Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2017
Format Albumi
Vrsta Država / World / Folk / Folk-rock
Dodano Četvrtak, 28 Prosinac 2017
Žanr Pop-Rock
Length 56:05
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2017
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number 6079353
Edition details objavljeno: 27.10.2017.; producent: Vlatko Stefanovski; snimano: Esoteria Sound Studio, Skopje, Macedonia travanj/svibanj 2017., osim:
Tags Croatia Records Vlatko Stefanovski

Review

Moj prvi susret s maestrom Stefanovskim odigrao se negdje u 70-tim, u košarkaškoj dvorani „Jugoplastike“ kada su me on i njegov bend Leb i sol naprosto „izbacili iz cipela“ svojom nevjerojatnom svirkom, cjelokupnim autorskim materijalom, da bi se kulminacija dogodila prilikom Vlatkovih gitarskih bravura u „Aber dojde donke“. Od tada su mi postali i ostali omiljeni bend s prostora bivše države.

Vlatko Stefanovski je nakon raspada grupe svoju aktivnost održavao kroz suradnju sa još jednim fenomenalnim gitarskim virtuozom, riječ je o Miroslavu Tadiću. Usput je odsvirao i nezaboravni solo u Gibinnom „Divjem cvitu“; u Splitu je s lakoćom „odradio“ blues varijacije s jednim Ian Akkermanom; a da ne spominjem nezaboravni koncert (opet u istoj dvorani, sada KK Split) s oproštajne turneje njegove matične grupe iz 2006 povodom 30 godina nadasve uspješne i jedinstvene karijere.

Upravo mi iz zvučnika odzvanjaju tonovi s njegovog najnovijeg albuma Mother tongue (Materinji jezik po domaću) izdan u kolovozu tekuće godine. Akustičan je to trenutak Vlatkovog umijeća u kojem su prisutna „samo“ dva lica - umjetnik i njegova gitara. Album je sniman u Esoteria Sound Studiu u Skopju, kako sam autor kaže – u par dana u kojima je pronašao svu svoju trenutnu motivaciju i inspiraciju za ritmove, harmonije, melodije, fraze i improvizacije koje je u tom trenutku izabrao da budu prisutne na ovom albumu. Vlatko nadalje kaže: „nakon toliko mnogo projekata sa raznoraznim glazbenicima, našao sam se u interesantnoj i provokativnoj situaciji da napravim nešto sam. Prilikom snimanja upotrijebio sam 3 akustične gitare: Lowden, Taylor i Yamaha. Sva snimanja izvršena su iz prve, bez nadosnimavanja. Ovako danas sviram akustičnu gitaru, nakon 40 godina sviranja i 60 godina života“

I tako nakon samo prvog slušanja što drugo kazati osim: BRAVO MAJSTORE!!
Jer takvu fuziju lijepih tonova, prekrasnih melodija, neusporedivog umijeća, pastoralnih i teških dramskih momenata odsviranih s toliko emocionalnog naboja i neskrivene sreće teško možemo naći na jednom mjestu. Slušajući simfonijski orkestar zvan Vlatko Stefanovski može vas lako prevariti „jednostavnost“ svega izvedenog, no upravo je ta, ponavljam, „jednostavnost“ odraz velikog talenta i znanja, rekao bih sviralačkog savršenstva skrivenog u liku jednog sasvim normalnog čovjeka, umjetnika bez nepotrebnih ekscesa, bez mrlje u karijeri. Upravo je njegova instrumentalna glazba ilustriranjem tehnike sviranja čvrsti dokaz povezivanja glazbe sa čarobnom slikom svijeta, kao i potvrda njegove nevjerojatne sposobnosti izražavanja osobnih mogućnosti i afiniteta kroz gitarski medij. Vlatko Stefanovski jedan je od rijetkih glazbenika koji nikada nije prepisivao život, on ga je konstantno kroz svoje djelovanje nanovo stvarao. Njegov glazbeni rječnik jedan je cijeli svijet poredan po abecednom redu u kojem riječi zamjenjuju činjenice, komparativne prednosti prepoznate od same zore njegovog stvaralaštva. U labirintima izmučenih, ali i sretnih duša njegova glazba, njegovo sviranje postojani su putokazi zbog kojih ne čeznemo za određenim mjestima, nego za osjećajima što ih oni u nama bude.

Osjećajan je to i lirski solist zanosnog i ugodnog tona koji se s lakoćom snalazi u raznim glazbenim formama gdje do izražaja dolazi neiscrpna sposobnost permutiranja uobičajenih, ali i neočekivanih akorda.

Normalno je i očekivano da se maestro ne može i ne želi udaljiti od tradicijskih glazbenih korijena svoje domovine, tako od istih nalazimo: „Jano mori“; “Ogreala mesečina“; „Pelistersko oro“; „Kasapsko oro“ i „Dimitrijo, sine Mitre“

Jer kada Vlatko i na gitari izvede svoj motivacijski, nezaboravan poziv na ples:

JEDAN-DVA-TRI
JEDAN-DVA
JEDAN-DVA
JEDAN-DVA-TRI

rijetko tko može ostati ravnodušnim na sedam – osminsku mjeru, ma koliko se trudili.

Hommage opusu Leb i sol nalazimo u obradi „Bistre vode“, a Goranu Bregoviću u njegovoj „Uspavanci za Radmilu M.“

Vlatkov stari prijatelj Rade Šerbedžija posudio je svoj promukli recital u još jednoj tradicijskoj „More sokol pie“ i to je „šaka u oko“ ostatku materijala u koji se ipak savršeno atmosferski uklopila.

Naslovnicu krasi fotografija Vlatkove majke, glumice koja je svoj umjetnički habitus očito s uspjehom prenijela na sina.

Kaže se da je pred svima nama samo jedan put, naći ga možda i nije preteško, ali ostati na njemu vrlo je zahtjevan zadatak pun odricanja i novih spoznaja. Siguran sam da je Vlatko Stefanovski svoj odavno pronašao te, po njemu svakodnevno gordo korača podignute glave i s obaveznom gitarom u ruci.

Đorđe Škarica

Hits 1097
Seir « Seir Vlatko Stefanovski Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42