Review
S najnovijim albumom gitarističke legende Joea Satrianija, "What Happens Next", slušatelji su dobili priliku vratiti se u njegov genijalni um s pjesmama što prikazuju njegovu čistu genijalnost. Njegov 16. studijski album slušatelje uvlači u sebe od početka do kraja. Sastoji se od dvanaest pjesama i dug je 50 minuta i 16 sekundi. Prva pjesma na albumu zvana "Energy" doslovno je to - čista rokerska stvar puna energije što pokazuje Satrianijevu genijalnost na kojoj je radio godinama, napravljena baš onako kako bi album trebao započeti. Ispunjena Satrianijevim ekspertnim solažama preko stisnute ritam sekcije koja daje platno na kojem Satriani oslikava svoju viziju i predstavlja je slušateljima i polako ih uvlači u album. Zamislite futurističku rock glazbu koja podsjeća na razgovor 2 robota i dobijete "Catbot", drugu pjesmu na albumu koja izvlači Satrianijevu eksperimentalniju stranu na vidjelo. Ovo je ujedno najzanimljivija skladba na albumu.
"Thunder High on the Mountain" započinje riffom koji se kreće po vratu gitare, koji se sastoji od njegovog već opće poznatog legato sviranja. Nakon toga, polako ulazi u svoju agresivniju fazu, koja je praćena klavijautrama i polako privodi pjesmu njezinom vrhuncu. "Cherry Blossoms" izvlači iz Satrianija nježniju stranu. Gitara je praćena klavirom sve dok ne prelazi u čistu rock senzaciju, kroz polaganu progresiju koja tada uvodi čitav bend u vrhunac pjesme. "Looper" se sastoji od funky bas linije koja pokazuje slušateljima svu genijalnost trija koji stoji iza ovog albuma. Satrianievo sviranje vuče na Hendrixovo s dozom modernog doba. Bubnjevi, pod upravljanjem Chada Smitha popunjavaju prazninu i nisu toliko glasni kao u ostalim pjesmama. Basist Glenn Huges prati Satrianija i sa Smithom ostvaruje odličnu pratnju.
"Righetous" sa svojim nježnim i toplim tonom polako predstavlja slušateljima svoj svijet i vodi ih na putovanje koje traje 3 minute i 34 sekunde, koje se sastoji od gitarističkih harmonija, klavijatura koje prate cijeli bend i nepogrešive ritam sekcije. Sljedeća stvar, "Super Funky Badass" ujedno je i najduža pjesma na albumu, a sa svojim grooveom je opet putovanje koje uz pomoć Smitha i Hughsa otvara vrata Satrianijevoj mašti kombinirajući elemente funk rocka s njegovim stilom.
"Forever and Ever" sa svojim početkom koji jako vuče na Hendrixa polako otvara put u drugu dimenziju u kojoj se lagano izgubiti. "Invisible" cijelom albumu daje mrvicu svježine, s početkom koji vuče na Van Halen i uvođenjem ambijentalnih klavijatura uz istaknutu bas liniju. "Smooth Soul" je stvar koja odaje počast Santani, ona je oličenje snage i pokazuje koliko ljudi može izraziti svoje emocije kroz glazbu.
"Headrusher" sa svojim brzim brzim tempom jako podsjeća na Satch Boggie, što se vidi po njegovom glavnom riffu. Podsjeća na pjesmu koja bi se jako lagano uklopila na "Surfing with the Alien", s atmosferom koja slušatelja ispunjava energijom. I naslovna sklaba, "What Happens Next", ujedno je i najstarija pjesma s albuma, izdana 13. prosinca 2017. Deveta po redu, ne ostavlja slušatelje željnima još vrhunske glazbe i predstavlja odličnu ravnotežu između energičnog dijela albuma i onog malo emotivnijeg, ona je čista kruna albuma.
Za kraj, cijeli album je jedna velika poslastica za uši, i obožavatelje rocka neće razočarati. On je vidljivi prikaz Satrianijeve kreativnosti koju nam je opisao kroz razne pjesme, kroz razne melodije i pokazuje da se njegovo sviranje odupire svim zakonima vremena, ostavljajući osjećaj divljenja nakon njegova svršetka.
Patrik Mate
/
« Shockwave Supernova 
