A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Double Down | 7:36 | ||||
2 | Equal Minds | 10:19 | ||||
3 | Sizzurp | 10:45 | ||||
4 | Playing Chess With Barney Rubble | 9:04 | ||||
5 | The Self Licking Ice-cream Cone | 13:08 | ||||
6 | Plutocracy | 4:38 | ||||
7 | Agent Orange | 9:46 | ||||
8 | Emmetropia | 9:00 | ||||
9 | Odin's Wig | 1:54 |
Kada sam u poštanskom sandučiću nenadano našao pošiljku vlasnika izdavačke kuće MoonJune Records i promotora, Leonarda Pavkovića, moram priznati da nisam mogao sakriti osmijeh na licu. Nakon nekoliko godina recenziranja mnogih izvrsnih izdanja MoonJunea koja nadilaze klasične kategorije, ta je izdavačka kuća postala na određeni način dio moje osobne povijesti i sjećanja. Iako sam imao druge obveze, album sjajnog belgijskog klavijaturiste, producenta i kompozitora Dominiquea Vantommea došao je u pravo vrijeme, taman kada sam se osjećao kao da sam u nekakvom limboidnom mentalnom stanju. Paklena narav Vegira kao da je ukrotila demone koji mi nisu dopuštali da se pomaknem s trenutne točke. Balansirajući između kaosa i reda, pogodila me je poput jurećeg vlaka, pružila trenutni smisao, inspiraciju i navalu serotonina, što bi zapravo svaki dobar album i trebao činiti.
Oko Vegira nema baš ništa umjetno, lažno ili kičasto. Riječ je o čistom, autentičnom izrazu inspiracije i spontanosti, instrumentalnom djelu koje se kreće unutar krugova jazz-rocka, avangarde, ambijentale i psihodelije. Na neki način je zaista zastrašujuće. Istovremeno mračno i prekrasno, ružno i melodično. Vantomme je sa sjajnom ekipom koju čine basist Tony Levin, gitarist Michel Delville i bubnjar Maxime Lenssens izvukao iz dubina vremena moćne zvukove Soft Machinea, King Crimsona, Milesa Davisa, Terje Rypdala, Brand X-a, Gonga, pounutrio ih, razložio, transformirao i potom kreativno integrirao u opasnu i prijeteću zvijer. Ako pri slušanju i prosudbi uzmete u obzir informaciju da je album snimljen u jednom danu, 29. listopada 2016., u belgijskom studiju Studio Jezuz, na osnovi tek Vantommeovih skica kompozicija i mnoštva kreativne slobode, konačni rezultat doima se još impresivniji.
Kemija je ekipe vrhunska, a tome je pored idejnih osnova zasigurno uzrok jednako koliko talent i znanje, toliko i bogato iskustvo. Ono što me je oduševilo je prvoklasno odrađena dinamična i prostorna, duboka produkcija, tako da imate osjećaj prisustnosti, kao da vas je glazba apsorbirala u sebe. Upravo takva suvremena produkcija u spoju s kvalitetnim, vrlo filmičnim kompozicijama, osjećajem za melodiju i dinamiku, moćnim zvukom i improvizacijama često nošenih opasno zaraznim grooveom, ima snagu transpozicije svijesti u više sfere duha. Pokretačku mašinu benda upadljivo tvore Levinov bas i Lenssensov bubanj. Funkcionira poput Dodgea Challengera i omogućava Vantemmeu slobodu da klavijaturskim harmonijama i lucidnim improvizacijama te elektronskim pejzažima u spoju s Delvilleovim reskim, agresivnim i zlokobnim gitarskim tonovima otvori vrata percepcije.
Vegir je tripoidni album koji opsjedne um, otme ga i ponese na putovanje van običnog iskustva, čarolijom kakvu su imali velikani poput pokojnog Milesa Davisa i Brand X-a. Kada nakon više od 70 minuta završi i ostanete sami okruženi tišinom, teško je ne biti začuđen brzinom kojom je proletio, a to je zasigurno dobar znak da je u pitanju vrhunsko umjetničko djelo.
Ljubiša Prica