Review
Kada sam dobio ovu ediciju, CD– box od 'samo' 8 CDa, najprije sam se uspaničio, a potom kada sam vidio ili bolje napisati čuo o čemu se ovdje radi, moje oduševljenje je malo splasnulo. Uvijek sam zazirao od tih raznih boxova, a sada kada znam da se to nešto slično ili približno nalazi u još i DVD formatu od 10 diskova te u Blu – Rayju, onda sam tek shvatio da sam uhvatio ipak 'najslabiju' ediciju Archives Vol. 1 (1963-1972) planetarno poznatog Neila Younga, koju je 02. lipnja objavila Reprise Records.
Neil Young za mene ima jedno osobito i vrlo osobno i posebno značenje. Naime, 20. lipnja 1979.godine dobio sam tada, na poklon njegov trostruki album Decade, koji je bio oficijelno objavljen u studenom 1977. od iste izdavačke kuće. Ovaj trostruki album bio je pravi boom i osvježenje za moje do tada malo nabrijanije rockerske uši. I ovdje je bilo pjesama koje su zajedno s Youngom izvodili Crosby, Stills & Nash (Helpless & Ohio), The Buffalo Springfield (Mr. Soul, I Am a Child, Broken Arrow, Burned & Expecting To Fly) tu je još dodano 7. neobjavljenih pjesama: 1 sa Crazy Horse – Like A Hurricane, 1 od the Buffalo Springfield – Down to the Wire i 5 pjesama od Neil Younga – Star of Bethlehem, Deep Forbiden Lake, Love Is a Rose, Winterlong i Campaigner.
Bogato opremljen ovaj trostruki album postao je kultni predmet svakog imalo ozbiljnijeg kolekcionara ili pasioniranog sakupljača vinilskih ploča. Rockeri su uvijek bili pomalo čudna sorta ljudi, koji su imali neka svoja mjerila, neke svoje postavljene norme i standarde i eto, nakon više od 30 godina mogu slobodno napisati to se nije previše izmijenilo. Zašto? Pa, upravo sve ovo što se događa ili objavljuje od i oko Neil Younga pokušaj dokazivanja da stvari nisu samo tako postavljene, već da sve to ima neki dublji smisao, koji poprima neke arhaične i pomalo neobične konotacije. Čitajući sve ono što ljudi pišu vezano uz objavljivanje ovih boxova, sve to samo zbunjuje sve one koji su početnici u svemu ovome, a one druge, prvo dobro zaintrigira, a potom se kod nekih čak javlja i ravnodušnost. Ha, ljudi moji ako imate najvažnije albume Neil Younga onda je tu sve jasno, nema se više što puno objašnjavati i dodatno bilo koga uvjeravati.
U tadašnjih 143 minuta i 40 sekundi Niel Young naprosto je prštao od silnog naboja i autorskog potencijala, a osobno u svoj svojoj mladosti jednostavno nisam mogao ignorirati tu glazbu i onda sam se prepustio da me vodi ka svojem blještavilu i snazi.
U to vrijeme počeo sam ozbiljnije slušati glazbu i to svakako bio jedan od ključnih trenutaka mog kolekcionarskog rada. Počeo sam dublje istraživati glazbu američkih crnaca, tražio sam izvorne komozicije, a ne obrade koje sam do tada slušao. Neil Young, Bob Dylan, Leonard Choen pa i Cat tevens činili su nekakvi prijelaz od bjelačke glazbe ka očaravajućoj glazbi afroamerikanaca. Malo pomalo sve više pozornosti posvećivao sam težim lektirama, birao sam glazbenike i bandove, koji su svirali toliko snažno, efektno, znalački da je to jednostavno bila glazbena umjetnost i ništa više.
Sve ovo bi je samo uvod u moj osvrt na ediciju Archives Vol. 1 (1963-1972), koja nam ovaj puta na osam CDa donosi ravno 128 pjesama od toga 43 nisu do sada objavljene (nije to baš tako, ali dobro op.a.). S druge strane imamo i više nego bogati booking, koji će Vam kratiti sate kada budete preslušavali ovo glazbeno blago. Kako sam već sa pisao o Youngovim live albumima Live at the Fillmore East 1970. i Live at Massey Hall 1971. ne bih previše duljio o njima jer pored toga imamo 'brdo' materijala koji će Vas razveseliti na ovaj ili onaj način.
Ovo je zapravo tek prvi volume Neil Youngove 'Arhiv serije', a on pokriva razdoblje od njegovih najranijih snimaka sa the Squires u Winnipegu, 1963. godine pa sve do 1972. i njegovog legendarnog albuma Harvest. A kad već o tome pišem, moram i napisati ovo; možda, ako bi ponovo preslušali njegove albume poput Everybody Knows This Is Nowhere, After the Gold Rush i već spomenutog Harvest i tu još dodali legendarni album Déja Vu - CSN&Y, praktički bi dobili sve to i to na puno lakši i jednostavniji način. Naravno, ovo su samo neki od albuma, koji su stvorili onu toliku poznatu i snažnu i izražajnu glazbenu reputaciju ovog velikog kanadskog glazbenika.
Moram priznati da i meni samom nije baš jednostavno slijediti vodilju ove edicije The Archives Vol. 1 (1963-1972) od njegovih najranijih radova sa The Squiers pa do njegovih koncerata od kojih sam dva već predstavio, tako da mi je ostao Live at Riveboat 1969 – koji je samo još jedno osvježenje, kada je u pitanju glazba Neil Younga.
No, da se ipak razumijemo nema tu nekih bitnijih nepoznanica za mene osobno i stvarno kada sve zbrojim i oduzmem, samo 13. pjesama nikada nije objavljeno niti u jednome formatu, pa će 'Arhiva' možda, kod nekih obožavatelja izazvati nevjericu ili revolt. Da li to nas netko pomalo vuče za nos? Nikad niste na čisto, da li opet trošiti teško zarađen novac ili ne? Jasno, na Vama je svakako zadnja odluka i nadam se da ćete odlučiti ispravno.
PREPORUKA:
Biti fan Neil Younga uopće nije jednostavno, dapače morate imati veliki prostor gdje ćete pohraniti sve te silne albume, izdanja i tko zna što još.
The Archives Vol. 1 (1963-1972) je zapravo 'strašna' zbirka, koja je ujedno i dokaz da se ne šali u vezi sa ovim projektom, a to je tek četvrtina planiranog objavljivanja. Budući da ovaj materijal datira od 23. srpnja 1963. do 22. svibnja 1972. godine, pitam se već danas, što nas sve još čeka.
Kao i obično Neil Young ide po svom i zaista ne pita nikoga, niti ga je briga što će drugi misliti, govoriti i savjetovati. On uvijek ide onako kako je on sam zamislio, zacrtao i odredio, a kuda će nas sve to odvesti teško je ovog trenutka čak i misliti, a kamoli što drugo. Stoga, ostaje nam samo da čekamo što će biti sljedeće i onda ponovo ispočetka, već sam pomalo umoran od svega, ali ne odustajem. A vi?!
Mladen Lončar - Mike
/
