{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/1.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/1m.jpg, Jimi Hendrix, Center}
Pisati o ovom čovjeku više od 40 godina nakon njegove smrti u isti tren je velika čast, ali i rizik. Zaista je teško zamisliti kako bi zvučao rock 'n' roll da je Jimi danas živ. Za svakog klinca koji uzme gitaru u ruke i krene da svira, Hendrix će uvijek biti pojam inspiracije i divljenja. Jednostavno, ovaj šesterožičani instrument je u njegovim rukama pričao, pjevao, plakao i gorio. Lista glazbenih veličina na koje je utjecao Hendrix zaista nema kraja. Iako su ga za njegovog života mnogi i omalovažavali, sud vremena ga ja u današnje vrijeme postavio na pravo mjesto - među one glazbenike čija glazba i životna priča će živjeti vječno.
James Marshall Hendrix je rođen 27. studenog 1942. godine u Seattleu, američka savezna država Washington. Otac mu je bio vrtlar, ali je vrlo rano pokazao naklonost za Jimijevo zanimanje za glazbu, tako da mu je već u dvanaestoj godini kupio prvu električnu gitaru. Jimieva majka je bila polu-Indijanka iz plemena Cherokee i umrla je rano, kada je Jimi imao svega 10 godina. Oni koji su bolje poznavali Jimia kažu kako je gubitak majke bio veliki razlog Jimieve kasnije povučenosti i zatvorenosti u sebe. Iz gimnazije su ga izbacili u šesnaestoj godini zato što je držao za ruku jednu djevojčicu bijele kože. Glazbom je bio okružen od malih nogu. Prvi instrument koji je dobio bila je usna harmonika, nju je naslijedila violina, a zatim,njegova najveća ljubav – gitara. Nju je potpuno sam naučio svirati i to pretežno slušajući ploče B.B. Kinga, Muddya Watersa i Elmore Jamesa.
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/2.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/2m.jpg, Jimi Hendrix s ocem, Center}
Već u 14-oj godini je počeoje nastupati po malim klubovima. 1963.godine dobrovoljno se prijavio za služenje vojnog roka i to u padobranstvo (kako je kasnije priznao, želio se što prije rješiti obaveza da bi se bolje posvetio glazbi). Prilikom jednog skoka iz aviona slomio je gležanj, tako da je poslije 14 mjeseci služenja vojnog roka pušten kući. Ipak, u svoj rodni grad Seattle stigao je nekoliko godina kasnije. Ne javivši se obitelji, krenuo je na turneje po Americi na kojima je pratio tada popularne izvođače kao što su Little Richard, Wilson Pickett, Isley Brothers, Jacky Wilson, B.B.King, Sam Cooke, Solomon Burke i drugi.
Svoju prvu ozbiljnu grupu osnovao je 1965. godine u Greenwich Villageu.Bend se zvao Blue Flames, a sebi je nadjenuo novo, prilično kaubojsko ime, Jimmy James. Iz anonimnosti njujorških klubova izvukao ga je gitarist John Hammond Jr.,sin cjenjenog jazz i blues kritičara. To se dogodilo krajem 1966. godine, kada ga je Hammond primjetio na jednom od njegovih nastupa. U to vrijeme Hendrix je jedva spajao kraj s krajem, a i upravo mu je bila ukradena gitara. Da bih mu pomogao da zaradi nešto novca, Hammond je Jimia odveo u klub u kome je on nastupao i uključio ga u svoju grupu na mjesto solo gitariste. Brzo se pročulo za njihove svirke te su ih nerjetkogledali i Bob Dylan, Rolling Stonesi i Beatlesi. Jedne večeri njihovom nastupu svjedočio je i Chas Chandler, bivši bas gitarist Animalsa, koji se odlučio posvetiti menađžerskom poslu te je ponudio Jimiu odlazak u Englesku. I nije pogriješio.
Došao sam u kontakt s njim zahvaljući Lindi Keith koja je bila tadašnja djevojka Keitha Richardsa. Čula je da se počinjem bavim produkcijom albuma i rekla mi je da u Villageu postoji jedan izvanredan momak. Otišli smo da ga čujemo u „Caffe Wha“, gdje je svirao sa bubnjarom i basistom. Prije nastupa porazgovarali smo o tome da ga odvedem u Englesku i pristao je. Imao je oko 23 godine, a ja 28, bilo je to 1966.godine - rekao je Chas o njihovom upoznavanju.
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/3.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/3m.jpg, Jimi Hendrix Experience, Center}
Po dolasku u Englesku, Hendrix je počeo upoznavati engleske glazbenike i s njima se upuštao u neobavezne jam sessione. Chas Chandler je tada pokušao da mu pronađe bend. Na audiciji za gitaristu Animalsa upoznao je tada dečka iz provincije po imenu Noel Redding i objasnio mu da traži bas gitarista za Jimiev bend. Noel je bio primljen već nakon prve zajedničke probe. Zatim je Chas Chandler pozvao bubnjara Mitcha Mitchella koji je tada upravo napustio sastav Blue Flames, čiji je frontmen bio Georgie Fame. Prva zajendička proba Jimija, Noela i Mitcha trajala je ukupno 4 sata. Bendu su dali ime Experience, iako se u početku taj naziv Jimiju nije sviđao. Njihov prvi singl bila je obrada pjesme Hey Joe Tima Rosea, ali ga je izdavačka kuća Decca odbila objaviti. Tu pogrešku nije ponovio Keith Lambert, jedan od menađžera grupe The Who koji je upravo osnovao etiketu Track. Da bi financirao promociju tog singla, Chas Chandler je prodao 5 od svojih 6 gitara.
Prvi koncert Experiencea dogodio se u Croydonu, predgrađu Londona kada su bili predgrupa bendu New Animals. Publika je tada bila zbunjena. Na sljedećem koncertu u klubu Roadhouse Jimi je razbio gitaru. Chas je nakon nastupa zamijenio svoj jedini preostali bas za novu Jimievu gitaru. Dva dana poslije koncerta u Roadhouseu, pjesma Hey Joe se pojavila na top listama. Tog trenutka cijeli bend je imao samo 30 šilinga. Zatim su uslijedili koncerti po glavnim londonskim klubovima, a priča o bendu Experience se počela širiti među tadašnjom mladeži. Jimiev divlji nastup, improviziranje sa mikrofonijom i wah wah pedalama, sviranje zubima i razbijanje instrumenata bili su dovoljni razlozi za to.
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/4.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/4m.jpg, Jimi Hendrix i plamteća gitara, Center}
U to vrijeme došlo je do zajedničke turneje Jimi Hendrix Experiencea, Walker Brothersa, Cat Stevensa i Engleberta Humperdincka. Na jednom od koncerata, za vrijeme izvedbe pjesme Fire Jimi je benzinom za upaljač zapalio gitaru. Bilo je to dovoljno za paniku u backstageu, ali i oduševljenje u publici. Organizatore te turneje do ludila je dovodila njihova preglasna svirka i erotiziran nastup. Usprkos tome, turneja je bila sasvim uspješna, a svi koncerti rasprodani.
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/are.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/arem.jpg, The Jimi Hendrix Experience - Are You Experienced, Left}Početak 1967.godine bio je obilježen golemim uspjesima benda Experience. Singl Hey Joe je došao do 4. mjesta top liste magazina Melody Maker.Sljedeći singl Purple Haze izašao je 18. ožujka spomenute godine i ponovio uspjeh singla Hey Joe.Treći singl The Wind Cries Mary je početkom srpnja bio šesti na ljestvici singlova Melody Makera.Prvi studijski album grupe naziva Are You Experienced objavljen je 19. svibnja i nedugo zatim zasjeo je na treće mjesto ljestvice albuma u Britaniji.
Međutim, iako je u Engleskoj tada već bio velika zvijezda, Jimi je u Americi bio gotovo nepoznat. Prvi veliki američki uspjeh Jimi je doživio na festivalu u Monterreyu. Na festival je bio pozvan po preporuci Paula Mccartneya. Taj glazbeni festival gledalo je 7000 ljudi, osim Jimija nastupali su još Otis Redding, Mamas & Papas, Grateful Dead i Buffalo Springfield. Za Hendrixa velika većina publike tada još nije čula. Zanimljivo, gitarist Rolling Stonesa, Brian Jones je tada došao na festival samo da bi najavio Jimija. Naravno, koncert je bio apsolutni Hendrixov uspjeh.
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/5.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/5m.jpg, Brian Jones i Jimi Hendrix, Center}
Festival je gledao čuveni menađžer Bill Graham koji je odmah nakon koncerta ponudio Jimiju, Noelu i Mitchu da sviraju zajedno sa Jefferson Airplaneom na koncertu u San Franciscu. Pristali su i za par dana Amerika je bila osvojena. Nakon toga Jimi se vratio u Englesku i nastavio nizati uspjehe. Drugi album Axis: Bold As Love izašao je 24. studenog 1967. i jako dobro prikazao koliko je bend napredovao. Taj uspjeh je proslavljen već 22. prosince iste godine kada je u londonskoj „Olympiji“ Experience nastupio u društvu bendova The Who, Pink Floyd i Move. Ipak nedugo nakon toga krenule su i prve trzavice unutar grupe. Na turneji po Švedskoj Jimi je demolirao hotele i zbog toga je bio strpan u zatvor.Krajem siječnja 1968. godine Jimi je već bio iscrpljen zbog neizdrživog ritma turneje. Da bi malo odahnuo čak je jednog jutra svratio u rodni Seattle i u jednoj gimnastičkoj dvorani svirao sa školskim bendom.
Dupli album Electric Ladyland snimljen je u New Yorku, ali tada je već bilo jasno da se Jimi počeo sve više da udaljuje od Mitcha i Noela. Chas Chandler je primjetio ovu promjenu kemije unutar benda te je čak i prepustio Jimiju produkciju ploče. Iako je album u početku dosta hladno primljen od strane kritičara i publike, sadržavao je neke od ključnih Hendrixovih pjesama poput: Voodoo Child, Dylanovu All Along The Watchtower i Burning Of The Midnight Lamp. Na albumu su gostovali Steve Winwood (klavijature), Jack Cassady (bas giara), Buddy Miles (bubnjevi) Chris Wood (flauta) i drugi. Odmah po izlasku albuma dogodilo se ono što su već mnogi očekivali, Experience je prestao sa radom. Bilo je to u studenom 1968. godine, u vrijeme kada je njihova verzije pjesme All Along The Watchtower postala veliki hit u Engleskoj.
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/6.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/6m.jpg, Jimi Hendrix i Buddy Miles, Center}
U veljači 1969. Hendrix je održao dva nastupa u Royal Albert Halluu i ostavio blijed utisak. U ljeto je ipak u pratnji šesteročlanog benda ostvario veliki trijumf na Woodstocku, o kojem nastupu i danas mnogi još pričaju. Ipak, veći dio te godine Jimi je proveo većinom u samoći u svom stanu u New Yorku. Početkom 1970. godine Hendrix je objavio da je osnovao grupu Band Of Gypsies sa starim prijateljima Billyem Coxom i Buddy Milesom. U njujorškom Filmore Eastu su za Novu godinu snimili koncertni album Live At the Filmore East za koji je kasnije Jimi rekao da ga najradije nikad ne bi objavio, ali je morao ispuniti ugovorne obveze. Tijekom 1970. godine Jimi je opet krenuo svirati sa bubnjarom Mitchom Mitchellom te je, uz Billya Coxa na bas gitari, održao koncert na otoku White u kolovozu iste godine. To je bio njegov posljednji nastup u Engleskoj. Nakon toga su krenuli na europsku turneju, ali su je zbog Coxove bolesti morali prekinuti.
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/7.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/7m.jpg, Jimi Hendrix, Center}
U petak, 18. rujna 1970. godine, Jimi Hendrix je preminuo u Londonu, na putu prema bolnici. Mediji su odmah sutradan bili preplavljeni natpisima da je umro od predoziranja drogom. Autopsijom je ipak potvrđeno da je uzeo duplu dozu tableta za spavanje i da se u snu ugušio od povraćanja. Pokopan je u Seattleu, 1.listopada 1970. Na njegov pogreb su došli Mitch Mitchell, Noel Redding, Miles Davis, Buddy Miles, Johnny Winter, John Hammond i drugi. U jednom šatoru su bili postavljeni instrumenti i okupljeni glazbenici su ga otpratili svirkom.
Smrt ga je snašla upravo pri završetku snimanja albuma Cry Of Love, tada je bio i tek otvorio svoj studio Electric Ladyland u New Yorku i planirao je ozbiljan povratak u vrh glazbene scene. Dogovorio je i suradnju sa mnogim glazbenicima. Postojao je i plan da se pridruži grupe Emerson, Lake & Palmer te da snima sa Jackom Bruceom. Često je u govorio kako želi da osnuje mnogočlani bend koji bi mu omogućio da svira s još više slobode. Od svega toga ostala je samo legenda.
{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/8.jpg, images/SGKolumne/2011/01/Hendrix/8m.jpg, Kip Jimia Hendrixa u rodnom Seattleu, Center}
O njegovom načinu sviranja su ispisane mnoge stranice tekstove, ali je suština sasvim jednostavna. Jimi je bio samouk, svirao je instinktivno, bez mnogo premišljanja dajući tako improvizacijama smisao koji je rjetko tko prije i poslije njega mogao da izvede. Experience su često izlazili na pozornicu totalno neuvježbani. Noel i Mitch bi jednostavno pratili njegovu viziju uklapajući se po osjećaju, svirajući glazbu za koju tada vjerojatno nisu bili ni svjesni koliko je bila jedistvena.
Danas je vrlo teško procjeniti kakvu sudbinu bi Hendrix imao da je živio dulje. Ove godine bi napunio 69 godina. Koliko je toga poklonio rocku u samo par godina dovoljno pokazuje da je o pjesmama koje je mogao da napiše da je i danas živ, teško uopće i razmišljati.
