Povijest popularne glazbe sadrži mnogo važnih datuma: nezaboravni koncerti, rođendani poznatih glazbenika i njihovi odlasci te, naravno, datumi kad su danas legendarni albumi prvi put sjeli na police trgovina. Mnogi od njih su bili željno iščekivani; drugi su u vrijeme izlaska bili tek ‘jedni od novih izdanja tog utorka’.

Nekoliko datuma se, pak, izdvaja jer smo počašćeni ne jednim, nego dva ili čak više fantastičnih albuma istovremeno. Prisjetimo se upravo takvih trenutaka u proteklih pedesetak godina:

3. prosinca 1965.: The Who – My Generation i The Beatles – Rubber Soul
U ‘My Generation’ svoj su ‘year zero’ imali punk, heavy metal i, više trend, a manje glazbeni žanr pod imenom ‘mod’. Kaos kakav se čuje na kraju legendarne naslovne pjesme još nije bio zabilježen na jednom fonogramu izdanom na tada relativno nevinoj britanskoj r’n’r sceni. The Beatles su prepoznali trend te su s ‘Rubber Soul’ počeli brisati imidž razigranih dječačića, smanjili tempo pjesama te počeli doticati psihodeliju i glazbu Trećeg svijeta: bio je to album ‘o kojem se više razmišljalo nego što se na njega plesalo’.

16. svibnja 1966.: The Beach Boys – Pet Sounds i Bob Dylan – Blonde on Blonde
Čini se kako je ovo najzvučniji par ove liste. U prvom slučaju radi se o kultnom pop-rock albumu, jednom od najboljih albuma svih vremena po mišljenju časopisa poput Rolling Stonea te ogledalu genija Briana Wilsona. U drugom se radi o prvom legendarnom dvostrukom albumu rock glazbe i onom koji je zatvorio trilogiju započetu s ‘Bringing It All Back Home’ i ‘Highway 61 Revisited’, još dvama vrhunskim albumima. Možemo samo zamisliti kako je bilo onima koji su tog dana iz svog lokalnog dućana izašli s ova dva albuma i potom ih zavrtjeli jednog za drugim na svom gramofonu...

1. srpnja 1967.: The Beatles – Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band i David Bowie – David Bowie
Najprodavaniji album 1960-ih. ‘Definirajući događaj Zapadne civilizacije’. Broj jedan na ljestvicama diljem svijeta. Jedan od najboljih albuma svih vremena prema svim uglednim glazbenim časopisima. Prodan u preko 32 milijuna primjeraka. ‘Najvažniji i najutjecajniji rock album ikad snimljen’ prema Oxfordovoj enciklopediji. Gdje tu ima mjesta za vodviljski folk-rock album 20-godišnjeg balavca?!

27. prosinca 1967.: Bob Dylan – John Wesley Harding i Leonard Cohen – Songs of Leonard Cohen

Dva barda sjevernoameričke popularne glazbe na ovaj su datum izdali svoja zapažena djela. Dylan se uspješno vratio akustičnom folk-rocku te na ‘John Wesley Harding’ uvrstio čuvene ‘All Along the Watchtower’ te pjesmu koja je dala ime britanskim hard&heavy ikonama Judas Priest. Malo sjevernije je kanadski pisac Leonard Cohen u dobi od 33 godine spremio svoj debitantski LP, slabo prihvaćen u SAD-u, no mnogo bolje na Otoku. Na njemu su svoje mjesto našli nezaobilazni dijelovi Cohenove pjesmarice ‘Suzanne’ i ‘So Long, Marianne’.

22. studenog 1968.: The Beatles – White Album i The Kinks - Are the Village Green Preservation Society
Oba sastava u pitanju bila su slavna prije izlaska ovih albuma. No, oba albuma se danas često smatraju njihovim kreativnim vrhuncima. ‘White Album’ je 93 minute pop čarolije i najava onoga što će članovi Beatlesa raditi u svojim samostalnim karijerama. ‘Village Green’ je bio tragično neprepoznat u vrijeme svog izlaska, no danas je svojevrsno britansko nacionalno blago i potvrda skladateljske i liričke vještine Rayja Daviesa.

10. listopada 1969.: The Kinks - Arthur (Or the Decline and Fall of the British Empire), King Crimson – In the Court of the Crimson King i Frank Zappa – Hot Rats
Deseti nam je listopad šezdesetdevete dao ne dva, već tri albuma za pamćenje. The Kinks su nastavili sarkastično komentirati sve ono što ne valja u britanskom društvu, dok je iz susjednog londonskog studija Wessex Sound na tržište izašao ‘In the Court of the Crimson King’, jedan od prvih progressive rock albuma ikada. Da Amerika ne bi pala ‘bez ispaljenog metka’ pobrinuo se Frank Zappa te izbacio ‘Hot Rats’, pretežno instrumentalni album koji je i danas smatran jednim od vrhunaca prebogate Zappine diskografije.

27. studenog 1970.: The Kinks - Lola Versus Powerman and the Moneygoround, Part One i George Harrison – All Things Must Pass
Mnogima će ovaj album Kinksa ostati u pamćenju samo zbog naslovne pjesme, no on ravnopravno stoji uz ranija ostvarenja grupe te označava možda i posljednji veliki val pjesničke inspiracije frontmana Rayja Daviesa. The Beatles su se tada već raspali, no članovi grupe nisu uzimali pauzu. George Harrison je s trostrukim albumom te njegovim trećim sveukupno konačno dokazao svima da je u matičnoj grupi njegov talent bio nepravedno gušen. Encyclopedia of Popular Music ga s pravom smatra najboljim solo albumom nekog od bivšeg člana The Beatles.

13. travnja 1973.: David Bowie – Alladin Sane i Bob Marley – Catch a Fire
Bowiejeva samostalna karijera je trajala tek šest godina, no i to je bilo sasvim dovoljno da postane britanska rock institucija. Svi su s nestrpljenjem očekivali što će iduće izdati veliki Ziggy Stardust, a, po običaju, nisu morali dugo čekati: ‘Alladin Sane’ dijelom se naslonio na glam-rock svog prethodnika, a dijelom na art-rock težnje njegovog autora, kao i novog pijanista grupe, Mikea Garsona. Druga glazbena institucija, Bob Marley, sa svojim je Wailersima izdao svoj prvi album za britanskog diskografa Island Records, koji će 70-ih masno zarađivati na Marleyju, a desetljeće potom na U2. ‘Catch a Fire’ je reggae klasik koji od te ’73.-e do danas nije nadmašen.

23. rujna 1977.: Steely Dan – Aja i The Stranglers – No More Heroes
Ova dva albuma su, osim što su izdana na isti dan, odličan primjer tadašnjih strujanja američke, odnosno britanske glazbene scene. Amerikanci su se, brzo zaboravivši punk, okrenuli ugodnom i pametnom jazz-rocku grupe Steely Dan koja je iza sebe već imala nisku odličnih albuma, no s ‘Ajom’ su definitivno uspjeli probiti mainstream. Nekoliko tisuća kilometara dalje, Britanija je znatno dulje tugovala za brzo izgorjelom svijećom svoje punk scene te odmah, inspirirana velikom gospodarskom krizom u zemlji, proizvela novu alternativnu glazbenu scenu prozvanu ‘post-punk’. Jedan od prvih njenih sjajnih primjera bio je ‘No More Heroes’ The Stranglers, grupe koja je uskočila na vlak punka te uspjela prebroditi njegovo brzo iskakanje iz tračnica da bi se nekoliko godina kasnije osladila zamjetnim komercijalnim uspjehom na krilima britanskog novog vala.

10. veljače 1978.: Judas Priest – Stained Class i Van Halen – Van Halen I
S ovim smo datumom dobili dva velika hard rock/heavy metal izdanja koja su pomogla otključati vrata drugom valu tih žanrova kako u UK-u, tako i u SAD-u. ‘Stained Class’ je po mnogima najbolji album Judas Priest, no već je 27 godina u sjeni tragedije koja se dogodila dvojici dječaka tijekom slušanja ovog albuma. Prvijenac Van Halen unio je, pak, živost u ocvalu američku hard&heavy scenu i predstavlja esenciju grupe koja se nekoliko godina kasnije razvodnila Eddiejevim beskrajnim sintisajzerima te izgubila poštovanje mnogih poklonika sirovog i žestokog zvuka.

19. listopada 1979.: The Specials – The Specials, Madness – One Step Beyond, Tom Petty – Damn the Torpedoes i Styx – Cornerstone
Teško se može pričati o britanskoj ska sceni, a da se ne spomenu albumi ‘The Specials’ i ‘One Step Beyond...’. Oba su na tržište izašla istog dana i zaludila dio nacije kojem je nadolazeći post-punk bio premračan i negativan. S druge strane Atlantika, klasični rock se vraćao na velika vrata zahvaljujući Pettyjevom ‘Damn the Torpedoes’, a vrlo je zapažen bio i ‘Cornerstone’, deveti album grupe Styx koji je iznjedrio njihov ponajveći europski hit ‘Boat on the River’.

17. listopada 1980.: Bruce Springsteen – The River i Dire Straits – Making Movies
Ovi roots-rock giganti osamdesete su ‘načeli’ s dva gotovo vrhunska ostvarenja. Dvostruki ‘The River’ skladno je spojio pop i rock’n’roll težnje već iskusnog Springsteena, a ‘Making Movies’ digao je očekivanja fanova Dire Straits nakon tek solidnog ‘Communiqué’. Zanimljivo, Mark Knopfler je kao producenta albuma regrutirao Jimmyja Iovinea, koji je ranije producirao Springsteenove ‘Born to Run’ i ‘Darkness on the Edge of Town’.

18. srpnja 1980.: Joy Division – Closer i Echo&the Bunnymen – Crocodiles
Ovoga je dana upokojen jedan kultni post-punk sastav, dok je drugi započeo svoju priču. Joy Division su izdali svoj drugi i posljednji studijski album, ‘Closer’, dva mjeseca nakon samoubojstva njihovog pjevača i tekstopisca Iana Curtisa te time zakucali posljednji čavao u lijes svog prijatelja i čitavog benda općenito. Grupa je nastavila svirati i snimati kao New Order, dok je u obližnjem Liverpoolu stasao bend osnažen novim zvukom upravo Joy Division te naslijeđem bendova poput The Doors i The Velvet Underground: Echo&the Bunnymen su izbacili svoj prvijenac ‘Crocodiles’ te dokazali kako je post-punk žanr tek započeo disati punim plućima.

13. svibnja 1985.: Dire Straits – Brothers in Arms i New Order – Low-Life
Kako se među ‘mainstream’ publikom iščekivao novi album Dire Straits, tako su se i među ‘alternativcima’ pratile vijesti o izlasku novog LP-a New Order. Oba su albuma, izdana na isti dan, na svoj način ušla u svijest britanske i svjetske publike i pomogla svojim tvorcima ostvariti dotad nedosežan komercijalni uspjeh. S ‘Brothers in Arms’ su Dire Straits preuzeli titulu najvećeg rock benda na svijetu dok ih dvije godine kasnije nisu ‘prešišali’ U2, a New Order su s ‘Low-Life’ potvrdili svoj status najveće dance-rock institucije koju je stvorila popularna glazba.

1. lipnja 1985.: Sting – The Dream of the Blue Turtles i A-ha – Hunting High and Low
Dok je Sting na svom prvom solo albumu ‘sanjao o kornjačama’, Norvežani A-ha svojim su zaraznim synth-popom ‘lovili’ top ljestvice diljem svijeta te instantno postali najuspješniji norveški bend 20. stoljeća. No, Sting je iza sebe imao vrlo uspješnu karijeru s The Police te je izbacio još nekoliko sjajnih albuma u predstojećim godinama, dok A-ha, pokazalo se, nisu uspjeli pratiti vlastiti standard postavljen vrlo uspješnim debi albumom.