Review
Kada čujem pojmove "novi, mladi, kantautor i šansonjer" prvo pomislim "oh nouuu, pa zar još jedan s plaže na Viru A-C-G-F# troubadur na pola puta od Jabuke do Čorbe koji bi ispod minice, a nema ni za šibice!?"
Ali brate NE, ovaj je "takav", ali opet NIJE "takav", ako me razumijete?
Mladi Zagrebački kantautor Zvonimir Varga, čiji drugi album "Ispod kože" recenziram pola godine nakon izlaska u izdanju Brlog Recordsa, stvara dobru, pače odličnu glazbu za koju nikada nije prekasno.
Album sadrži 8 skladbi i traje nešto više od 20 minuta, možda zvuči prekratko, ali ako preslušate album uvidjeti će te da je taman koliko treba, kompaktan, sadržajan, bez praznog hoda i pjesama koje su tu samo da album ne bi prekratak bio, kao što mnogi bendovi/autori katkada čine.
Ima neke nostalgije u Varginom zvuku i lirici, mirišljava pisma, mahanja s perona, bacanje kamenčića u prozor, pozivanja pa spuštanja slušalice kada čuješ poznati glas. Ima tog "balaševićizma" u pozitivnom smislu, fali ovom usranom svijetu plastike i chata malo tih ljepljivih, slatkih momenata kao u otvarajućoj numeri "Zvukovi" koja lagano klizi fingerpick stilom po akustari ili u snenoj i prekrasnoj "Ti i ja, i moj san" koju prati prebiranje po klaviru.
Osim debelog Lale, pomalo zaboravljeni legendarni kantautor iz Crne Gore, Miladin Šobić izvire u naslovnoj "Ispod kože" numeri, "što se to zbiva ispod tkiva i ispod kože mili Bože.." pita se Zvonimir u weltschmerzom prožetoj lirici koja plijeni zavodljivošću.
U narednoj pjesmi "Nemam", ne mogu se oteti dojmu kako bi pjesma savršeno zvučala kao duet sa još jednim mladim kantautorom Nevjernim Tomom, rezigniranost i melankonija, brate "..ili je ostavi ili je voli..".
Inače nisam sklon pisati recenzije tako što tumačim svaku pjesmu zasebno, ali naprosto ovaj album mi je u vrlo kratkom vremenu ušao "ispod kože" i bilo bi mi žao ne spomenuti neki od bisera s albuma, kao što je recimo "Zaljubljen u prošlost", obična ljubavna pjesma, ali opet toliko zarazna i iz nekog razloga atipična, iskrenom emocijom ljubavna ispovjest prožeta.
Možda i najživlja pjesma na albumu "Ne brini se" pleše na relaciji Aerodrom - Letu štuke "...i beznađe kad me nađe...ne brini se.." pjeva Varga uz akordsku pratnju vokalno podsjećajući na frontmena Pipsa, Dubravka Ivaniša - Rippera.
Album zatvaraju balade, akustična "Gubim kontrolu" sa strastvenim troubadurskim prebiranjem žica koje prati glas tužnog umornog pajaca "..dok dani su teški ja gubim kontrolu.." s laganim ženskim horskim back vokalima koji puno pridonose atmosferi beznađa te klavirska "Bejbe", umorna, kasnonoćna uspavanka uz klavir, cigaretu i čašu vina sa "tragom karmina", sneno i baš onako kako treba za izvod iz ovog albuma.
U vrijeme dok ovo pišem, Zvonimir Varga izdao je novi album "Tajne", i iskreno jedva čekam da ga čujem, premda ću zasigurno još dugo guštati u osam ljepljivih, mirisnih, melankoničnih, zavodljivih numera sa odličnog albuma "Ispod kože", bravo Varga, palac gore imaš "ono nešto" i nedaj to nikome za ništa, ostani svoj!
Mihael Pinter
/
