A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Take It Out On Me | 3:51 | ||||
2 | Morning In LA | 3:20 | ||||
3 | Hold Back Your Love | 4:59 | ||||
4 | Don't Want To Feel It All | 4:19 | ||||
5 | Is My Love Enough? | 5:55 | ||||
6 | Summer Didn't Change A Thing | 4:03 | ||||
7 | Swing | 5:32 | ||||
8 | Come On | 4:08 | ||||
9 | Right Place | 4:18 | ||||
10 | Don't Fall | 3:44 |
White Lies su možda zakasnili koju godinu s izdavanjem svog prvijenca „To Lose My Life“, koji je izašao 2009., kako bi postigli veći komercijalni uspjeh, poput primjerice njihovih srodnika po zvuku kao što su Editors, Interpol ili The Killers koji su „dogodili“ upravo u pravo vrijeme za nove indie bendove i povratak rocka u mainstream, početkom 2000-itih. Kvalitetom, White Lies ne zaostaju puno od gore spomenutih bendova, štoviše, dok s druge strane premašuju cijeli niz bendova koji su u to vrijeme od strane britanskog tiska tradicionalno proglašavani „novim najboljim bendovima na svijetu“ i koji su isto tako trenutno potonuli u zaborav. White Lies, su u međuvremenu objavili svoj četvrti album „Friends“, na kojem nastavljaju prezentirati svoj zvuk, baziran na ostavštini Joy Divisiona, post punka i synth popa 80-ih.
Kao i na prethodna tri albuma, čine to dobro i korektno, isporučujući melodiozne indie 'himne' s velikim, pjevnim refrenima te produkcijom koja će vas (na ovom albumu čak više nego na prethodnim) natjerati da još jednom provjerite godinu izdavanja kako bi se uvjerili da je uistinu 2016., a ne 1987.
Album je najavio sjajan, zarazan singl „Take It Out On Me“, koji je automatski izborio svoje mjesto među najvećim hitovima benda. „Come On“ je njihova klasična himnična 'larger than life' pjesma i ponajbolja stvar na albumu. Uz te dvije spomenute, tu su još „Summer Didn't Change a Thing“, „Don't Want To Feel It All“, „Morning In LA“ i posebno završna „Don't Fall“, koje čine okosnicu albuma. Nešto slabiji trenutci albuma su „Is My Love Enough“, „Swing“ i „Right Place“, koje pate od problema ponavljanja i praznog hoda, no korektno zaokružuju „Friends“ u cjelinu.
White Lies su na „Friends“ znalački odradili posao i isporučili solidan post punk/synth pop album. Svim nostalgičarima za zvukom 80-ih ovaj album će se posebno svidjeti, s obzirom da neodoljivo podsjeća na bolje glazbene trenutke iz te dekade. Na novom izdanju, White Lies su još više potvrdili svoj zvuk ukorijenjen u nasljeđu Joy Division-a i post punka, no sam album ne donosi puno više od toga. Možda je sad, nakon četiri izdana albuma, vrijeme za White Lies da naprave glazbeni iskorak kako bi izbjegli zamku od ponavljanja samih sebe na budućim izdanjima.
U sklopu turneje kojom promoviraju svoj novi album, White Lies dolaze po 2. put u Hrvatsku, te će održati koncert u Tvornici 08.11., i ukoliko imate priliku svakako ih dođite poslušati. Ako pak niste u mogućnosti prisustvovati koncertu, poslušajte „Friends“. U oba slučaja, dobra indie rock svirka je zagarantirana.
Josip Milić
« Big TV | White Lies Albumi Kronologija | Five » |