimljen na "jeziku bivše Juge" osigura bar kakav-takav uspjeh kod nas te u još pokojeg susjeda. Držat ću palčeve; momci uopće nisu loši, nadiđete li žanrovska ograničenja. Nađu li vam se gdje u susjedstvu, a željni ste žestoke svirke... Ne trebam dalje govoriti, zar ne?
Toni Matošin
