Review
My One And Only Thrill treći je album (drugi studijski) 24-godišnje Amerikanke Melody Gardot, ali nije neshvatljivo zašto šira javnost s njome nije upoznata. Ona naime jaše na onoj egzotičnoj životinji zvanoj jazz. Ali to radi tako dobro da bi bila neopisiva šteta ne prepustiti se koji krug njenim uzdama, bez obzira kojeg ste glazbenog žanra poklonik.
Melody je počela svirati klavir po philadelphijskim barovima dok joj je bilo 16, inzistirajući samo na repertoaru koji se njoj sviđa. Svirala je tako od standarda Mamas & Papas, preko Dukea Ellingtona do modernih bendova poput Radiohead.
Glasom negdje između Emiliane Torrini, odnosno onako kako je ona zvučala od njenog drugog do pretposljednjeg albuma, ali s odsutnošću slatkog dječaštva koje zaigrano čuči u Emilianinom glasu, i Katie Melue, žene s pak nevjerojatno jednostavnim nježnim izričajem.
Svoj je prvi EP Some Lessons: The Bedroom Sessions Melody Gardot izdala s 20 godina, a cijeli je taj album pisala i skladala u postelji, oporavljajući se od teške prometne nesreće koju je čudom preživjela. U bolnici je naučila svirati i gitaru i počela skladati. Prošla je terapiju glazbom i uspjela prohodati, što liječnici nisu predviđali (doduše, koristi štap), a sunčane naočale ne nosi kao modni dodatak da bi sličila Anastaciji, već kao medicinsku nužnost zbog izrazite fotoosjetljivosti njenih očiju. I to je, nažalost, jedna od posljedica njenog nesretnog udesa.
Naslovna pjesma s EP-a našla se i na njenom prvom studijskom albumu Worrisome Heart, izdanom prije 3 godine.
My One and Only Thrill još je jedan korak naprijed od Worrisome heart. Album je producirao stari znalac Larry Klein, bivši suprug Joni Mitchell, koji je ujedno producirao albume Madeleine Peyroux, Tracy Chapman i mnoge druge.
Melody je autorica svih pjesama na albumu, izuzev Over the Rainbow, koju je pretvorila u simpatičnu sambu i uvrstila je na album kao posvetu svojoj baki. Iz njezinih kompozicija ne vrišti očit tuđi utjecaj, to je nepatvoreni jazz, po svim kriterijima i na svim razinama, jazz od Davisa i Ellingtona do Getza i ostalih latino majstora, a opet tako drugačiji i nov.
Ni na trenutke dosadna, ugodno izbalansirana u izražajima široke lepeze emocija, već je svojim prvim dvama singlovima s ovog albuma – Who Will Comfort Me, odmjereno dramatičnim trilerom ispunjenim pucketanjem prstiju, udaraljkama, oštrim ritmovima, scat pjevanjem, trubom, saksofonom i hammondom, te Baby, I'm a Fool, kompozicijom tako savršenom da se ne možete oteti dojmu da je to samo odlična obrada nekog prastarog, nekad vrlo popularnog jazz standarda - predstavila sebe i dopustila nam pristup svojoj intimi na najbolji mogući način.
My One And Only Thrill opuštena je mješavina mekog i zavodljivog late-night jazza (eklatantni primjeri su Your Heart Is As Black As Night i naslovna My One and Only Thrill, s, uzgred rečeno, jednim od najljubavnijih i najkrasnijih jazz tekstova ikad napisanih) i tihog, introspektivnog bluesa (Lover Undercover) koji još dugo ostaju lebdjeti oko vas kad glazba utihne.
Poput već spomenute Baby, I'm a Fool, i 6. pjesma na albumu – Our Love Is Easy trenutni je klasik i kompozicija bezvremenske sofisticiranosti.
If The Stars Were Mine mladenačka je fantazija u brazilskoj maniri, dok je Les Etoiles (Zvijezde) preslatka melodija s očaravajućim scat dijelovima, otpjevana na francuskom.
Melody piše divne pjesme i ima nepogrešivi smisao za izvrsne metaforične tekstove, aranžmani su joj odlični, uz sebe ima vrhunske glazbenike, a ima i ono najvrjednije – talent za dirnuti i najtvrđe srce. Usuđujem se reći da divama poput Diane Krall malo nedostaje taj završni dodir, koji mlada Melody itekako posjeduje. Razvikana bi Norah Jones imala razloga početi piti, ili barem pušiti tri kutije dnevno, nakon što (ako već nije) čuje Melody.
Svijet je postao mnogo ljepši otkad se u jednom njegovom kutku nalazi jedna od najljepših melodija - Melody Gardot. Barem moj svijet.
Sonja Mrnjavčić
/
