Cypress Hill

Cypress Hill nastupali su na glavnom stageu s početkom u 21:15. Do početka njihove izvedbe livada ispred glavnoga stagea je već bila krcata ljudima. Momci su napravili dobru atmosferu rasplesavši čitav travnjak svojim old school hip-hop zvukom.

Jako raspoložena publika primila ih je vrlo srdačno, tako da je jedan član pustio neka ga publika nosi na rukama. Uz konstantno uzdizanje biljke canabis u nebesa, često spominjanje gangsta rapa, gheta, pištolja, ljutnje na losanđelesku policiju i sl. možda su na zagrebačkoj tratini ostali malo neshvaćeni (osim tematike o canabisu), ali činilo se da to njih baš ne dira previše. Postav je bio četveročlan i to DJ, perkusionist koji se najviše naradio, i dva MC-a. Sve u svemu, jako dobar old shool festivalski plesnjak na zagrebačkoj tratini uz gangsta rap podlogu. Koliko god čudno zvučalo, sinoć je funkcioniralo.

Grinderman

Velika migracija na relaciji main stage - world stage desila se upravo po završetku nastupa Cypressa. Naime, The Streets su nastupali na World stageu, počevši točno sa završetkom koncerta Cypress Hilla negdje oko 22:40. Ovdje se opet stvorila jedna poveća masa dobro raspoloženih ljudi željnih još hip hopa, a manje zainteresiranih za grindermanovsku grmljavinu. Zvuk benda Mikea Skinnera bio je dosta svijetao, melodičan i živahan, u potpunoj suprotnosti s "luđacima" Grinderman na glavnom stageu, primjeren za mlađahnu i veselu ekipu željnu dobre zabave, što je i sam Skinner stalno isticao. I ovdje je vladala dobra atmosfera za sve poklonike The Streetsa, i one više zainteresirane za hip hop i partijanje, a koji su usput bili i dobro zagrijani glazbom Cypress Hilla.

I onda je uslijedilo finale festivala. Grinderman.

Nick Cave je moja ljubav, ponavljala sam svojim frendovima uoči nastupa Grindermana. Taj čovjek utjeluje karizmu”, nastavila sam u nabrijavajućem tonu.

On i Jarvis Cocker su osobe koje samom svojom pojavom na pozornici uspiju pokrenuti val energije iz publike, bez da su otpjevali jedan stih.

Nick Cave

Cavea sam imala prilike (ili je možda bolji izraz “čast”) vidjeti četiri puta: dva puta sa Bad Seedsima i dva puta u postavi Grindermana. Naoružana iskustvom (i neizbježnim očekivanjima) znala sam zašto je ovo za mene trebao biti najdraži nastup ovogodišnjeg T-mobile festivala. Bila sam u pravu.

U 23:15 sati na T-mobile pozornicu stupa “The dark lord” i to je to. Osjećaj je isti kao prošle godine na Flaming Lipsima. 100% euforija. 100% energija. No, Cave ne koristi ni balone, ni konfete, ni bilo koje drugo tehničko pomagalo kreirano za stvaranje euforije. Samo instrumenti i ta neodoljivo intenzivna scenska prisutnost.

Setlista je poznata. Bez prestanka i chit chata s publikom, Grinderman nas zapljuskuju pjesmama sa svoja dva albuma.

Heaten Child, No Pussy Blues, Worm Tamer…

Neki su uoči nastupa komentirali kako žele čuti stvari od Cavea (sa Seedsima) ili izbacivali komentare tipa Da je barem ovo klasičan Cave koncert, a ne Grinderman.

Malo me to zbunjuje. Ovo je Cave. Bio on u Seedsima ili u Grindermanu, neosporivo se radi o glazbi kreiranoj oko centra Caveove kreativne energije. Cave je i The Birthday Party i Bad Seeds i Grinderman i još mnogo toga. Apsolutno genijalan.

Okružen jednako genijalnim glazbenicima sa kojima je kreirao Grinderman, Cave dokazuje da nije prestar za žestok zvuk i ovakve energične nastupe, kao što su mnogi komentirali. (“A ok je Cave, ali stari su oni.”) Jučerašnjim nastupom pomeli su iz sjećanja sve ostale ovogodišnje festivalske bendove. Arcade Fire? Ha? Maglovito se sjećam…

Ne znam jesu li Grinderman jedini bend koji se vratio na bis, ali i s tim bisom, žeđ većine za “još” nije bila ugašena.