Review
Austrijski nu jazz i elektro swing glazbenik Marcus Füreder izdao je, pod svojim svjetski poznatim pseudonimom Parov Stelar, 13. album 30. travnja, 2015. godine. Album „The Demon Diaries“ donosi nam nove pjesme koje će nas razveseliti i rasplesati.
Po obrazovanju, Stelar je grafički umjetnik, ali je svjetsku slavu u glazbenim i producentskim vodama stekao kao umjetnik koji je među prvima Europi otkrio čari elektro swinga. Proslavio se sa svojim prvom EP „Kiss Kiss“, a ostalo potpada pod povijest. Njegova publika naglo je porasla kako se 2010. godine na Youtube kanalu takeSomeCrime našao dance nastup TSC Forsyntha gdje se u pozadini našla Stelarova pjesma Catgroove. Video danas broji preko 27 milijuna pregleda, a ubrzo nakon internetske senzacije plesa na Catgroove, izašla je i koreografija za Chambermaid Swing. Tako je može se reći Stelarova glazba postala mainstream da bi se kasnije našla kao glazbena podloga u mnogim serijama i reklamama.
Iako Stelarova glazba spada pod žanr nu jazza, vrlo je slična s acid jazzom odnosno groove jazzom poput primjerice glazbe kakvu snima St. Germain. Razliku ipak možete čuti, primjerice acid jazz u sebi sadrži više elemenata bluza, dok se nu jazz temelji uglavnom na elektronici. No, osim elektornike, možete zapaziti kako je ovo vrlo specifični žanr koji objedinjuje jaz, funk, soul i ono najbitnije kao tajni dodatak receptu – slobodnu improvizaciju kojoj je čini se Stelar i više nego vičan. Zatim, ukoliko si date truda i oslušnete bolje, kod nu jazza čut ćete utjecaje Miles Davisa i Herbie Hancocka.
Album The Demon Diaries sadrži 24 pjesme i ukoliko obratite pozornost na cover dok slušate pjesme, složit ćete se da je baš pogođen. Vrana i cijeli dizajn odmah baca asocijacije na Allan Poea i nekakav macabre. Sve u svemu, sjajno ukomponirano.
Prva pjesma koja će vam upasti u oko, pardon u uho, uši kako god, jest ujedno i prva pjesma s albuma. Demon Dance na moment me podsjetila na We No Speak Americano (Yolanda Be Cool & DCUP) dok su mi se u glavi paralelno motale scene iz crtića Jungle Book (1942) kad King Louie pleše, svira i maltretira malenog Mowglija da mu otkrije tajnu pravljenja vatre.
Vokal u Hooked On You daje Timothy Auld (koji uglavnom radi pop glazbu) i vratimo se opet na asocijacije, i vokal i cijeli ritam podsjećaju na Jamiroquaija. I Need L.O.V.E. je sjajni klasični diskać, kao nešto što biste stavili kao soundtrack za Starsky & Hutch. Ne propustite preslušati i Josephine, Don't Believe What They Say i prekrasnu i laganu The Sea sa sajnim tekstom.
Vrijedi spomenuti kako me je ovaj album za vrijeme slušanja iznova podsjećao na nečiji stil, na neke druge ranije snimljene pjesme – primjerice u periodu '60-ih do ranih '80-ih. Što nije nužno loše, dapače, mislim da je ovo najkvalitetniji Stelarov album do sad jer iako povremeno asocira na mnoge tuđe melodije, zapravo odiše unikatnom i vještom Stelarovom improvizacijom. To je primjera radi slučaj s pjesmom Magneta Rising čija podloga neodoljivo podsjeća na Daydream (I Fell Asleep Amid The Flowes) koju je 1969. snimio Wallace Collection bend. Međutim već je Daydream improvizacija sama po sebi, kombinacija je klasičnih kompozicija, u ovom slučaju Labuđeg Jezera i Gudačkog kvarteta br.1 ruskog skladatelja Čajkovskog.
Sara Tilly
/
